HIDŽRA

Draga i poštovana braćo,cijenjene sestre, sutra nam nastupa jedan historijski momenat kojeg se svake godine iznova prisjećamo. Momenat koji nam dolazi jeste Nova muslimanska 1433.godina. Kao početak računanja muslimanskog kalendara uzeta je hidžra, preseljenje Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu, koja se smatra najznačajnijim historijskim momentom u kompletnoj eri širenja islama.U čemu se ogleda njen značaj?? Zašto svake godine govorimo o ovom događaju?

Značaj hidžre je ogroman, jer nam hidžra govori o nama, o našoj povijesti. Govori nam koliko imamo dugu tradiciju, govori nam koliko dugo postojimo na svjetskoj sceni, govori o postojanju islama i muslimana na zemaljskoj kugli.

Svi događaji koji su se desili kroz povijest islama i dan danas igraju veliku ulogu u životima muslimana, nisu to samo puki događaji bez značaja, događaji koji su se desili pa poslije u zaborav pali. Naprotiv, svaki događaj ima i dan danas svoj uticaj na naše živote od kojih hidžra, preseljenje Muhammed a.s., iz Mekke u Medinu zauzima značajno mjesto.

Hidžra u jezičkom smislu znači ostavljanje ili napuštanje bilo čega. Čovjek može učiniti hidžru i napustiti svoju domovinu, čovjek može učinit hidžru od grijeha tako što će ih se proći, može isto tako da učini hidžru na onaj svijet.

Kroz povijest islama bilo je mnogo hidžri počevši od Adema a.s., koji je učinio hidžru iz dženneta i nastanio se na zemlji. Nuh a.s., je sa svojom lađom učinio hidžru bježeći ispred sveopćeg potopa, bježeći iz zemlje u kojoj ljudi nisu htjeli da se odazovu Allahovom pozivu, kako bi se naselio zajedno sa ostalim vjernicima gdje mu je Allah odredio. Ibrahim a.s., je učinio hidžru sa Hadžerom i sinom Ismailom ka svetoj zemlji ka Mekki gdje su se Hadžera i Ismail nastanili i gdje su i smrt dočekali. Musa a.s., je učinio hidžru bježeći od faraona sklanjajući se kod poslanika Šuajba a.s., u Medjenu, zatim po drugi put čini hidžru zajedno sa svojim narodom Benu Israilom ka obećanoj zemlji ponovo bježeći od faraona kako bi poštedio svoj narod od daljnjih patnji i poniženja koja su svakodnevno doživljavali.

I naš Poslanik neka je na njega mir i spas učinio je hidžru odlazeći iz rodnog grada Mekke ka pitomoj Medini. Hidžra nije bila nimalo lahka stvar. Moralo se ostaviti sve što čovjek posjeduje i svoje kuće i njive i palmovike, i konje i deve i blago i zlato i doći praznih ruku u Medinu. Bio je to ispit imana, ispit snage i odlučnosti, ispit koji je razdvojio prave vjernike od munafika. Oni koji su više voljeli ovaj prizemni dunjaluk, koji nisu čeznuli za džennetom i njegovim ljepotama, koji nisu mogli ostaviti sve te dunjalučke ukrase su ostali u Mekki kako bi očuvali ono što ionako nije njihovo. Oni koji su čvrsto vjerovali u Allaha, koji su slijedili Poslanika, kojima je džennet bio draži od prašnjave zemlje, oni su napustili zemlju idolopoklonika i našli svoj smiraj u Medini.

Uzvišeni nam Allah na mnogo mjesta u Kur’anu spominje hidžru kao i muhadžire hvaleći ih i obećavajući im svoju neizmjernu nagradu, tako Uzvišeni Allah kaže:

وَالسَّابِقُونَ الْأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالْأَنصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُم بِإِحْسَانٍ رَّضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي تَحْتَهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۚ ذَ‌ٰلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ ﴿١٠٠﴾
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevbe 100)

Prvi muhadžiri su uspjeli zbog nekoliko stvari. Bili su zadovoljni sa svojim Gospodarom. U stopu su slijedili svog Poslanika. Bili su iskreni prema Allahu a i prema samima sebi. Shvatili su da uspjeh leži u čvrstom imanu u Allaha dž.š., i da je džennet mjesto za koje treba da se bore, a ne ova blatnjava zemlja koja iza njih ostaje.
To su bile neke od pouka hidžre koje crpimo iz ovog historijskog događaja.