Nova godina

Draga braćo i poštovane sestre, danas ćemo govoriti o dočeku nove godine, o tome kakav je stav islama po ovom pitanju, a kakvo je naše ponašanje.Uzvišeni nas Allah jasno u Kur’anu upozorava na našu slobodnu volju, na mogućnost da izaberemo svoj put, da li ćemo biti vjernici ili nevjernici, ali isto tako nam jasno ukazuje da će mo prema našem izboru biti i nagrađeni odnosno kažnjeni.

"A vi se, pored Njega, klanjajte kome hoćete! "Reci: "Stradaće uistinu oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!" (Ez-Zumer 15.)

Uskoro nastupa nova 2012. godina, noć za koju je najprikladnije kazati-najluđa noć, zbog blesaluka, mahnitluka, baksuzluka, i svega sličnoga što se u njoj radi i govori, kako bi imala upravo epitet najluđe noći. Mnoga naša braća i sestre povodom obilježavanja nove godine pohrle u razne diskoteke, kahvane, na ulice, trgove, kako bi bili u trendu i na najluđi način dočekali Novu godinu.

Ista ta braća i sestre nemaju pojma , niti ih je briga, što time čine brojne harame kao što su upotreba alkohola, razgolićavanjei sl. I, šta dobiju time što tu najluđu noć provedu u mahnitluku i stanju da ne znaju za sebe?
Ništa drugo do: prazne džepove, i mnogo grijeha zarađenih, što zbog ružnih riječi koje izgovore te noći, što zbog djela koja učine, pogotovo što alkohol šeta po mnogim tijelima u neizmjernim količinama, što zbog izgubljenih života u toj noći, upravo izgubljenih zbog prije navedenih razloga.

Zar nije poražavajuća činjenica da poslije nove godine imamo takve izvještaje iz MUP-a,i Hitne pomoći, brojne tuče, povrede, predoziranost drogama, ili slučaj kad je dijete od devet godina završilo u Hitnoj pomoći, jer je unijelo u organizam previše alkohola. I, danas će mnogi roditelji reći: Nije to moje dijete...


A jesu,to su upravo naša djeca, koja završavaju u Hitnoj pomoći zbog previše alkohola u organizmu, koriste drogu, psuju, ne poštuju starije;koja kradu, lažu, a mi to nekako sve mirno posmatramo, sve dok se ne tiče nas samih.
Kad imamo ovcu ili goveče, nećemo ih pustiti da lutaju kud hoće, nego vodimo brigu o njima, sve s ciljem da ih ne izgubimo, a s druge strane vlastitu djecu smo pustili da idu kud hoće i da rade šta hoće, i ne brinemo se o njima.Zar nam spomenuti ajet s početka ne daje dovoljno opomene.

"Stradaće uistinu oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!"

Ili, iz hadisa u kojemu je Allahov miljenik rekao: “Kada Allah dž.š. odluči da uništi roba, od njega oduzme stid, a kada od njega oduzme stid, on postaje omržen, a kada postane omržen od njega se oduzme povjerenje, a kada se oduzme povjerenje, on postaje prevarantom, a kada postane prevarantom, od njega se oduzme milost, a kada se od njega oduzme milost, on postaje prokletim, a kada postane prokletim, od njega se oduzima veza sa islamom!”

U vremenu u kojem živimo stid kao sastavni dio vjere, postaje sve više misaonom imenicom, dok bezobrazluk i nemoral postaju vrijednosti koje posjeduje, nažalost,sve više muslimana… Time se oponašaju oni koji slijede neku drugu vjeru, ili oni koji nemaju nikakve vjere, a nama je to strogo zabranjeno…

Poštenje i pokornost Uzvišenom postaje osobina rijetkih, ali iskrenih sljedbenika časnog islama. Žalosno je da se slijede strasti i prohtjevi i da se živi samo zato da bi se što više provodilo, a malo se vodi računa o moralu, odgoju i čestitosti.

Sve gore rečeno treba imati na umu kao opomenu da se priberemo i dođemo sebi, da čuvamo sebe i svoje porodice od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje.

Požurite Džennetu...

Kada bi nekog od nas upitali, da li želimo džennet, svako od nas bi odgovorio pozitivno.Međutim često nam se putevi do dženneta čine nekako zamršeni, daleki i preteški.U današnjoj hutbi postavit ćemo sebi dvadesetak pitanja na koja ćemo odgovoriti sa isto toliko Poslanikovih s.a.w.s hadisa koji nam pokazuju da se džennet i Allahova milost stječu upravo tu, malim stvarima u svakodnevnom životu.

Želiš li biti u Allahovoj blizini?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Čovjek je najbliži svome Gospodaru onda kad čini sedždu, stoga se na sedždi što češće dovom obraćajte Allahu." (Muslim)
Želiš li kuću u Džennetu?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Onome ko radi Allaha sagradi džamiju, Allah će mu sagraditi sličnu u Džennetu." (Muslim)
Želiš li postići Allahovo zadovoljstvo?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah je, doista, zadovoljan robom koji Mu, kad nešto pojede, na tome izrazi zahvalu, a kad nešto popije i na tome Mu zahvali!" (Muslim)
Želiš li da ti dova bude uslišana?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Između ezana i ikameta, dova se ne odbija." (Ebu Davud)
Želiš li da ti bude upisana nagrada kao da si cijelu godinu postio?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Post tri dana u svakom mjesecu je kao post čitave godine." (Muteffekun alejhi)
Želiš li dobrih djela poput brda?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "'Ko bude prisutan na dženazi sve dok se ne klanja, pripada mu nagrada jednog kirata, a ko prisustvuje sve dok se ne zakopa, njemu pripadaju dva kirata!' 'Šta znači dva kirata?', upitali su. 'Poput dva velika brda!', kazao je." (Muteffekun alejhi)
Želiš li biti u društvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U Džennetu ćemo ja i onaj koji se brine o siročetu biti ovako'', i uporedi kažiprst i srednji prst. (Buhari)
Želiš li da ti Vjerovjesnik garantuje Džennet?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko mi garantuje za svoj jezik i za svoj spolni organ, ja mu garantujem Džennet." (Muteffekun alejhi)
Želiš li da tvoja djela traju i poslije tvoje smrti?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada čovjek umre prestaju njegova dobra djela izuzev u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje i čestito dijete koje dovi za njega." (Muslim)

Želiš li blago od džennetskih blaga?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "La havle ve la kuvete illa billah je blago od džennetskih blaga." (Muteffekun alejhi)
Želiš li nagradu kao da si cijelu noć klanjao?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko obavi jacija-namaz u džematu, računa mu se kao da je klanjao pola noći, a ko obavi još i sabah-namaz u džematu, računa mu se kao da je klanjao čitavu noć!" (Muslim)
Želiš li proučiti trećinu Kur'ana za minutu?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kul huvallahu ehad... vrijedi trećinu Kur'ana!" (Muslim)
Želiš li da oteža tas tvojih dobrih djela?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dvije riječi omiljene Allahu, lahke na jeziku, a teške na vagi, to su: Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-azim." (Buhari)
Želiš li da ti se poveća opskrba i produži život?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko želi da mu se poveća opskrba i produži život, neka održava rodbinske veze." (Buhari)
Želiš li da te Allah čuva?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Onaj koji klanja sabah-namaz, u Allahovom je okrilju." (Muslim)
Želiš li da ti se oproste grijesi iako ih je mnogo?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onome koji u jednom danu stotinu puta izgovori 'Subhanallahi ve bihamdihi' bit će oprošteni grijesi pa makar ih bilo poput morske pjene." (Muteffekun alejhi)
Želiš li da razdaljina između tebe i Vatre bude sedamdeset godina?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko bude postio jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice udaljiti od Vatre sedamdeset godina." (Buhari)
Želiš li da Allah na tebe donosi salavat?
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset." (Muslim)
Želiš li da te Allah uzdigne?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Neće se niko poniziti radi Allaha, a da ga Allah, azze ve dželle, neće uzdići." (Muslim)

Bili su ovo, braćo, predivni savjeti našeg Vjerovjesnika s.a.w.s, koji nam osvjetljavaju puteve koji vode do dženneta.

Isa a.s.

Bliži nam se kraj godine, vrijeme kada kršćani slave rođenje Isa , ili Isusa koga smatraju svojim Poslanikom i o kome uveliko imaju iskrivljeno vjerovanje. Budući da je Isa a.s. Pretposljednji Božiji Poslanik koji je najavio dolazak Muhammeda a.s., te da smo kao muslimani dužni vjerovati i u poslanstvo Isa-a, a.s. kao i ostalih vjerovjesnika, danas ćemo i govoriti o njemu i njegovom poslanstvu.
Kazivanje o Isa alejhisselamu ćemo započeti njegovim čudesnim rođenjem i kazivanjem o njegovoj majci hazreti Merjemi.
Hazreti Merjema je provodila vrijeme u ibadetu i osamljenosti, i tako je u jednom momentu ugledala, prelijepoga nepoznatog mladića i to ju je, kao i svaku čestitu i čednu djevojku, prepalo jer se pobojala da nije možda došao sa nemoralnim namjerama. Međutim, njen strah kratko je trajao, jer je on požurio da se predstavi pa je tako saznala da je to Džibril, plemeniti melek, dragoga Allaha izaslanik koji joj je došao u liku savršeno stvorenoga mladića.
Njezin početni strah se pretvorio u začuđenost kada joj je Džibril prenio poruku od Gospodara njezinog da je svrha njegovog dolaska u tome da ona, Allahovom odredbom, treba da dobije mubarek sina.
Melek joj je prenio Allahovu odredbu da će ona biti majka dječaka,koji će biti rođen bez oca kao iskušenje zlim jezicima i smutljivcima, a kako to i Kur’an kaže:

"Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. To je unaprijed određeno!" (19:16-22)
I tako se Hazreti Merjema povuče i u hladu jedne palme rodi dječaka plemenitog Isaa . Na prve trenutke majčinske radosti nad svojim novorođenčetom, nadovezala joj se i briga kako da ljudima objasni ovaj slučaj, kako da izbjegne optužbe za nemoral? Ali, sve je već bilo unaprijed određeno, pa ona nije stigla čestito ni da se zabrine, a već je stigla uputa kako da postupi kroz glas meleka koji joj je naredio da nikome toga dana niti jednu jedinu riječ ne progovori.
Kada se vratila svojoj rodbini noseći u naručju bebu, među njima je zavladala velika pometnja i nevjerica. Čuđenju nije bilo kraja. Kako su njena vjera i čestitost svima bile poznate, potpuno ih je šokirala pojava njene bebe. Započele su grdnje sa svih strana, a ona je sabrano, mirno i hladnokrvno, bez ijedne izgovorene riječi, samo rukom pokazala prema novorođenčetu. I tad se desilo veliko čudo, prva od veličanstvenih mu'džiza kojima je dragi Allah, Milostivi obasuo njezina mubarek sina:
I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo", rekoše, "učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati ti nije bila nevaljalica." A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?"; rekoše. "Ja sam Allahov rob", ono reče, "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti; i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da, sve dok sam živ, molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!" (19:27-33)
Kada su se osvjedočili ovom velikom čudu govora tek rođene bebe, svima od njezine porodice postalo je jasno da je tu riječ o Allahovoj Odredbi i početku zemaljskoga života jednoga od najvećih Njegovih vjerovjesnika i poslanika. To je unijelo mir u njihova srca i još više im povećalo veliku ljubav i poštovanje koje su inače gajili prema svojoj mubarek rodici Merjemi. Začudno rođenje hazreti Merjeminoga sina nije uticalo samo na njihova srca, ono je uticalo, a i dan danas utiče, na srca mnogih ljudi.
Nažalost, djelovanjem vojski prokletoga Iblisa, mnogi ljudi su i zbog ovakvoga njegovog rođenja i zbog velikih mu'džiza kojima je Isā, alejhisselam, obdaren, zapali u očevidnu zabludu smatrajući ga, sinom Božijim. To je izuzetno teška zabluda koja je izazvala veliki nered na Zemlji, pa dragi Allah upozorava čovječanstvo na tu zabludu nekih šest stotina i više godina nakon Isāova, alejhisselam, rođenja ajetima Kur'ana, te kaže:
To je Isā, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u kog sumnjaju oni. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!", i ono bude. (19:34,35)
Pretpostavlja se da je Isā, alejhisselam, djetinjstvo i mladost proveo uz svoju majku u Betlehemu gdje je boravila njezina rodbina iz plemena Juda, jer su jedino oni, budući da su svojim ušima čuli govor bebe u kolijevci, znali da je njegovo mubarek rođenje volja dragoga Allaha i Njegovo veliko znamenje, i da je hazreti Merjema Allahova miljenica koja je čista od grijeha i obasuta Njegovim bereketom. Tu su Merjema i Isa bili zaštićeni.
Uzvišeni Allah je Isau objavio Indžil kao predposljednju od četiri velika Kitaba, Knjige da njime nadopuni tevrat i Zebur, da ispravi u njima ono što su ljudi vremenom izmijenili,te da donese određene olakšice. Druga suštinska karakteristika poslaničke misije Isāove, alejhisselam, očitovala se u tome što je Indžil donosio Benu Israilu informaciju o budućem poslanju posljednjega od Allahovih poslanika - Ahmeda, Muhammeda, alejhisselam, čija će mubarek ličnost biti posebna milost dragoga Allaha, milost Svemilosnoga odaslana svim svjetovima.

