Zahvalnost ili nezahvalnost...

Priča se da je Lukman bio sluga kojeg je gazda veoma cijenio. Čim bi mu donijeli jelo on bi odmah pozvao Lukmana. Prvo bi dao obrok njemu pa bi poslije jeo on. Tako je Lukman jeo sve što je jeo i njegov gazda. Jednom prilikom dobio je lubenicu na poklon i po običaju prvo je odrezao Lukmanu koji je u slast pojede, ponovo odreza njemu te on ponovo pojede.Međutim kada on proba lubenicu osjeti da je lubenica ustvari gorka. -Što ne kažeš da lubenica nije dobra,upita Lukmana? Lukman mu odgovori:“Od tebe sam dobijao toliko blagodati da me je bilo sramota da kažem da je lubenica gorka“.
Lukman nije nezahvalan prema onom ko mu dobročinstvo ukazuje.Gospodar svjetova je svakom neizmjerne blagodati dao. Čovjek ne može, niti se to od njega traži da se za blagodati oduži. Od čovjeka se traži samo zahvalnost i odanost. Ta zahvalnost i odanost treba biti stalna i u blagostanju i u nevolji.
Selman El Farisi r.a. prenosi da je Poslanik rekao:“Koji čovjek upućuje dove Allahu dok je u blagostanju pa kad ga zadesi nevolja i dovu uputi meleki kažu:'Poznati glas od slabašnog čovjeka. Činio je dove dok je u blagostanju bio'! Pa se zauzmu za njega. A koji čovjek ne upućuje dove dok je u blagostanju pa kad uputi dovu u nevolji meleki kažu:'Nepoznati glas od slabašnog čovjeka. Nije upućivao dove dok je u blagostanju bio'! Pa se ne zauzmu za njega“.
Lukman mudri svoju zahvalu saburom iskazuje u stanju koje nije uživanje i blagostanje. I kad mu je dobro, i kad mu nije dobro on je odan gospodaru svom. Lukmanov primjer treba slijediti jer je to put ka Gospodarovom zadovoljstvu.
Čovjek koji upućuje Allahu dovu, koji ga moli i spominje i onda kad mu je dobro i kada ga kakva nevolja zadesi, njegov glas je pooznat melekima.Čim on Allaha dž.š. za nešto zamoli, meleki prepoznaju njegov glas i mole Allaha da mu tu dovu usliša, a glas onog koji samo upućuje dovu kad ga zadesi nevolja, a zaboravlja na Allaha dž.š. kad je u blagostanju meleki ne prepoznaju niti se za njega zauzimaju.
Poslanik upozorava, učeći nas šta je trajno a šta prolazno i ljude čiji je glas nepoznat melekima opisuje:“Voljet će dunjaluk a zaboraviti Ahiret, voljet će bogatstvo a zaboraviti da se za njega polaže račun, voljet će ono što je Allah stvorio a zanemariti Stvoritelja, voljet će grijeh a zanemariti tewbu i voljet će dvorce i lijepe zgrade a zanemariti kabur“.
Čini se kako je sve više onih koji su opisani u ovom hadisu. Zato se braćo, trebamo probuditi i činiti ono što će nas Božijem zadovoljstvu odvesti, zahvaljivati Mu kad nam je dobro, a strpiti se u nevolji, i stalno, bez prestanka upućivati Mu dove i zikir činiti, kako bi meleki dobro zapamtili naš glas.
Islam je takav koncept života da nam u svakom vremenu omogućava činiti djelo koje zadovoljstvu Božijem vodi. Zadovoljstvo Božije se postiže kad s bismilom kreneš na posao, kad spominješ Božije ime pri odlasku u školu, kad Njemu zahvaljuješ kad dobiješ dobru ocjenu, kad uspješno obaviš svoje zadatke, kad samo Njega moliš da ti pomogne u tvom poslu, kad u Njegovo ime dijeliš i drugima pomažeš i sl.
Danas se zadovoljstvo Božije postiže borbom sa samim sobom. Uvijek postoji djelo koje će tvoj glas učiniti melekima poznatim. Djelom i jezikom Bogu služi i budi Mu odan pa će se nevolje lakše prebroditi jer će se poznatom glasu meleki odazvati, i kako Poslanik veli za tog čovjeka zauzeti.
Od Džabira ibn Abdullaha se prenosi da je Poslanik s.aw.s. rekao:“Kada čovjek naveče legne oko njega se natječu melek i šejtan. Melek kaže:'Zaspi s dobrim', a šejtan kaže:'Zaspi sa zlom', pa ako spomene Allaha prije nego zaspi melek otjera šejtana i prenoći čuvajući ga. A kada se probudi ponovo se natječu oko njega pa melek kaže:'Započni s dobrim', a šejtan kaže:'Započni sa zlim'. Pa ako kaže:'Hvala Allahu koji me oživio nakon što sam mrtav bio i koji me nije usmrtio dok sam spavao. Neka je hvala onom koji dušu uzima sebi nakon što je smrt zadesi a šalje drugu do roka određenog.Neka je hvala Allahu koji drži nebesa i zemlju da ne padnu, melek otjera šejtana i čuva čovjeka taj dan“.