četvrtak, 27. listopada 2011.

Kurban - spremnost na žrtvu

Klanje kurbana je propisano druge godine po hidžri kao i post, zekat, džihad i dva bajram-namaza.
Zaklati kurban po mišljenju imama Ebu Hanife je vadžib svakom muslimanu koji je slobodan, punoljetan i materijalno mogućan.
U suri Kewser Allah dž.š. kaže:
إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَرَ ﴿١﴾ فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ ﴿٢﴾ إِنَّ شَانِئَكَ هُوَ الْأَبْتَرُ ﴿٣﴾

-Mi smo ti,uistinu, mnogo dobra dali.Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.Onaj ko tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati.

U današnje doba veliki broj muslimana izvršava ovu obavezu, tako da rijetko koja kuća u našim selima ostane a da ne zakolje kurbana. Ono što nije dobro jeste činjenica da mnogi nisu svjesni osnovne svrhe klanja kurbana nego ga kolju s nijjetom da napune svoje frižidere i zamrzivače svježim mesom.
Približiti se Allahu putem klanja kurbana, ispoštovati Allahovu naredbu, iskazati mu pokornost i zahvalnost na blagodatima koje nam daje je osnovni cilj klanja kurbana, a materijalna dobit koju imamo je sporedni.To trebamo imati na umu prilikom klanja kurbana.

Kao kurban se može zaklati deva, goveče, ovca ili koza.Deva mora biti stara najmanje pet a krava dvije godine. Ovca i koza moraju imati godinu ili ako su starije od šest mjeseci moraju imati težinu i izgled kao od godinu dana.
Životinje koje su bolesne ili sakate ne mogu biti za kurban a to su:
Slijepe na jedno ili obadva oka, bez uha, pola repa, ako su im jedan ili oba roga slomljena, koje od rođenja nemaju uši, koje su izrazito jako mršave, i koje su toliko slabe da ne mogu doći do mjesta klanja.
Koristiti mlijeko i snagu hajvana, te koristiti i prodavati vunu od životinje koja je određena za kurban je pokuđeno- mekruh. Ako se ovako nešto uradi treba u istoj protuvrijednosti dati sadaku.
Čovjek može zaklati jedan kurban s nijetom za cijelu svoju porodicu.Međutim ako je i žena imućna tj. posjeduje vlastiti imetak i nije materijalno ovisna o mužu u tom slučaju je i ona obavezna zaklati kurban
Ako se kolje kurban za umrlog, vadžib ga je klati u danima Bajrama iz razloga što kao kurban može važiti samo ono što se zakolje u njegovo pravo vrijeme.Zamislite da neko klanja podne namaz u deset sati.To mu može biti samo nafila,dobrovoljni namaz, a ne može biti podne niti je s njega spala obaveza klanjanja namaza u njegovom vremenu.
Ako želimo znati šta je prava svrha klanja kurbana kao spremnosti na žrtvu na Allahovom putu, trebamo pogledati primjer Božijih poslanika Ibrahima i Ismaila a.s.
Ibrahim a.s. je molio Allaha dž.š. da mu da nasljednika, a već je bio došao u lijepe godine starosti: ‘’Gospodaru moj Daruj mi porod čestiti.’’

Allah dž.š. mu je dovu primio i dao mu dijete koje je toliko željno čekao i molio. Zatim Allah dž.š. putem sna šalje naredbu da svoga sina Ismaila, kojeg je toliko željno čekao žrtvuje u ime Allaha kao kurbana:

فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ السَّعْيَ قَالَ يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَىٰ فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانظُرْ مَاذَا تَرَىٰ ۚ قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ ۖ سَتَجِدُنِي إِن شَاءَ اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ ﴿١٠٢﴾
‘’I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?. -O oče moj , -reče- onako kako ti se naređuje postupi, vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati’’ As-Safat 102.
U ovom ajetu vidimo beskrajno jaku vjeru i kod oca i kod sina, miljenika Allaha dž.š. , vidimo kako su obojica spremni na žrtvu bez imalo kolebanja, bez oklijevanja i bez razmišljanja.

Njih dvojica spremno i bez pogovora prihvataju i odazivaju se naredbi:

فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ ﴿١٠٣﴾ وَنَادَيْنَاهُ أَن يَا إِبْرَاهِيمُ ﴿١٠٤﴾ قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا ۚ إِنَّا كَذَ‌ٰلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ ﴿١٠٥﴾ إِنَّ هَـٰذَا لَهُوَ الْبَلَاءُ الْمُبِينُ ﴿١٠٦﴾ وَفَدَيْنَاهُ بِذِبْحٍ عَظِيمٍ ﴿١٠٧﴾ وَتَرَكْنَا عَلَيْهِ فِي الْآخِرِينَ ﴿١٠٨﴾ سَلَامٌ عَلَىٰ إِبْرَاهِيمَ ﴿١٠٩﴾
‘’I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, i mi ga zovnusmo. O Ibrahime.- ti si se objavi u snu odazvao;-a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, - to je zaista , bilo pravo iskušenje .- i kurbanom velikim ga iskupismo- i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo.- Neka je u miru Ibrahim.’’ As-Safat 103-109

Iz ovog događaja možemo izvući veliku pouku. Muslimani će biti iskušavani, nailaziće na nevolje i probleme, ali isto tako će na kraju kada insan osaburi i kada u ime Allaha izdrži udarce sudbine bez žaljenja i skrnavljenja svoje žrtve, dobiti i zasluženu nagradu kao i Ibrahim a.s.
Neka nam je na umu žrtva Ibrahima i Ismaila a.s. koji se nisu kolebali, i opomena nama kako da postupimo mi sa svojom obavezom kurbana, jer smo i mi dužni kurbana zaklati.
U suri El-Hadždž Allah dž.š. kaže:
لَن يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلَا دِمَاؤُهَا وَلَـٰكِن يَنَالُهُ التَّقْوَىٰ مِنكُمْ ۚ كَذَ‌ٰلِكَ سَخَّرَهَا لَكُمْ لِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَىٰ مَا هَدَاكُمْ ۗ وَبَشِّرِ الْمُحْسِنِينَ ﴿٣٧﴾

,,Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.» El-Hadždž 37

Proučeni ajet jasno govori o tome kako Allahu ne stiže ni krv ni meso kurbansko već pokornost koju vjernik pokazuje tim uzvišenim činom.