„A kad Isā sin Merjemin reče: "O sinovi Israila, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed (Muhammed) koji će iza mene doći"; i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: "Ovo je prava vradžbina!" (61:6)

Ovo nagovještenje Isaa a.s o dolasku Muhammeda a.s. kršćani su izbrisali iz Biblije jer kada bi priznali Muhammeda a.s. kao posljednjeg Božijeg poslanika njihova religija i pogrešna tumačenja Isaovog misije bi izgubila svaki smisao.
Treća suštinska karakteristika poslaničke misije Isāa, alejhisselam, bila je sadržana u poruci Benu Israilu da se okrenu sami sebi, da vide, prepoznaju i sagledaju vlastitu licemjernost, jer su oni tada samo formalno i riječima obožavali dragog Allaha a u njihovim srcima bio je materijalizam i zadovoljenje vlastitih strasti. Da se vrate na put pokornosti Svemogućem Stvoritelju.
Kako bi Mesih Isā, alejhisselam, bio očevidno prepoznat kao istinski Allahov poslanik, voljom Milostivoga bile su mu date velike mu'džize: mogao je oživljavati mrtve, vraćati vid slijepima i zdravlje gubavima, mogao je od blata stvoriti pticu i kazivati ljudima gdje im se nalaze skrivene dragocijenosti koje su oni brižljivo pohranjivali na tajnim mjestima.
Ove nadnaravne moći bile su očevidna znamenja dragoga Allaha i dokazi istinitosti Isāovih, alejhisselam, riječi, ali su mnogi među Israilom i pored svega toga ostali gluhi na njegove poruke.
Nakon tri godine pozivanja , Isa a.s sa svojim učenicima dođe u Jerusalem. Njegov dolazak izazava veliko interesovanje stanovnika, ali i veliku zavidnost i mržnju od strane svećenika koji, skovaše plan da ubiju Isa.
U evanđelju po Barnabi stoji da je Juda Iskariotski htio da izda Isa-a kako bi se domogao vlasti, ali Bog učini te Juda dobi izgled Isaov, te ga uhapsiše misleći da je on Isa i razapeše na križ gdje su inače ubijali lopove i osuđenike na smrt. Ovo Evanđelje nigdje ne spominje Isa-a da je on ubijen ili razapet, nego da je to ustvari bio Juda.
Naravno to kršćani ne priznaju kao ni riječi Kur’ana časnog koji kaže:

... i zbog riječi njihovih: "Ubili smo Mesiha, Isāa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A oni ga nisu ni ubili ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi; A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. (4:157-159)
Dakle, jasno je da je Isāova, alejhisselam, smrt na križu bila samo obmana i varka, tj. da se ljudima taj događaj samo pričinio. Isa a.s., će se ponovo vratiti na zemlju kao jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana i tada će saopštiti istinu o sebi da on nije nikakvo božanstvo, niti je Božiji sin, da nije razapet na križ nego da je samo čovjek i Božiji Poslanik.

HIDŽRA II

Hidžra je bila historijski podvig Allahovog Poslanika i ashaba. Poslije hidžre, historija je počela teći drugim tokom. Mnogi ashabi su pokazali neviđenu hrabrost i odanost prema svom Poslaniku kao što je to bio Alija r.a., koji je i po cijenu svog života legao u postelju Allahovog Poslanika da dočeka mušrike.
Hazreti Omer je pokazao svoju hrabrost izazivajući mušrike da mu stanu na put. Omer nije žalio sebe niti svog života, bio je spreman za islam i svoj život dati. Ovakav njegov stav je ulio strah u srca nevjernika.
Ebu Bekr kreće sa Allahovim Poslanikom i podnosi sve tegobe puta, pazi na njega i čuva ga i od ljudi i od životinja.
Primjeri ovih plementih ashaba kao i mnogih drugih nas uče kako se uistinu voli Allah i Njegov Poslanik, nije to bila ljubav samo na riječima nego je to bila ljubav i na djelima.

Hidžra obiluje mnoštvom interesantnih momenata koji nam mogu biti jasan pokazatelj i smjernica kako da volimo i slijedimo Našeg poslanika s.aw.s.

Želim navesti i ovaj interesantan događaj. To je momenat kada se Poslanik i Ebu Bek skalanjaju u pećinu Sevr, a za njima idu mušrici. Kada su Poslanik i Ebu Bekr ušli unutra Uzvišeni Allah šalje goluba da svije svoje gnijezde na ulazu u pećinu, a pauk je ispleo mrežu na samom ulazu kako bi zavarao tragače. U ovom momentu Ebu Bekr nije strahovao za sebe, bojao se za Poslanika. Ušavši u pećinu začeplja sve rupe iz kojih bi mogao izaći kakav smrtonosni škorpion, ili zmija otrovnica. Dok ovo radi Ebu Bekr drhće od straha i pita se šta ako ih dušmani nađu, ako uhvate Poslanika, zasigurno će ga ubiti. Njegov nemir se još više povećava kada začu topot kopita njihovih konja te začu glasove. Dojahaše do pećine te baciše pogled prema njoj i vidješe paučinu na ulazu, a golub je mirno sjedio u svom gnijezdu. Zbog svog kibura nisu sjahavali sa konja, a da su sjahali ugledali bi Poslanika i Ebu Bekra. Ebu Bekr gleda u noge njihovih konja, dok ga nemir još više obuzima i baca prema Poslaniku poglede prepune straha. Poslanik vidi njegovu uznemirenost i njegov strah te ga umiruje riječima: “Šta misliš, Ebu Bekre o dvojici s kojima je Allah treći?!
Šta misliš, Ebu Bekre o meni i o tebi, a Allah je uz nas. Može li nam se nešto desiti? Može li nam neko nauditi? Ebu Bekr ga gleda dok riječi Poslanika silaze kao mehlem na njegovo srce umirujući ga. Musšrici još malo postajaše, okrenuše se i odoše. Ovaj događaj, ova pouka se nalazi spomenuta u Kur’anu gdje Allah kaže:

“Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica bili u pećini, kad reče drugu svom: "Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama." Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojačao ga vojskama koje niste vidjeli. I učinio je riječ onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Riječ Allahova - ona je gornja. A Allah je Moćni, Mudri. (Et-tevbe, 40)
Ovo je primjer iskrenog pouzdanja u Allaha Uzvišenog, primjer vjere u Njegovu pomoć i oslanjanja na Njega u najtežim momentima. To je ujedno jasan dokaz istinitosti Poslanikove misije. U tim kritičnim momentima on je smiren, jer zna da ga Allah koji ga je poslao kao milost ljudima neće ostaviti niti napustiti. Da li ćemo ovakvu smirenost naći kod onoga koji sebi lažno pripisuje poslanstvo, naprotiv nećemo. Ono što ulijeva ovakvu smirenost u srce Poslanika jeste dubok iman u Allaha i Njegovu milost.
Ovo je i za nas pouka da i mi u sličnim situacijama se moramo uzdati u Allaha, jer ako je Allah sa nama niko nas ne može pobijediti, niti nam iko može nauditi. Allah Uzvišeni kaže:

وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا ﴿٢﴾ وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ ۚ وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ ۚ
“A ko se boji Allaha - načiniće mu izlaz, i opskrbiće ga otkud ne računa. A ko se uzda u Allaha - pa On mu je dovoljan…

Želim nas podsjetiti i na 10. dan muharema koji pada u ponedjeljak, a koji se naziva Jevmu- ašura. To je dan u kojem su se mnogi poslanici spasili problema i nedaća, dan koji treba provesti u postu ,jer će post ašure , ako Bog da biti razlog praštanja grijeha. Poslanik s.a.w.s. nam je preporučio da postimo 9,10, i 11. Dan muharema, tj. Ovu nedjelju, ponedjeljak i utorak, pa ko hoće, lijepo je da te dane provede u postu.
Muhammed a.s. je rekao:
"Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!" (Muslim)

Molim Allaha Uzvišenog da se okoristimo ovim poukama koje smo čuli, da iskoristimo novu muslimansku godinu bolje nego li prošlu, da nam Allah poveća ibadete u njoj, a da nas udalji od harama i svega onoga što je loše.

HIDŽRA

Draga i poštovana braćo,cijenjene sestre, sutra nam nastupa jedan historijski momenat kojeg se svake godine iznova prisjećamo. Momenat koji nam dolazi jeste Nova muslimanska 1433.godina. Kao početak računanja muslimanskog kalendara uzeta je hidžra, preseljenje Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu, koja se smatra najznačajnijim historijskim momentom u kompletnoj eri širenja islama.U čemu se ogleda njen značaj?? Zašto svake godine govorimo o ovom događaju?

Značaj hidžre je ogroman, jer nam hidžra govori o nama, o našoj povijesti. Govori nam koliko imamo dugu tradiciju, govori nam koliko dugo postojimo na svjetskoj sceni, govori o postojanju islama i muslimana na zemaljskoj kugli.

Svi događaji koji su se desili kroz povijest islama i dan danas igraju veliku ulogu u životima muslimana, nisu to samo puki događaji bez značaja, događaji koji su se desili pa poslije u zaborav pali. Naprotiv, svaki događaj ima i dan danas svoj uticaj na naše živote od kojih hidžra, preseljenje Muhammed a.s., iz Mekke u Medinu zauzima značajno mjesto.

Hidžra u jezičkom smislu znači ostavljanje ili napuštanje bilo čega. Čovjek može učiniti hidžru i napustiti svoju domovinu, čovjek može učinit hidžru od grijeha tako što će ih se proći, može isto tako da učini hidžru na onaj svijet.

Kroz povijest islama bilo je mnogo hidžri počevši od Adema a.s., koji je učinio hidžru iz dženneta i nastanio se na zemlji. Nuh a.s., je sa svojom lađom učinio hidžru bježeći ispred sveopćeg potopa, bježeći iz zemlje u kojoj ljudi nisu htjeli da se odazovu Allahovom pozivu, kako bi se naselio zajedno sa ostalim vjernicima gdje mu je Allah odredio. Ibrahim a.s., je učinio hidžru sa Hadžerom i sinom Ismailom ka svetoj zemlji ka Mekki gdje su se Hadžera i Ismail nastanili i gdje su i smrt dočekali. Musa a.s., je učinio hidžru bježeći od faraona sklanjajući se kod poslanika Šuajba a.s., u Medjenu, zatim po drugi put čini hidžru zajedno sa svojim narodom Benu Israilom ka obećanoj zemlji ponovo bježeći od faraona kako bi poštedio svoj narod od daljnjih patnji i poniženja koja su svakodnevno doživljavali.

I naš Poslanik neka je na njega mir i spas učinio je hidžru odlazeći iz rodnog grada Mekke ka pitomoj Medini. Hidžra nije bila nimalo lahka stvar. Moralo se ostaviti sve što čovjek posjeduje i svoje kuće i njive i palmovike, i konje i deve i blago i zlato i doći praznih ruku u Medinu. Bio je to ispit imana, ispit snage i odlučnosti, ispit koji je razdvojio prave vjernike od munafika. Oni koji su više voljeli ovaj prizemni dunjaluk, koji nisu čeznuli za džennetom i njegovim ljepotama, koji nisu mogli ostaviti sve te dunjalučke ukrase su ostali u Mekki kako bi očuvali ono što ionako nije njihovo. Oni koji su čvrsto vjerovali u Allaha, koji su slijedili Poslanika, kojima je džennet bio draži od prašnjave zemlje, oni su napustili zemlju idolopoklonika i našli svoj smiraj u Medini.

Uzvišeni nam Allah na mnogo mjesta u Kur’anu spominje hidžru kao i muhadžire hvaleći ih i obećavajući im svoju neizmjernu nagradu, tako Uzvišeni Allah kaže:

وَالسَّابِقُونَ الْأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالْأَنصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُم بِإِحْسَانٍ رَّضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي تَحْتَهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۚ ذَ‌ٰلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ ﴿١٠٠﴾
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevbe 100)

Prvi muhadžiri su uspjeli zbog nekoliko stvari. Bili su zadovoljni sa svojim Gospodarom. U stopu su slijedili svog Poslanika. Bili su iskreni prema Allahu a i prema samima sebi. Shvatili su da uspjeh leži u čvrstom imanu u Allaha dž.š., i da je džennet mjesto za koje treba da se bore, a ne ova blatnjava zemlja koja iza njih ostaje.
To su bile neke od pouka hidžre koje crpimo iz ovog historijskog događaja.

Kakvi su nam izgovori i opravdanja...

Uzvišeni Allah nam zapovijeda da se čvrsto držimo njegovog užeta tj. Allahove vjere islama i da ne skrećemo sa pravog puta.
U suri El-Bekare Allah dž.š. kaže:

وَإِذْ أَخَذْنَا مِيثَاقَكُمْ وَرَفَعْنَا فَوْقَكُمُ الطُّورَ خُذُوا مَا آتَيْنَاكُم بِقُوَّةٍ وَاذْكُرُوا مَا فِيهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ ﴿٦٣﴾
-I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!"

Šta nam je to Allah dao, šta nam je odredio, šta je to čega treba da se držimo? To nije ništa drugo do li ova vjera islam sa svim svojim naredbama i zabranama.
Međutim ima mnogo ljudi koji se ne drže čvrsto svoje vjere, koji su veoma labavi i znaju navoditi na stotine razloga i opravdanja kako bi se opravdao u svojim očima, zatim u očima svog društva i na kraju misli da je se opravdao i pred Allahom. Često čujemo čudne odgovore od ljudi kojima savjetujemo da se prihvate Allahove vjere, da se okanu griješenja i neodgovornosti.
Kakvo opravdanje može naći pijanac za svoje grijehe, ili onaj ko laže, ko drugom nepravdu čini, ko ne poštuje svoje roditelje,ko svoju djecu ne odgaja u duhu islama. Kakav izgovor može naći čovjek koji ne klanja namaz,koji ne dolazi u svoju džamiju, koji ne čini druge farzove koji su mu naređeni.
Braćo trebamo shvatiti jednom ,koliko god se trudili pronaći opravdanje za naš nemar i neodgovornost jednostavno nećemo uspjeti. Opravdanja za nepokornost Allahu, Gospodaru svjetova nema..
S tom činjenicom se bolje suočiti ovdje, dok još ima vremena da se popravimo i povratimo, nego kad bude kasno, kad se nikakava opravdanja i izgovori neće prihvatati.
Trebamo razmisliti o našim ličnim prečicama i izgovorima koje imamo u mislima ili koje dajemo drugim ljudima. Allah je poslao Knjigu nama muslimanima i obavezao nas da Ga obožavamo, i slijedimo Njegove naredbe. Mi nemamo izgovora da ne slijedimo šerijat i mi nemamo izbora kad dođu Allahove naredbe! Sjetimo se šta je rekao Sad ibn Rabii kad ga je Zeid ibn Sabit našao na izdahu. Rekao mu je: Reci mom narodu, ensarijama, da nemaju izgovora pred Allahom ako se nešto desi Poslaniku s.a.v.s., a njhove oči još trepću!(hoće reći još su živi). A zatim je ispustio dušu, nek je Allah sa njim zadovoljan.
Ima puno stvari koje mnogi ljudi donose kao izgovore da se nebi pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku. Na primjer: Islamski zakoni su teški, ovo su teška vremena, još nisam upućen itd. Mnogi se boje okoline, ljudi, mnogi bi bili bolji, al eto, solidarišu se sa svojom pokvarenom sredinom, i ko biva ‘’modernim’’ vremenima, prepunim nemorala, griješenja, i razvrata.
Mnogi od nas čuvaju hater ljudima, a ne Allahu, a uzvišeni nas Stvoritelj upozorava:

فَلَا تَخْشَوُا النَّاسَ وَاخْشَوْنِ ۚ Ne bojte se ljudi, već se bojte Mene.(Maida,44).
Muawija je pisao Aiši r.a.,, majci vjernika: Pošalji mi pismo i posavjetuj me, kratko. Pa je Aiša r.a., mu odgovorila: Neka je mir na tebe. Čula sam Poslanika s.a.v.s., da kaže, da ko god traži da zadovolji Allaha a time razljuti ljude, Allah će ga štititi od ljudi. A ko god traži da zadovolji narod a razljuti Allaha, Allah će ga ostaviti narodu. Neka je selam na tebe.

Ljudi iznose kojekakve gluposti ne želeći da usade Allahove i Poslanikove zakone, želeći da se opravdaju i otklone osjećaj krivice, da opravdaju svoja djela tvrdeći da su pod pritiskom i sl. O ovome kaže Ibn Qajjim: Niko nema razlog da se ne pokorava Allahu i da ide protiv Njegovih naredbi, kada zna za njih, i u stanju je da učini ono što je naređeno da učini, i ostavi ono što mu je zabranjeno. A ako stvarno postoji razlog, neće se kazniti niti kriviti, kako na ovom tako ni na drugom svijetu.(Madaridz Saalikin 1/189).

Neki ljudi koriste šejtana kao izgovor. Neki opet svaljuju sve na Kada i Kader, na sudbinu. Korištenje kadai-kadera kao izgovor je u suprotnosti sa kajanjem, i nikako nije prihvatljivo kao izgovor.
U nekim predajama se kaže da kad čovjek počini grijeh, a zatim kaže: O Gospodaru, ovo je bilo Tvoje određenje, i ovo je ono što si mi Ti propisao, Allah mu odgovori: Ti si ovo uradio, ti si ovo zaslužio, ti si ovo želio i tome si težio, i Ja ću te kazniti zbog toga. A ako kaže: O Gospodaru, ja sam zgriješio, priznajem i kajem se, Allah mu kaže: Ja sam ti to odredio da ti se to desi, i Ja ću ti zato oprostiti. Ako on uradi dobra djela i kaže: O Gospodaru, ja sam ovo uradio pa sam dao sadaku i klanjao i hranio druge, Allah mu odgovori: Ja sam te pomogao i uputio. A ako kaže: O Gospodaru, Ti si me pomogao, podržao i blagoslovio, Allah mu odgovori: Ti si to učinio, ti si to želio i ti si to zaradio.

Šta trebamo naučiti u Kurban-bajramskoj školi žrtvovanja

Kurban bajram je svojevrsna pouka i škola žrtvovanja, sa jasnim porukama i lekcijama koje nam se svima trebaju urezati u pamćenje kako bi naše ponašanje i djelovanje na dunjaluku svakim bajramom bilo bolje i usmjerenije prema Allahovom dž.š. zadovoljstvu. Danas ćemo govoriti o Kurban-bajramskoj školi žrtvovanja.
Uistinu, u kurban-bajramskoj školi žrtvovanja možemo naučiti mnogo toga, posebno kako da sebe i svoje dragocjenosti žrtvujemo za sebe i porodicu, islam i muslimane, za opće dobro.
Na tom putu brojnog životnog žrtvovanja bijaše svi Božiji Poslanici, dobri ljudi - evlije i posebno hrabri i požrtvovani ljudi - šehidi koji su tu životnu školu, ispit i iskušenje uspješno završili.
Među njima su bila i dva velika Poslanika; Ibrahim i Ismail a.s, koji nas, posebno u ovim danima naučiše kako i koliko se treba žrtvovati na Allahovu putu, a radi viših ovosvjetskih i onosvjetskih ciljeva.
Naime, samim izvršenjem vjerskih dužnosti, koje su izvršili u danima Kurban-bajrama, neće biti postignuta svrha ako ne budemo izvukli i pouku koja će nas voditi dalje kroz život. A ta pouka glasi: Ništa se na ovome svijetu nemože postići bez žrtve, bez rada, truda i nastojanja.
Svaki naš uspjeh, svaki naš - pa makar i najlakši posao ne može se ni zamisliti bez žrtve. Rezultati su, najčešče, spram uloženog truda, rada, žrtvovanja.
Potrebno je , draga braćo, da iz proteklih kurban-bajramskih dana izvučemo i ove pouke: Da žrtvujemo škrtost i pohlepu,da žrtvujemo oholost (kibur) i uobraženosti (samodopadanja), te da ove ružne osobine zamijenimo darežljivošću i lijepom naravi.
Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s.,, rekao: "Čuvajte se zuluma (nasilja, nepravde) jer je zulum (na ovom svijetu) tmina na Sudnjem danu. Čuvajte se pohlepe jer je pohlepa upropastila one koji su bili prije vas; pohlepa je navela na međusobno prolijevanje krvi i učinila ih da smatraju dopuštenim (halalom) ono što je zabranjeno (haram)." (Muslim)
Uzvišeni Allah u suri Lukman kaže:
وَلَا تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَلَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا ۖ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ ﴿١٨﴾
I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
-Zapitajmo se braćo, jesmo li ostavili oholost, sebičnost, bestidnost i pohlepu iza sebe, ili je ona još u nama, je li se naša narav popravila, vodi li naše ponašanje Božijoj milosti ili u propast.
Ebu-Derda, r.a., prenosi da jeAllahov poslanika s.a.w.s., rekao: "Nijedna stvar neće biti teža na Sudnjem danu, na (mizanu) tezulji vjernika od lijepe naravi. Zaista, Allah mrzi bezobrazne brbljivce (bestidne u govoru i ponašanju)." (Tirmizi, hasen, sahih)

     Svim muslimanima želimo 
sretne i berićetne bajramske dane:
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Vrijednost prvih deset dana Zul-hidžeta

Allah dž.š., se zaklinje sa deset noći mjeseca zu-l-hidže, pa kaže:
- „Tako mi zore!" I deset noći! (El-Fedžr, 1-2) Po mišljenju mnoge uleme, to je prvih deset dana zu-l-hidždžeta. Allah dž.š., se zaklinje ovim danima, a ono sa čime se zaklinje Gospodar svjetova ima posebnu važnost. Zbog njihove važnosti se svako od nas treba potruditi da ih što bolje provede u ibadetu. Na svakom vjerniku je da ih iskoristi na najbolji mogući način. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i takvaluka.
Muhammed a.s., u jednom hadisu kaže: "Nema vrijednijih dana kod Allaha, niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.!" (Ahmed)
Bez obzira da li se namaz klanjao u džema'atu ali nasamo, poslije farz namaza, počevši od sabaha devetog zu'l-hidždžeta, znači sutra od sabaha,pa sve do iza ikindije četvrtog dana bajrama, uči se poznati tekbir: Allahu ekberullahu ekber, la ilahe illallahu wallahu ekber, Allahu ekber we lillahi'l-hamd.
Znači, sunnet je u ovim danima učenje: tekbira, tahmida, tehlila i tesbiha. Sunnet je da to učenje bude naglas u: džamiji, kući, ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Ljudi uče naglas, pojedinačno, dok žene uče u sebi. Ovaj sunnet je potpuno iskorijenjen i gotovo da se ne čuju tekbiri u prvih devet dana ovog mjeseca. Potrebno je one koji su zanemarili ovaj sunnet podsjetiti na njega.
Musliman je dužan da iskoristi ove dane i provede ih u istinskom ibadetu, ne želeći ništa drugo sem Allahovo dž.š., zadovoljstvo i oprost. Svaki musliman, bez obzira da li bio na hadžu ili kod svoje kuće, dužan je ovih deset dana provesti u povečanoj pokornosti svome Gospodaru, svjedočeći svoj islam, iman i ihsan.
Posebno treba obratiti pažnju na sutrašnji dan ,dan Arefata, te ga provesti u postu jer je post dana Arefata uzrokom praštanja grijeha, godinu prije i godinu poslije: Prenosi El-Ensari r. a. da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Post po tri dana od svakog mjeseca i Ramazan do Ramazana su kao post cijelu godinu." Upitaše ga o postu Dana Arefata, pa reče: On briše grijehe učinjene godinu prije i godinu poslije. "Bi upitan o postu Ašure, pa reče: "On briše grijehe učinjene u prošloj godini!" (Muslim)

Deseti dan Zul-hidžeta je prvi dan kurban-bajrama. Ko se taj dan približi Allahu dž.š., klanjem kurbana, sa prvom kapi krvi kurbana Allah dž.š., oprašta njemu i njegovoj porodici grijehe. A ko taj dan nahrani vjernika i podjeli sadaku Allah dž.š., će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbjednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrima djelima od bilo kakvog brda na zemlji.
U jednoj predaji stoji da je Musa a.s. rekao: "Gospodaru, molih Te a Ti se ne odazivaš mojoj molbi, pouči me kako da Te molim." - "Allah dž.š., je objavio Musau a.s. „O Musa, kada nastupi prva desetina mjeseca zul-hidžeta, reci: LA ILAHE ILELLAH - ispunit ću ti potrebu." - "Musa reče: „Gospodaru, pa svaki Tvoj rob to gov¬ori." - „Allah dž.š., reče: „O Musa, ko kaže: LA ILAHE ILELLAH - samo jedan puta u ovim danima, pa kad bi stavio sedam nebesa i sedam zemalja na jedan tas vage, a LA ILAHE ILELLAH, na drugi tas, pa zaista ono je teže i ovaj govor bi prevagnuo sve njih zajedno."
A Muhamed a.s., je govorio: "Najvrednije što sam rekao ja i ono što su rekli po¬slanici prije mene u danima ove desetine je: LA ILAHE ILELLAH, VAHDEHULA ŠERIKELEH.
U danima bajrama treba zaboraviti na nesuglasice i pomiriti se, ko je za izvinjenje nek se izvine, a ko je u mogućnosti da oprosti neka oprosti, jer i naš Gospodar oprašta i milostiv je i najvećem griješniku zašto i mi nemamo sluha za oprost.
Zato koljući kurban zakoljimo u sebi sve što ne valja, svoju srdžbu, svoju ljutnju, svoj egoizam, svoj nemar, svoj neposluh prema Allahu dž.š. i prema svojim roditeljima. Pokažimo razumijevanje za svoju braću, koji ne mogu zaklati kurban, poklonimo im dio od svog kurbana, jer mnogi neće imati šta okusiti a kamoli kurban zaklati iako je Allahu najdraže da se novčenice potroše na kurbana.
H. Aiša pripovijeda da je Muhammed a.s. rekao: »Najbolje čovjekovo djelo i ono što Allah najviše voli na Kurban-bajram je prolijevanje kurbanske krvi. Doista će kurban na Dan stajanja (Jevmul kijameh) doći sa svojim rogovima, vunom i papcima.» Zaista kurbanska krv stigne Allahu prije nego padne na zemlju, pa zato lijepo postupajte sa kurbanima.»Ibni-Madze i Tirmizi

Kurban - spremnost na žrtvu

Klanje kurbana je propisano druge godine po hidžri kao i post, zekat, džihad i dva bajram-namaza.
Zaklati kurban po mišljenju imama Ebu Hanife je vadžib svakom muslimanu koji je slobodan, punoljetan i materijalno mogućan.
U suri Kewser Allah dž.š. kaže:
إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَرَ ﴿١﴾ فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ ﴿٢﴾ إِنَّ شَانِئَكَ هُوَ الْأَبْتَرُ ﴿٣﴾

-Mi smo ti,uistinu, mnogo dobra dali.Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.Onaj ko tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati.

U današnje doba veliki broj muslimana izvršava ovu obavezu, tako da rijetko koja kuća u našim selima ostane a da ne zakolje kurbana. Ono što nije dobro jeste činjenica da mnogi nisu svjesni osnovne svrhe klanja kurbana nego ga kolju s nijjetom da napune svoje frižidere i zamrzivače svježim mesom.
Približiti se Allahu putem klanja kurbana, ispoštovati Allahovu naredbu, iskazati mu pokornost i zahvalnost na blagodatima koje nam daje je osnovni cilj klanja kurbana, a materijalna dobit koju imamo je sporedni.To trebamo imati na umu prilikom klanja kurbana.

Kao kurban se može zaklati deva, goveče, ovca ili koza.Deva mora biti stara najmanje pet a krava dvije godine. Ovca i koza moraju imati godinu ili ako su starije od šest mjeseci moraju imati težinu i izgled kao od godinu dana.
Životinje koje su bolesne ili sakate ne mogu biti za kurban a to su:
Slijepe na jedno ili obadva oka, bez uha, pola repa, ako su im jedan ili oba roga slomljena, koje od rođenja nemaju uši, koje su izrazito jako mršave, i koje su toliko slabe da ne mogu doći do mjesta klanja.
Koristiti mlijeko i snagu hajvana, te koristiti i prodavati vunu od životinje koja je određena za kurban je pokuđeno- mekruh. Ako se ovako nešto uradi treba u istoj protuvrijednosti dati sadaku.
Čovjek može zaklati jedan kurban s nijetom za cijelu svoju porodicu.Međutim ako je i žena imućna tj. posjeduje vlastiti imetak i nije materijalno ovisna o mužu u tom slučaju je i ona obavezna zaklati kurban
Ako se kolje kurban za umrlog, vadžib ga je klati u danima Bajrama iz razloga što kao kurban može važiti samo ono što se zakolje u njegovo pravo vrijeme.Zamislite da neko klanja podne namaz u deset sati.To mu može biti samo nafila,dobrovoljni namaz, a ne može biti podne niti je s njega spala obaveza klanjanja namaza u njegovom vremenu.
Ako želimo znati šta je prava svrha klanja kurbana kao spremnosti na žrtvu na Allahovom putu, trebamo pogledati primjer Božijih poslanika Ibrahima i Ismaila a.s.
Ibrahim a.s. je molio Allaha dž.š. da mu da nasljednika, a već je bio došao u lijepe godine starosti: ‘’Gospodaru moj Daruj mi porod čestiti.’’

Allah dž.š. mu je dovu primio i dao mu dijete koje je toliko željno čekao i molio. Zatim Allah dž.š. putem sna šalje naredbu da svoga sina Ismaila, kojeg je toliko željno čekao žrtvuje u ime Allaha kao kurbana:

فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ السَّعْيَ قَالَ يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَىٰ فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانظُرْ مَاذَا تَرَىٰ ۚ قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ ۖ سَتَجِدُنِي إِن شَاءَ اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ ﴿١٠٢﴾
‘’I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?. -O oče moj , -reče- onako kako ti se naređuje postupi, vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati’’ As-Safat 102.
U ovom ajetu vidimo beskrajno jaku vjeru i kod oca i kod sina, miljenika Allaha dž.š. , vidimo kako su obojica spremni na žrtvu bez imalo kolebanja, bez oklijevanja i bez razmišljanja.

Njih dvojica spremno i bez pogovora prihvataju i odazivaju se naredbi:

فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ ﴿١٠٣﴾ وَنَادَيْنَاهُ أَن يَا إِبْرَاهِيمُ ﴿١٠٤﴾ قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا ۚ إِنَّا كَذَ‌ٰلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ ﴿١٠٥﴾ إِنَّ هَـٰذَا لَهُوَ الْبَلَاءُ الْمُبِينُ ﴿١٠٦﴾ وَفَدَيْنَاهُ بِذِبْحٍ عَظِيمٍ ﴿١٠٧﴾ وَتَرَكْنَا عَلَيْهِ فِي الْآخِرِينَ ﴿١٠٨﴾ سَلَامٌ عَلَىٰ إِبْرَاهِيمَ ﴿١٠٩﴾
‘’I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, i mi ga zovnusmo. O Ibrahime.- ti si se objavi u snu odazvao;-a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, - to je zaista , bilo pravo iskušenje .- i kurbanom velikim ga iskupismo- i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo.- Neka je u miru Ibrahim.’’ As-Safat 103-109

Iz ovog događaja možemo izvući veliku pouku. Muslimani će biti iskušavani, nailaziće na nevolje i probleme, ali isto tako će na kraju kada insan osaburi i kada u ime Allaha izdrži udarce sudbine bez žaljenja i skrnavljenja svoje žrtve, dobiti i zasluženu nagradu kao i Ibrahim a.s.
Neka nam je na umu žrtva Ibrahima i Ismaila a.s. koji se nisu kolebali, i opomena nama kako da postupimo mi sa svojom obavezom kurbana, jer smo i mi dužni kurbana zaklati.
U suri El-Hadždž Allah dž.š. kaže:
لَن يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلَا دِمَاؤُهَا وَلَـٰكِن يَنَالُهُ التَّقْوَىٰ مِنكُمْ ۚ كَذَ‌ٰلِكَ سَخَّرَهَا لَكُمْ لِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَىٰ مَا هَدَاكُمْ ۗ وَبَشِّرِ الْمُحْسِنِينَ ﴿٣٧﴾

,,Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.» El-Hadždž 37

Proučeni ajet jasno govori o tome kako Allahu ne stiže ni krv ni meso kurbansko već pokornost koju vjernik pokazuje tim uzvišenim činom.

Gubljenje bereketa zbog grijeha

Kao što pridržavanje Allahovih granica u pogledu halala i harama donosi brojne koristi kao što je povećanje bereketa i Allahovih dž.š. blagodati ljudima ,tako i kršenje tih granica dovodi do brojnih teških posljedica.
Griješenje uništava bereket. Sve štete na dunjaluku i Ahiretu nastaju zbog grijeha. Šta je to drugo do grijeh, izvelo Adema i Havu iz Dženneta, kuće blagodati, ljepote, radosti u kuću boli, tuge i nedaća. Šta je Iblisa izvelo i istjeralo iz nebeskog carstva? Zbog svoje oholosti i nepokornosti milost mu je zamijenjena prokletstvom, ljepota ružnoćom, Džennet Vatrom koja se potpaljuje, a iman kufrom. Šta je to uništilo mnoge narode prije nas,i šta je mnogim ljudima prouzrokovalo patnju i na ovom i na budućem svijetu. Nema sumnje da sve što ih je snašlo i uništilo da su to njihovi grijesi.

Uzvišeni Allah kaže:
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِن كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ ﴿٧﴾
’I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’.’’
(Ibrahim 7)

Čovjek nikada neće biti u stanju pobrojati Allahove blagodati.Na to upućuju sljedeće kur'anske riječi :
وَآتَاكُم مِّن كُلِّ مَا سَأَلْتُمُوهُ ۚ وَإِن تَعُدُّوا نِعْمَتَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا ۗ إِنَّ الْإِنسَانَ لَظَلُومٌ كَفَّارٌ ﴿٣٤﴾

‘’I daje vam od svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih pobrojali - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.’’
(Ibrahim, 34)

Zbog svoje nezahvalnosti i nepravde čovjek često zapada u nevolje,jer nezahvalnost Allahu dž.š. na Njegovim blagodatima uzrokuje njihovo gublljenje.Allah dž.š. kaže:

وَمَا أَصَابَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ ﴿٣٠﴾
‘’Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.’’ (Eš-Šura 30)

Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao:„Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Skupino muhadžira, kada budete iskušani sa pet stvari, a utječem se Allahu da ih doživite: Neće se pojaviti razvrat u jednom narodu pa ga oni budu javno činili, a da se među njima neće pojaviti epidemije i bolesti kojih nije bilo među njihovim prethodnim generacijama. Neće zakidati na kantaru i vagi, a da neće doživjeti suše, manjak opskrbe i nepravdu vlasti. Neće uskratiti zekat na svoje imetke, a da im se neće uskratiti kiša sa neba, a da nije životinja ne bi ni padala. Neće narušiti ugovor sa Allahom i Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a da im Allah neće nametnuti neprijatelja mimo njih i da neće uzeti dio onoga što im je rukama. Neće njihove vođe izbjegavati suđenje po Allahovoj vjeri i mijenjati ono što je Allah objavio, a da Allah neće dati da međusobno iskale svoju silu.“ (Ibn Madže, Hakim)
Zar ,braćo,nismo svjedoci da su se već obistinile riječi našeg Vjerovjesnika.Ovo sigurno čeka one koji ogreznu u grijehu.
Iskreno pokajanje spašava čovjeka od još većeg zla i poniženja. U suri EL-Furkan Allah dž.š. kaže:
‘...ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.’’ (El-Furqan 68-70)
Osim iskrenog pokajanja spas za vjernika je i u iskrenoj dovi.
Dova je jedan od najvećih povoda za odbacivanje neugodnosti i postizanje traženog. Dova je jedan od najkorisnijih lijekova. Ona je neprijatelj iskušenja i nedaća. Bori se protiv njega, i liječi ga i sprječava njegova nastupanja, i olakšava ga kada dođe. Dova je oružje vjernika.
Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dova koristi za ono što je nastupilo, a i ono što nije nastupilo. Zato se, Allahovi robovi, držite dove!“ (Ahmed, Hakim)
Zato,braćo okanimo se grijeha,svoju dušu očistimo iskrenim pokajanjem i dovom,a svoj boravak na dunjaluku oplemenimo dobrim djelima.

Kako lakše podnositi nevolje i iskušenja

Ovaj život je pun iskušenja, belaja, musibeta, nesreća i nedaća i većina ljudi se ne umije snaći u svemu tome, i ne umije ih podnositi niti se sa njima nositi na pravi način. Prvi razlog tog neumijeća jeste udaljenost ljudi od Allahove upute i Knjige koju nam je lično On dao kao putokaz i vodilju kroz sumorne klance i klisure dunjalučkog života.Uzvišeni Allah kaže:
أَوَلَمْ يَكْفِهِمْ أَنَّا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ يُتْلَىٰ عَلَيْهِمْ ۚ إِنَّ فِي ذَ‌ٰلِكَ لَرَحْمَةً وَذِكْرَىٰ لِقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ ﴿٥١﴾
„A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.“ (el-Ankebut, 51.)

Spomenut ćemo nekoliko savjeta koji nam svima mogu koristiti da lakše podnesemo dunjalučke nevolje.
Na prvom mjestu trebamo znati to da se u cijelom svemiru neće jedna praška pokrenuti, niti će jedan vjetar duhnuti a da nije u skladu sa Allahovim dž.š., znanjem i Njegovom odredbom!

Trebaš znati to da je Allah dž.š., više milostiv prema tebi nego li ti prema samome sebi! Trebaš znati to da Allah dž.š., robu Svome, želi samo hajr i dobro.

Pa ako te i zadesi neka nedaća znaj da je to iskušenje za tebe, kako ćeš se postaviti i ponašati u neugodnostima. Uzvišeni je Allah u iskušenjima skrio velike nagrade koje, većina ljudi, ne očekuje u takvim momentima i situacijama. Allah dž.š., kaže: „...moguće je da je baš u onome što vam je mrsko i nije vam drago - Allah veliko dobro dao.“ (el-Nisa’, 51.) Sjetimo se primjera Jusufa a.s., kojeg je Allah dž.š., doveo na stepen uglednog i moćnog državnika preko ropstva i zatvora i potvora i raznih muka koje je trpio sve još od svoga djetinjstva!

Ne smijemo smetnuti sa uma ni to da su naši grijesi i naša inferiornost i nemarnost prema Allahu dž.š., razlog nesreća i musibeta koji nas snalaze. Allah dž.š., kaže:
وَمَا أَصَابَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ ﴿٣٠﴾
„Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti!“ (el-Šura, 30.)
Zato brate popravi ti svoj odnos prema Allahu dž.š. – Allah dž.š., će popraviti ono što je između tebe i ostalih ljudi!
Kad smo nezadovoljni svojim životom trebamo se prisjetiti Allahovih dž.š., blagodati koje je lično nama podario; podario nam je život, razum, sluh i vid i snagu, i nafaku i zdravlje i djecu i dugo godina života – a nekome u tvojoj blizini nije dao dugoga vijeka, niti zdravlja, niti razuma, niti sluha, niti vida, niti snage, niti potomstva... Mnogi troše pare i pare da bi dobili ono što je tebi Allah dž.š., poklonio mnogi bi željeli baš ono što ti imaš, a ti si nezadovoljan.Zato budimo zadovoljni onim što imamo i zahvalni ,jer bi mogli i bez toga ostati,i Allahovu milost zbog svoje pohlepnosti i nezahvalnosti izgubiti.Kada te ophrvaju musibeti i nesreće prisjeti se onih koji preživljavaju još teže situacije i probleme od tebe, pa ćeš uvidjeti da te gotovo ništa nije snašlo kako zna da snađe! Nemojte zaboraviti to da je ovaj svijet prevrtljiv i nestabilan što znači da se na njega ne treba potpuno oslanjati. Neko provodi u uživanju i sreći nekoliko trenutaka svoga života, pa ga poslije godinama prati muka i nesreća!
Zbog toga se okrenimo Allahu dž.š.,njemu istigfar činimo, od Njega oprosta i pomoći tražimo. Samo nam On može otkloniti brige, iz svake teške situacije će nam izlaz naći. Ko god želi lijep život i nagradu kod Uzvišenog Allaha neka posluša ove kur’anske riječi:
الر ۚ كِتَابٌ أُحْكِمَتْ آيَاتُهُ ثُمَّ فُصِّلَتْ مِن لَّدُنْ حَكِيمٍ خَبِيرٍ ﴿١﴾ أَلَّا تَعْبُدُوا إِلَّا اللَّهَ ۚ إِنَّنِي لَكُم مِّنْهُ نَذِيرٌ وَبَشِيرٌ ﴿٢﴾ وَأَنِ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ ثُمَّ تُوبُوا إِلَيْهِ يُمَتِّعْكُم مَّتَاعًا حَسَنًا إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى وَيُؤْتِ كُلَّ ذِي فَضْلٍ فَضْلَهُ ۖ وَإِن تَوَلَّوْا فَإِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ كَبِيرٍ ﴿٣﴾ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ ۖ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ ﴿٤﴾
Allah dž.š., kaže: „Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg, 2. da se samo Allahu klanjate - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem, 3. da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu. 4. Allahu ćete se povratiti, a On sve može!“ (Hud, 1-4.)

Zahvalnost ili nezahvalnost...

Priča se da je Lukman bio sluga kojeg je gazda veoma cijenio. Čim bi mu donijeli jelo on bi odmah pozvao Lukmana. Prvo bi dao obrok njemu pa bi poslije jeo on. Tako je Lukman jeo sve što je jeo i njegov gazda. Jednom prilikom dobio je lubenicu na poklon i po običaju prvo je odrezao Lukmanu koji je u slast pojede, ponovo odreza njemu te on ponovo pojede.Međutim kada on proba lubenicu osjeti da je lubenica ustvari gorka. -Što ne kažeš da lubenica nije dobra,upita Lukmana? Lukman mu odgovori:“Od tebe sam dobijao toliko blagodati da me je bilo sramota da kažem da je lubenica gorka“.
Lukman nije nezahvalan prema onom ko mu dobročinstvo ukazuje.Gospodar svjetova je svakom neizmjerne blagodati dao. Čovjek ne može, niti se to od njega traži da se za blagodati oduži. Od čovjeka se traži samo zahvalnost i odanost. Ta zahvalnost i odanost treba biti stalna i u blagostanju i u nevolji.
Selman El Farisi r.a. prenosi da je Poslanik rekao:“Koji čovjek upućuje dove Allahu dok je u blagostanju pa kad ga zadesi nevolja i dovu uputi meleki kažu:'Poznati glas od slabašnog čovjeka. Činio je dove dok je u blagostanju bio'! Pa se zauzmu za njega. A koji čovjek ne upućuje dove dok je u blagostanju pa kad uputi dovu u nevolji meleki kažu:'Nepoznati glas od slabašnog čovjeka. Nije upućivao dove dok je u blagostanju bio'! Pa se ne zauzmu za njega“.
Lukman mudri svoju zahvalu saburom iskazuje u stanju koje nije uživanje i blagostanje. I kad mu je dobro, i kad mu nije dobro on je odan gospodaru svom. Lukmanov primjer treba slijediti jer je to put ka Gospodarovom zadovoljstvu.
Čovjek koji upućuje Allahu dovu, koji ga moli i spominje i onda kad mu je dobro i kada ga kakva nevolja zadesi, njegov glas je pooznat melekima.Čim on Allaha dž.š. za nešto zamoli, meleki prepoznaju njegov glas i mole Allaha da mu tu dovu usliša, a glas onog koji samo upućuje dovu kad ga zadesi nevolja, a zaboravlja na Allaha dž.š. kad je u blagostanju meleki ne prepoznaju niti se za njega zauzimaju.
Poslanik upozorava, učeći nas šta je trajno a šta prolazno i ljude čiji je glas nepoznat melekima opisuje:“Voljet će dunjaluk a zaboraviti Ahiret, voljet će bogatstvo a zaboraviti da se za njega polaže račun, voljet će ono što je Allah stvorio a zanemariti Stvoritelja, voljet će grijeh a zanemariti tewbu i voljet će dvorce i lijepe zgrade a zanemariti kabur“.
Čini se kako je sve više onih koji su opisani u ovom hadisu. Zato se braćo, trebamo probuditi i činiti ono što će nas Božijem zadovoljstvu odvesti, zahvaljivati Mu kad nam je dobro, a strpiti se u nevolji, i stalno, bez prestanka upućivati Mu dove i zikir činiti, kako bi meleki dobro zapamtili naš glas.
Islam je takav koncept života da nam u svakom vremenu omogućava činiti djelo koje zadovoljstvu Božijem vodi. Zadovoljstvo Božije se postiže kad s bismilom kreneš na posao, kad spominješ Božije ime pri odlasku u školu, kad Njemu zahvaljuješ kad dobiješ dobru ocjenu, kad uspješno obaviš svoje zadatke, kad samo Njega moliš da ti pomogne u tvom poslu, kad u Njegovo ime dijeliš i drugima pomažeš i sl.
Danas se zadovoljstvo Božije postiže borbom sa samim sobom. Uvijek postoji djelo koje će tvoj glas učiniti melekima poznatim. Djelom i jezikom Bogu služi i budi Mu odan pa će se nevolje lakše prebroditi jer će se poznatom glasu meleki odazvati, i kako Poslanik veli za tog čovjeka zauzeti.
Od Džabira ibn Abdullaha se prenosi da je Poslanik s.aw.s. rekao:“Kada čovjek naveče legne oko njega se natječu melek i šejtan. Melek kaže:'Zaspi s dobrim', a šejtan kaže:'Zaspi sa zlom', pa ako spomene Allaha prije nego zaspi melek otjera šejtana i prenoći čuvajući ga. A kada se probudi ponovo se natječu oko njega pa melek kaže:'Započni s dobrim', a šejtan kaže:'Započni sa zlim'. Pa ako kaže:'Hvala Allahu koji me oživio nakon što sam mrtav bio i koji me nije usmrtio dok sam spavao. Neka je hvala onom koji dušu uzima sebi nakon što je smrt zadesi a šalje drugu do roka određenog.Neka je hvala Allahu koji drži nebesa i zemlju da ne padnu, melek otjera šejtana i čuva čovjeka taj dan“.

Počela je nova mektebska godina

Nova mektebska godina je počela.Učenici su upisani po razredima u 8 grupa.Do sada je ukupno upisano 55 učenika. U nedjelju 25.09.2011. za svu djecu je upriličen zajednički ručak i druženje.To je još jedan lijep način da se mektebska nastava omasovi i poveća broj polaznika.

PLODOVI DŽENNETA

U jednoj predaji stoji da je Adem a.s. kad mu se smrt približila sinovima svojim rekao:“Zaželio sam se plodova dženneta“. Otišli su da mu ih potraže i susreli meleke koji ih upitaše: „Šta želite i šta tražite“? Rekli su:“Naš otac je bolestan i zaželio se plodova dženneta“. Meleki su im tada rekli:“ Vratite se, vaš otac već je umro“. Adem pejgamber živio je u džennetu i kušao je džennetske plodove. Na zemlju je spušten jer je granicu koju je Gospodar svjetova postavio prekoračio, a ovdje gdje je spušten plodova dženneta nema. Na zemlji su putevi koji vode do dženneta.Prvi od tih sigurnih staza do džennetskih plodova je bogobojaznost, a ona se najbolje vidi i najjasnije pokazuje kroz čuvanje od grijeha.
Allah dž.š. kaže:
لَـٰكِنِ الَّذِينَ اتَّقَوْا رَبَّهُمْ لَهُمْ غُرَفٌ مِّن فَوْقِهَا غُرَفٌ مَّبْنِيَّةٌ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ۖ وَعْدَ اللَّهِ ۖ لَا يُخْلِفُ اللَّهُ الْمِيعَادَ
„One koji su bogobojazni čekaju sobe, sve jedna iznad druge sagrađene, ispod kojih će rijeke teći, obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti“./Ez-Zumer,20/
Muhammed a.s. je ovaj ajet pojasnio:“Stanovnici dženneta gledat će u džennetu stanovnike soba kao što gledaju sjajne zvijezde koje izađu na sjajnom obzorju, bit će različitih stepena. Rekli su, Allahov poslaniče, to su poslanici? A Poslanik reče: 'Da, tako mi Onog u čojoj ruci je moj život, i ljudi koji su vjerovali u Allaha i istinitim smatrali poslanike“.
U ovom hadisu se objašnjava da put do džennetskih soba vodi preko vjerovanja i slijeđenja Poslanika. Ashabi poslanikovi kao i Adem pejgamber žele plodove dženneta pa svoju dilemu iznose poslaniku. Kažu mu:“Kad tebe vidimo i kad smo s tobom srca nam se smekšaju za budući svijet, a kad se od tebe odvojimo, okrenemo se dunjaluku, djeci i ženama'. Poslanik reče:' Kad biste vi bili stalno u stanju u kakvom ste kad ste kod mene, rukovali bi se s vama meleki i posjećivali bi vas u vašim kućama. A da ne griješite, Uzvišeni Allah bi umjesto vas stvorio ljude koji griješe da bi im opraštao“.
Čovjekova je želja da se vrati tamo gdje je plodove dženneta kušati, a priroda mu je takva da i on želi i plodove dunjaluka. I jedno i drugo je za čovjeka stvoreno. Zato čovjek nekad u težnji za dunjalučkim posrne i zaboravi džennetske staze, ali tu je Allahova milost i magfiret koji mu pomažu da ponovo ustane i pravim putem krene.
Zna Uzvišeni Allah da će čovjek grijehe činiti zato Sebi Rahmet propisuje.
U suri Al’Anam se kaže: „On je sebi propisao da bude milostiv“. /Al-An'am,12/,
Ashabi su upitali Allahovog poslanika s.a.w.s./ „O Allahov poslaniče, govori nam o džennetu, kako je građen? Poslanik reče:' Cigla od zlata, cigla od srebra, malter misk mirišljivi, šljunak biseri i drago kamenje a zemlja šafran. Ko uđe u njega uživat će, neće očajavati, u njemu će biti vječno i neće umrijeti, odjeća mu se neće poharati niti će proći njegova mladost.
Ovo je blagodat za kojom žudi Adem a.s., za kojom žude ashabi, za kojom žudi svaki sin Ademov. Iz predaje s početka znamo da plodova dženneta na zemlji nema ali da je ovdje put koji do njih vodi. Na tom putu mora se proći kapija smrti.Zato braćo, prije nego nam se ta kapija otvori krenimo putem ka blagodatima dženneta.
Sljedeći događaj nam otkriva još jedan put do dženneta. Enes ibn Malik pripovijeda:
“ Sjedili smo s Allahovim poslanikom kad on reče:“Evo, sad će se pred vama pojaviti čovjek džennetlija!“. Pojavio se jedan ensarija s čije brade su padale kapljice abdesta a u ruci držaše svoje nanule. Slijedećeg dana Poslanik nam reče isto i pojavi se onaj isti čovjek u istom stanju. Trećeg dana Poslanik ponovi isto i isti čovjek u istom stanju pojavi se pred njim i ashabima njegovim. Abdullah ibn Amr krenu za onim čovjekom i zamoli ga da kod njega boravi tri noći što mu ensarija dopusti. Boraveći kod njega Abdullah ibn Amr nije primijetio da on noću ustaje klanjati niti je neke druge ibadete činio osim što je Allaha dž.š. spominjao kad bi u postelju išao, kad se u postelji prevrtao i iz nje ustajao. Primijetio je međutim da on nije govorio ni o čemu osim o dobru. Nakon provedena tri dana Abdullah ibn Amr ensariji ispriča šta se dešavalo kad su s poslanikom bili i upozna ga da ga je poslanik označio kao džennetliju. Reci mi, reče mu Abdullah, šta to ti posebno činiš pa te Poslanik džennetlijom zove. Taj čovjek reče: „Moja djela su ono što si vidio. Ja uz to u svom srcu nemam mržnje ni prema jednom muslimanu i ja nisam zavidan ni na čije dobro koje Uzvišeni nekome da. Abdullah ibn Amr zaključi: Da to je ono što te je uzdiglo na takvu deredžu koju mu nismo uspjeli dostići.“
Staza koja džennetskim plodovima vodi sasvim je obična. Ona podrazumijeva običan život ali bez mržnje, zavisti i smutnje.

Ne zaboraviti svoje obaveze II

Mi u najvećem broju slučajeva zbog posla, planova i nerealnih očekivanja ne mislimo na obaveze koje imamo prema Allahu. Ako malo bolje razmislimo shvatit ćemo da su nijet (namjera), dova (molba Allahu) i trud jedine stvari koje mi možemo učiniti u svakom poslu. Rezultat posla ne pripada nama, on je isključivo Allahova odredba.
Ovaj savjet će nam biti jasniji kroz sljedeći primjer:
Pretpostavimo da si poljoprivrednik koji radi na svojoj njivi.
Prije nego što počneš bilo šta raditi potrebno je donijeti ispravan nijet,odluku, jer od našeg nijeta se cijeni i vrijednost posla koji uradimo. Pri tome treba da sam pred sobom, a time istovremeno i pred Allahom, jasno odrediš zašto uopće radiš taj posao.Trebaš reći sljedeće: Dragi Allahu ja ovaj posao radim zato što ti voliš vrijedne radnike koji svojim radom pribavljaju sebi i svojoj porodici nafaku i koji pomažu drugima, i zato što Ti ne voliš ljenčuge koji čekaju tuđu milostinju a sposobni su da rade.
Ako takvim nijetom započneš posao ,kakav god rezultat bio ti si već na velikom dobitku, zato što radiš radi Allahovog zadovoljstva i tvoj posao nije više samo obično kopanje nego ibadet, Allahu drago djelo za koje slijedi Njegova nagrada.
Kada si jasno i čvrsto definisao svoj nijet zbog kojeg želiš da taj posao uradiš onda uputi Allahu ovakvu dovu. Gospodaru moj, pomozi mi da najlakše, i najkvalitetnije uradim ovaj posao i daj mi od ovog posla ono što je za mene najbolje, pa ako mi daš kroz njega Svoje blagodati nemoj me učiniti oholim i obijesnim, a ako mi ih uskratiš onda me učini strpljivim.
Uputi svome Gospodaru i tvome jedinom Zaštitniku i Pomagaču ovakvu dovu (molbu) svojim riječima, najiskrenije što možeš, iz najvećih dubina srca tvoga.
Nakon što si uputio i dovu, tek sada zasuči rukave i obradi tu njivu, naravno sa bismillom na početku, najbolje što možeš, bez izvlačenja, prevara i zabušavanja.
I kada si se potrudio i posao uradio, onda ti preostaje samo to da čekaš rezultat, odnosno prinos, koji će ti Allah dati. Shvati da, što se prinosa tiče, ne možeš ama baš ništa učiniti, jer ćeš dobiti tačno onoliko koliko ti je Allah dragi već unaprijed odredio, ni više ni manje od toga. Ako prinos bude dobar Allahu zahvalan budi i odatle dijeli i drugima, a ako bude slab strpljiv budi jer si već uradio sve što si mogao i u Allaha se uzdaj.
Uzvišeni Allah kaže:

... i u Allah se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitinik.
Ljudi često robuju svojim planovima, ako ih uspiju izvršiti onda su zadovoljni, a ako im planovi propadnu onmda se razočaraju i često u depresiju padaju.
Nikako nemoj robovati svojim planovima. Shvati da se tvoja volja ne mora uvijek ostvariti. Samo se Allahova volja uvijek i bez izuzetka ostvaruje. Prema tome, normalno je da se tvoji planovi ne mogu uvijek ostvariti i da ne može uvijek sve ići “kao po loju”.
Naravno, nikome nije svejedno hoće li imati valjan rezultat ili neće. Svi mi očekujemo taj rezultat u većoj ili manjoj mjeri i sretni smo ako nam dođe, odnosno skloni tugovanju ako nam on izostane. Taj osjećaj je normalan ali je stvar u tome da se moramo boriti da sve to strpljivo i “hladne glave” podnesemo.
Zašto se nervirati zbog nečega što nam je unaprijed određeno. Ako je čovjek imao nijet, dovu i trud, ostvario je svoj rezultat, oličen u sevapu koji je zaradio, a svoj materijalni rezultat će ionako dobiti pošto mu je nafaka već unaprijed od Allaha određena. Zato je iskreni vjernik smiren i zadovoljan i kada mu se planovi poremete i rezultat umanji.
U jednom hadisu Muhammed a.s. je rekao: „Čudno je stanje vjernika,zaista je za njega uvijek dobro,a to nema niko osim vjernik.Ako ga zadesi nešto lijepo,zahvali se Allahu pa bude dobro,a ako ga zadesi nekakva nedaća,on se strpi pa mu opet bude dobro.“
Kad bi ,braćo ove savjete prihvatili i u svom životu primjenjivali, bili bi mnogo sretniji, raspoloženiji i sigurniji, a time i mnogo aktivniji i zdraviji...

Ne zaboraviti svoje obaveze

Draga i poštovana braćo, danas ćemo poslušati nekoliko savjeta kako u ovom vremenu prepunom iskušenja ne zaboraviti na svoje obaveze prema Allahu. Savjet nam je svima potreban jer smo u kušnji modernoga vremena oličenoj u svakodnevnom pritisku posla, učenja i raznih drugih obaveza.
Zaista je ovo vrijeme brzine i žurbe. Svi bi htjeli da urade, nauče, zarade više, pa još više i opet više.
Kako u ovom vrtlogu ne zaboraviti na Allaha, Dragog, Plemenitog, Gospodara? Šta učiniti da nam se srca naša ne ispune težnjama ka materijalnim koristima, ka gomilanju bogatstva, ka neobuzdanim strastima, već da u njima ostane iskrena vjera u Allaha, iskrena ljubav, predanost i poslušnost prema Njemu i Njegovu poslaniku Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam?
Ovo su pitanja koja trebaju interesovati i mene i tebe. Nemoj potcijenjivati ovo! Shvati da nikako ne smiješ na Allaha zaboraviti radi posla jer zaborav na Allaha neumitno briše iman iz ljudskog srca!
Uzvišeni nas Gospodar upozorava:
’’ Nemojte biti kao oni koji su zaboravili Allaha, Pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici’’.
Kako se sačuvati sveopšteg zaborava koji nas je obuhvatio?
Poslušat ćemo sljedeće savjete koji nam mogu pomoći da i u ovoj dunjalučkoj trci ostanemo pribrani i svjesni razloga svog postojanja na ovom svijetu.
*Prvi savjet:-Probaj odsad za promjenu, da se svaki dan družiš sa Kur'anom i njegovim prijevodom. Zaista je islam uzvišeni vjera koja obuhvata sve segmente života, odnosno vjera koja predstavlja jedan zaokružen sistem, način cjelokupnog života kako jedne jedinke tako i cijeloga društva. Kao što se nijedan ozbiljan posao ne može obavljati bez odgovarajuće literature tako je i nama potreban ''udžbenik islamskog života'', konkretan podsjetnik i konkretna uputa, a to je Kur'an, Allahova Knjiga.
S obzirom da, vjerovatno, imaš malo raspoloživog vremena zbog raznih obaveza na poslu, u porodici, u školi itd., preporučujem ti da nastojiš svaki dan proučiti iz Kur’ana makar nešto, a ako ne znaš čitati arapski, onda da pročitaš bar dvije stranice prevoda i da se trudiš savladati arapsko pismo, kako bi bio u stanju čitati Allahovu knjigu.
Kur’an učvršćuje srca vjernika i povećava njihov iman, pojačava volju za životom, aktivnošću i dobrim djelima. Onaj ko se redovno druži s Kur’anom njegovo srce je živo, ne obuzima ga depresija ,bezvoljnost i pesimizam.
Učenje Kur’ana predstavlja lijek i zaštitu od raznih bolesti, i psihičkih i fizičkih. Ali, pošto je najvažnije svojstvo Kur'ana to da te upućuje na pravi put, trebaš se truditi i da razumiješ njegove upute i da ih u svakodnevnom životu primjenjuješ.
Ovdje uopće nije bitna količina već su bitni kontinuitet i kvalitet učenja i proučavanja Kur'ana. Naime, nećeš mnogo postići ako jedan dan proučiš i iščitaš dvadeset stranica, a onda narednih mjesec dana ne uzimaš Kur'an u ruke. Ne, nemoj nikako to raditi jer je Kur'an, poslan zbog toga da bi te stalno, svakodnevno, podsjećao na tvoga Stvoritelja i Gospodara i Sudnji dan, te upućivao na pravi put u ovome životu.
Ako budeš tako činio svaki dan, to će te sačuvati da,zbog plime svakodnevnog života, zaboraviš na Svoga Stvoritelja i obaveze koje imaš prema njemu. Ako budeš svaki dan pročitao samo dvije stranice Kur’ana ,što će ti oduzeti samo desetak minuta, cijeli Kur’an ćeš poroučiti za manje od godinu dana, a nakon toga počni opet iznova i ne ostavljaj ga dok si živ. Budi uvjeren da za svaki pročitan harf slijedi Allahova nagrada.
** Drugi savjet: Nastoj da namaze klanjaš redovno, u njihovom vaktu. Pokušaj da svoje pauze u radnom vremenu isplaniraš tako da u njima i namaz obaviš, ako si to u stanju, potrudi se da ti nijedan namaz ne prođe, a ako budeš spriječen onda ga naklanjaj čim dospiješ i nemoj dozvoliti da prekineš sa namazom, jer za to nemaš nikakvog opravdanja.
Namaz, naravno, klanjaj smireno, koncentrisano i nastoj da ga shvatiš kao direktni razgovor sa Allahom jer on to uistinu i jeste (sjeti se hadisa gdje Resulullah, Muhammed, alejhisselam, kaže da je namaz mir'adž svakog vjernika). Trudi se da namaz ''srcem klanjaš'' uz osjećaj ljubavi i poštovanja prema svome Gospodaru.

Kako poslije ramazana

Ispratismo našeg dragog gosta, koji je u naše kuće unio mnoge radosti koje samo Ramazan u sebi nosi. Vjernicima je žao što su se s' njim morali oprostiti, ali će zasigurno uz Allahovu pomoć nastaviti biti dostojni nosioci emaneta Islama, na svojim plećima i nakon Ramazana, jer je to obaveza pravih vjernika.
Neka oni kojima je Allah dž.š. dao snagu da se ustegnu od mnogih grijeha u ovom mjesecu, imaju na umu i to da se muslimanom mora biti cijeloga života, ako želimo dobro na obadva svijeta. Nemojmo dozvoliti da nas prokleti šejtani zavaraju i da se griješenju primaknemo!
Sretni će biti samo oni koji robuju Allahu dž.š. i Njega veličaju i oni čija dobra djela prevagnu nad ružnim djelima. Onima koji ustraju na putu istine, Allah dž.š. nagovještava dolazak meleka, koji će im donijeti radosne vijesti:

«Onima koji govore: «Gospodar naš je Allah» pa poslije ostanu pri tome –
dolaze meleci: «Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!» Fussilet 30
Uistinu, jedna od najvažnijih stvari za ummet Muhammeda s.a.v.s. je ustrajnost na Allahovu putu. Ta ustrajnost se sadrži i u tome da mi bošnjaci kao dio ummeta i nakon Ramazana ostanemo dosljedni sljedbenici našeg Poslanika. Nemojmo nakon Ramazana da postanemo gluhi na ezane koji nas pozivaju pet puta na dan! Ne dozvolimo da naše mjesto u safu ostane prazno! Ne okrećimo leđa jedni drugima i budimo braća!
Allah dž.š. od nas traži da činimo dobro, a za dobro koje učinimo nećemo dobiti zahvalu (a ona nije ni potrebna), osim od onih o kojima Kur’an govori :

“I reci: “Trudite se, Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”
U ramazanu smo naučili kako svaki dan da budemo ustrajni u postu, u namazu, u učenju Kur'ana, u zikru itd.Postavlja se pitanje kako i na koji način da nastavimo biti ustrajni na putu dobra, kako da spriječimo ponovno slabljenje imana nakon što smo ga uzdigli na određeni nivo?
Najveći gubitak je upravo odustati sada kada smo sebi dokazali da možemo biti dobri.
Uzvišeni Allah se obraća onima koji su prestali biti uporni, koji su klanjali pa namaz ostavili, koji su dove Allahu upućivali pa ih ostavili koji su Allaha spominjali pa to zapostavili. Allah o takvima kaže sljedeće:

"Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak." (El-Hadždž, 11)
Ovaj ajet kao da govori nama i mnogima oko nas, jer koliko smo vidjeli ljudi koji su smireni, vedri raspoloženi i imaju o Allahu najljepše mišljenje, ali čim ga snađe neka nevolja počinje govoriti loše o Allahu, kako je Allah nepravedan itd. Onaj ko ovako čini gubi i dunjaluk i ahiret.
Isto tako možemo vidjeti ljude koji se posvećuju vjeri, ibadetu, čini dobra djela, ponizno upućuje dove jer želi da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da mu ostvari. Nakon toga on zaboravlja na Allaha i obavezu prema njemu. :
Musliman treba biti musliman tokom čitavog svog života, a ne samo u mjesecu ramazanu.Pravi musliman će strpljivo podnositi i mnnoge veće tegobe na Allahovom putu, nego što su glad i žeđ,on je svjestan kakve su sve tegobe podnosili Božiji poslanici i dobri mu'mini pa nisu nikada od vjere odustali.
Put do dženneta je prekriven teškoćama i neugodnostima, a put do džehennema je pokriven uživanjem i slastima na dunjaluku. Na nama je odluka koji ćemo put odabrati.
Neka nam Uzvišeni Allah na putu islama pomogne,AMIN

Svim muslimanima želimo sretne bajramske dane.BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

LEJLETUL-KADR

Povodom Lejletul-kadra u našoj džamiji poslije teravije-namaza, održan je prigodan program. Program su izveli polaznici mekteba Lohinja.Nakon programa djeci su podijeljeni paketići...

NOĆ BOLJA OD HILJADU MJESECI

Sutra nas očekuje 27.noć, koja se kod nas obilježava kao noć Lejletu-l-kadr, a Allah dž.š. najbolje zna. Muhammed a.s. je preporučio da ovu noć tražimo u neparnim noćima zadnje trećine ramazana.Reći ćemo nekoliko riječi o važnosti i značaju ove noći.
Poslanik, s.a.v.s., se u ovim noćima posebno predavao ibadetu. Iako su mu i izvan ramazana noge oticale od dugog stajanja u namazu, u posljednjim danima ramazana posebno bi bio aktivan. Ne bi znao za odmor, a kamoli za besposlicu, spominjao bi svoga Gospodara, činio mu dovu, klanjao obavezne i dobrovoljne namaze - nafile i postio. Noći je oživljavao i bio je noću aktivniji od mnogih danju.
I ne samo to, Poslanik, s.a.v.s., je tražio i od svih onih koji su u njegovoj blizini da se na sličan način ponašaju. Budio bi svoje ukućane, i ukazivao im na značaj ovih trenutaka. Nije mogao podnijeti da neko od njegovih bližnjih u tim trenucima sveopće Božije milosti bude zaokupljen nečim drugim i da olahko propusti te Božije darove.
U vremenima kada zapadamo u sve veće i kompleksnije probleme ekonomske, moralne, obrazovne, sigurnosne i svake druge naravi došlo je vrijeme da preispitamo svoje stanje i da prekinemo s očekivanjima da će neko drugi riješiti naše probleme. Trebamo nastojati promijeniti svoj odnos prije svega prema vjeri i vjerskim dužnostima,a i ostalim obavezama.
Najbolja prilika za "okretanje lista" i sređivanje naših života jeste Noć bolja od hiljadu mjeseci". Allah, dž.š., kaže:
إنا أنزلناه في ليلة القدر وما أدراك ما ليلة القدر ليلة القدر خير من ألف شهر.
Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci...
Noć u kojoj je počela objava Kur'ana Muhammedu, s.a.v.s., jeste noć u kojoj su se najviše približili jedno drugome, Zemlja i nebo, svijet materije i svijet duhovnosti. Ova noć je tako velika jer ju je Allah, dž.š., odabrao da se u njoj počne spuštati Njegova Riječ, u posljednjoj formi, Kur'anu, ljudima da bi im pokazala život dostojan čovjeka. To je početak isijavanja ovog Božijeg svjetla na čitav univerzum i širenja mira na ljudsku savjest, život i zajednicu.
Kao najznačajnija noć u povijesti ovoga svijeta Lejletul-kadr je značajna brojnim vrijednostima, od kojih želim izdvojiti sljedeće:
1.To je Noć sudbine - Božija riječ, koja je pravilno shvaćena i najozbiljnije primjenjivana u životu od Allahovog Poslanika, njegovih ashaba i kasnijih sljedbenika, promijenila je sudbinu čovječanstva. Kakav će utjecaj imati danas zavisi od nas!
U ovoj noći se utvrđuje sudbina čovjeka, njegov rok življenja, opskrba, hoće li biti siromašan ili bogat, kako će živjeti, kakva iskušenja imati, u čemu će uspjeti, a u čemu neuspjeh i krah doživjeti... Allah, dž.š., kaže:
تنزل الملائكة والروح فيها بإذن ربهم من كل أمر
...meleki i Džibril, s dopuštenjem Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake...
2. Lejletul-Kadr je i Noć moći - Allah Uzvišeni daje snagu i moć, kao i ostale darove onome kome on hoće, a ostavlja slabim i nejakim onog koga On hoće.Onog čovjeka čije je biće prožeto Kur'anom Allah dž.š. daruje duhovnom snagom koja mu daje samopouzdanje da hrabro i nepokolebljivo ide kroz život.
3. Ovo je i Noć znanja - U ovoj noći je ljudima podareno neprikosnoveno Božije znanje kroz Kur’an. U ovoj noći Muhammedu a.s. dolazi melek Džibril noseći prve riječi Allahove Objave koje su glasile:-Uči .
Draga braćo,evo uskoro počinje nova školska i mektebska godina pa je ova noć i jedinstvena prilika da se zapitamo koliko pažnje posvećujemo islamskom odgoju djece, koliko se trudimo da naša djeca dolaze u mekteb i koliko nam je stalo da budu poučeni osnovnim duhovnim i moralnim vrijednostima islama.
Ove noći trebamo analizirati naše stanje, zapitati se u čemu griješimo, koji su nam nedostaci. Iskreno se obratiti Allahu, dž.š., da nam grijehe oprosti da bez tih opterećenja iz prošlosti nakon ramazana počnemo novi život.
Ovu noć trebamo provesti u istrajnom ibadetu, učenju Kur’ana, u klanjanju dobrovoljnog namaza - nafili. Pokazati i time da se u životu ne zadovoljavamo minimumom, nego da osjećamo potrebu i želju da u razgovoru s Uzvišenim Gospodarom budemo što duže, posebno u ovim mubarek trenucima.Nakon toga, posvetiti se učenju različitih oblika zikra, a sve završavati činjenjem dova, prije svega onih koje su spomenute u Kur'anu i sunnetu, a onda iskazati i ono što nam na duši leži i što nam otežava život. Allah, dž.š., je Svemoćan, a Muhammed, s.a.v.s., je o Njemu rekao "da je On stidan i plemenit i stid Ga je kada mu Njegov rob digne ruke da mu ih vrate prazne, bez ičega!" (Et-Tirmizi, Sunen, br. 3.479.).

Odlike Ramazana i posta

Kako ramazan odmiče sve više je onih koji padaju na ovom teškom bojištu.Džamije su sve praznije, početna želja za postom sve se više gubi, sve je više onih koji bajramuju mnogo prije bajrama, onih koji javno mrse i na taj način povređuju svetost ramazana. Opstaju samo hrabri i odlučni, oni čvrstog karaktera i jakog imana i u tome i jeste veličina ramazanskog posta , čeličenje i izgradnja ljudske volje i karaktera, a samim tim za post slijedi tako velika nagrada.
Sve više dolaze do izražaja riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s., koje je izgovorio vraćajući se sa Bedra. ,,Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom’’. Lahko je pobijediti u nekim drugim bitkama, ali kad treba pobijediti sebe, svoj nefs, svoje strasti i požude, onda tu mnogi ostaju poraženi, izgubljeni u kratkotrajnom dunjalučkim užicima.
Danas ću reći nešto više o odlikama ramazana i posta s ciljem da nas sve podstaknem da istrajemo i izdržimo na ovom ramazanskom mejdanu.
Riječ “ramadân” (رمضان) sastoji se od pet slovâ:
- slovo “r” (ر) ridvânullâh – Allahovo zadovoljstvo;
- slovo “m” (م) mehabbetullâh – Allahova ljubav;
- slovo “d” (ض) dimânullâh – Allahova naknada;
- slovo “â” (ا) ulfetullâh – Allahova blizina;
- slovo “n” (ن) nûrullâh – Allahova svjetlost.
Ramazan je dakle mjesec Allahovog zadovoljstva,Njegove ljubavi,nagrade ili nadoknade za trud i strpljivost, mjesec Allahove blizine i svjetlosti.
Muhammed a.s. je rekao :,,Postač ima dvije radosti,jedna je trenutak iftara, a druga kad se susretne sa svojim Gospodarom’’
U predaji koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., navodi se da je Allahov Poslanik, s.a., rekao:"Mom ummetu je dato petero u ramazanu što nije dato nikome prije njih: dah iz usta postača ugodniji je Allahu od mirisa miska; za postače traži oprost i riba u moru sve dok ne prekinu svoj post; Allah svaki dan uljepšava džennet, a potom kaže: ‘Moji čestiti robovi samo što nisu zbacili sa sebe dunjaljučki teret i došli u tebe'; u ovom mjesecu zli šejtani bivaju stavljeni u okove tako da ne mogu činiti zla koja obično čine mimo ramazana; posljednje noći ramazana postačima biva oprošteno." Nakon tog Poslanikovog govora ashabi upitaše: "O Allahov Poslaniče, je li ta posljednja noć Lejletu'l-kadr?" On im je odgovorio: "Ne! Radi se o tome da onaj ko je ulagao trud, svoju nagradu dobiva onda kada završi posao." (Ahmed, El-Bezzar i El-Bejheki)
Veličinu i vrijednost mubarek ramazana čovjek nikada neće moći u potpunosti dokučiti. U njemu je Allah dž.š., poslao Džibrila da dostavi svome miljeniku prve riječi Objave, U njemu su muslimani izvojevali velike pobjede, one koje su okrenule historiju ljudskoga roda: pobjeda na Bedru, osvojenje Mekke i dr.
U svom govoru o ramazanu Allahov Poslanik je rekao: To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan! To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjima. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka. Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj, a da njemu ništa ne bude umanjeno."
Zato u ramazanu trebamo što je moguće više ibadet činiti, klanjati nafile namaze uz pet dnevnih i teravih namaz, učiti Kur’an, davati sadaku, izvršavati obavezu zekata i sadekatu-l-fitra, slušati korisna predavanja, upućivati dove itd.. Svi ovi ibadeti koje nam pruža i daruje ramazan za ljudske duše su poput rodne kiše za suhu i ispucalu zemlju.
Nastojmo naš ramazan i post učiniti sadržajnim. Idimo sa svojim ukućanima u džamije na dnevne namaze i teravije, na mukabele i vazove. U radosti i raspoloženju dočekujmo sehure, a na našim iftarima pored roditelja i rodbine neka bude komšija i siromaha. Zahvalni budimo Allahu koji nam je sve ovo dao. Post je naš štit, uz ramazan i kasnije, od bolesti, grijeha i slabosti. Njegovi rezultati nas vode sreći na oba svijeta. To je krajnja svrha našega ponašanja u ovome prolaznom životu.

Obraćanje Allahovog Poslanika s.a.w.s. borcima Bedra

“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Podstičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se međusobno po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na obadva svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i, na ovome mjestu, na Bedru, zaslužiće te Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu’minima.”

Darežljivost u Ramazanu

Allah dž. š. nije svoje blagodati jednako podijelio svima. Nekome je dao više, a nekom manje, ne zbog toga što je neko bolji ili zaslužniji od drugoga,nego da neke ljude iskuša neimaštinom i glađu da bi im zbog njihove strpljivosti u oskudici kao nagradu dao džennetska uživanja, a na drugoj strani nekome daje imetak kao iskušenje da bi darežljivim, onim koji, u Njegovo ime, rado pomažu drugima njihov trošak namirio na Sudnjem danu, ili da škrticama i nezahvalnim natovari njihov imetak na leđa i da ih zbog njihove nezahvalnosti i oholosti kazni.
Darežljivost je jedna od najljepših duhovnih osobina čovjeka. Mnogobrojni su oblici i načini međusobnog darivanja ljudi. Samo oni koji s radošću darivaju, osjećaju slast takvih plodova još na ovome svijetu. Oni koji tako čine u srcima, uzgajaju plemenito bilje koje će ih liječiti kada se tamni oblaci nadviju nad njihovim životima. A ako dođu teški dani, dobročinitelji će osjetiti kako ih sreća ispunjava, kako se na njihovu dušu spušta spokoj i olakšanje. Činjenje dobra je poput mirisa; koristi i onome ko ga nosi, onome ko ga prodaje i ko ga kupuje. Sve što ljudi čine, čine za sebe jer, svako dobročinstvo bit će mu višestruko uzvraćeno.
Allahov Poslanik kaže: "Dobra djela čuvaju čovjeka od nesreće i zlih posljedica. Milostinja koja se daje tajno, ublažava Allahovu srdžbu. Pažnja koja se iskazuje prema rodbini produljuje život. Svako dobro djelo smatra se sadakom." (Taberani)
Uzvišeni Allah nas upozorava:

,, Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu, da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao. Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje. (El-Isra', 29-30)
Allahov Poslanik je primjer darežljivosti i ljudskog dobročinstva. Nikada nije odbio nekoga ko bi od njega nešto tražio, niti se srdio na onoga ko bi od njega nešto molio. Pozivao je darežljivosti i časti, a korio škrtost i suzdržanost u udjeljivanju. Njegova hrana bila je pristupačna svima, negove ruke su bile blagodarne, njegova prsa prostrana, ćud blaga, a lice nasmijano. Njegovo dobročinstvo se prelivalo na ljude oko njega. Često je govorio svojim ashabima da je "darežljiv čovjek draži Allahu od pobožnog." (Tirmizi) Jedne prilike rekao je okupljenim ashabima: "Svaki musliman dužan je da udjeljuje." - A ako nema, Allahov Poslaniče?-, upitaše. "Pomoći će na bilo koji način onome kome je pomoć potrebna", odgovorio je. - A ako ni to ne može, Allahov Poslaniče?-, upitaše ponovo ashabi. Odgovorio je: "Neka radi ono što je dobro i neka se suzdržava od zla, to je za njega sadaka." (Buhari)
Braćo vidimo iz ovih hadisa da smo dužni činiti dobra djela onoliko koliko smo u mogućnosti jer Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti.Ono što nismo u stanju učiniti zato nismo ni odgovorni.Međutim ono što je veoma važno pri udjeljivanju, davanju sadake i drugim dobrim djelima jeste da to činimo otvorenog srca, s radošću i bez žaljenja za onim što udjeljujemo.Ako neko nerado daje, pa to još proprati prigovaranjem, od toga nema nikakvog hajra.
Pripovijeda se da je Allahov Poslanik jedanput našao nekog čovjeka da se drži za zastor Kabe i moli za oprost svojih grijeha. On ga upita kakav mu je grijeh, na što mu ovaj odgovori: - Moj grijeh je veći nego što ga mogu izreći.- Muhammed, a.s., ga je nekoliko puta pitao, da nije ovo ili ono, a on mu je svaki put odgovarao da je još i veći nego što Muhammed, a.s., misli. Na koncu je rekao da je on bogat čovjek, ali da mu je jako teško kad mu dođe siromah da zatraži pomoć i da ga to peče u grudima kao vatra. Muhammed, a.s., mu je na ove njegove riječi rekao: "Udalji se od mene, da i mene ne zhvati vatra. Tako mi Onoga ko me je odlikovao poslanstvom i poslao me da povedem svijet pravom stazom, kad bi hiljadu godina suznih očiju molio, a ostao takav kakav si, okusio bi džehennemsku vatru."
Allahov Poslanik s.a.v.s. je takođe rekao: "Darežljivost je jedno od džennetskih stabala čije se grane spuštaju i na ovaj svijet, pa ko se uhvati za jednu od njegovih grana ona će ga uvesti u Džennet. Škrtost je jedno od džehennemskoh stabala, čije se grane spuštaju i na ovaj svijet, pa ko se uhvati za jednu njegovu granu ona će ga uvesti u Džehennem." (Bejheki)
Neka darivanja islam je učinio obaveznim onima koji za to ispunjavaju uslove, kao što su: zekat i sadekatul-fitr. Allahov Poslanik kaže: "Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak." (Taberani) Naprotiv, izvršenje obaveze zekata uzrokuje rast imovine. Dajući imovinu siromašnim i onima koji su je potrebni, ona se stavlja u promet, i tako ispunjava svoju osnovnu svrhu. Allah, dž.š., kaže:

Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.

ZNAČAJ I SMISAO POSTA

Božiji Poslanik a.s. je molio u danima pred ramazan dovom: «Allahu, blagoslovi nas u redžebu i ša'banu i podari nam doček ramazana!» A kad bi već nastupio ramazan govorio bi ashabima: “Došao vam je ramazan, mjesec bereketa. Allah vas pokriva svojom milošću a briše vam grijehe, i prima vam dovu, i gleda vaše natjecanje u dobru, i ponosi se sa vama pred Svojim melekima. Pa pokazujte Allahu od sebe ono što najbolje imate, jer nesretan je onaj koji bude u ramazanu ostao bez milosti Uzvišenog Allaha.”

Evo nam lijepog mubarek ramazana sa svim svojim blagodatima nama u pohode. Da obraduje strpljive, da obuzda neobuzdane, da opomene griješne. Post u Ramazanu je vrhunski ibadet,to je svojevrsni ispit snage naše volje i karaktera.To je jasni dokaz da možemo kontrolisati svoje prohtjeve i da nama upravlja naš razum a ne tijelo.Sve to činimo svjesno, samo u ime i za ljubav Našeg gospodara.Zbog njega smo spremni tokom dana ostaviti hranu i piće iako nam je sve pri ruci, iako smo gladni i žedni mi snagom svoje volje ne uzimamo ništa od toga,jer hoćemo i želimo Božije zadovoljstvo.
Zbog toga za post i slijedi tako velika nagrada. Muhammed a.s. je rekao:
"Uzvišeni Allah je rekao (u Kudsi hadisu): "Svako djelo sina Ademova (čovjekovo) pripada njemu, osim posta, koji pripada Meni i Ja ću za njega nagraditi!"

Smisao posta nam je jasno pokazan u sljedećem kur’anskom ajetu:


-O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.
Dakle ,smisao posta, prema ovim kur'anskim riječima, jeste u postizanju naše bogobojaznosti. Mi postimo da bismo u našem samosavlađivanju više mislili na Boga, da bismo bili svjesniji našeg Stvoritelja, da bismo se uspješnije očistili i čuvali od grijeha.
I zaista post podiže našu svijest o Bogu. Mi osjećamo kako smo zapravo nemoćni i ovisni o Božijoj volji i Njegovim blagodatima.Koliko nam tokom dana nedostaje hrana i voda, bez koje ljudski život ne bi bio moguć.
Mi shvatamo vrijednost Allahove opskrbe koju nam daje i zahvaljujemo Mu na tim velikim blagodatima.Dok čekamo iftar mi u jednoj čaši vode i zalogaju hrane vidimo veliku Allahovu milost.To nas čini spremnijim da Mu se pokoravamo i zahvalni Mu budemo.
Allahov Poslanik Muhammed, alejhisselam, kaže:

`Ko isposti ramazan vjerujući i nadajući se (nagradi) bit će mu oprošteni grijesi koje je do tada počinio.`
(Buhari i Muslim) ."
Od čega to musliman posti u ramazanu. Svima je pozato da je post ostavljanje jela i pića, kao i ostalih tjelesnih užitaka tokom dana, ali ima još nešto što najveći dio nas teško shvata koliko je to grijeh i bez ramazana, a u ramazanu je posebno opasno se tim grijesima baviti: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Onaj ko ne napusti ružan govor i ružna djela, nema potrebe da ostavlja hranu i piće!" (Buharija)
Zato braćo dobro trebamo čuvati svoj post. Ne smijemo dopustiti da ga pokvarimo ružnim riječima.Zaludu je gladovanje i žeđ ako nije jezik pod kontrolom. Nelogično je da neko posti od halala i pazi ga se, a u isto vrijeme radi najgnusnije stvari ogovaranja i gibeta. Zato obratimo pažnju na ramazan i post u njemu, tako što će naš post biti potpun, post i dušom i tijelom.
Molim Allaha dž.š. da nam uveća nagradu za naše ramazanske ibadete da nam naš post ukabuli,te da i nas uvede u džennet kroz vrata postača-Rejjan. AMIN