PLODOVI DŽENNETA

U jednoj predaji stoji da je Adem a.s. kad mu se smrt približila sinovima svojim rekao:“Zaželio sam se plodova dženneta“. Otišli su da mu ih potraže i susreli meleke koji ih upitaše: „Šta želite i šta tražite“? Rekli su:“Naš otac je bolestan i zaželio se plodova dženneta“. Meleki su im tada rekli:“ Vratite se, vaš otac već je umro“. Adem pejgamber živio je u džennetu i kušao je džennetske plodove. Na zemlju je spušten jer je granicu koju je Gospodar svjetova postavio prekoračio, a ovdje gdje je spušten plodova dženneta nema. Na zemlji su putevi koji vode do dženneta.Prvi od tih sigurnih staza do džennetskih plodova je bogobojaznost, a ona se najbolje vidi i najjasnije pokazuje kroz čuvanje od grijeha.
Allah dž.š. kaže:
لَـٰكِنِ الَّذِينَ اتَّقَوْا رَبَّهُمْ لَهُمْ غُرَفٌ مِّن فَوْقِهَا غُرَفٌ مَّبْنِيَّةٌ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ۖ وَعْدَ اللَّهِ ۖ لَا يُخْلِفُ اللَّهُ الْمِيعَادَ
„One koji su bogobojazni čekaju sobe, sve jedna iznad druge sagrađene, ispod kojih će rijeke teći, obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti“./Ez-Zumer,20/
Muhammed a.s. je ovaj ajet pojasnio:“Stanovnici dženneta gledat će u džennetu stanovnike soba kao što gledaju sjajne zvijezde koje izađu na sjajnom obzorju, bit će različitih stepena. Rekli su, Allahov poslaniče, to su poslanici? A Poslanik reče: 'Da, tako mi Onog u čojoj ruci je moj život, i ljudi koji su vjerovali u Allaha i istinitim smatrali poslanike“.
U ovom hadisu se objašnjava da put do džennetskih soba vodi preko vjerovanja i slijeđenja Poslanika. Ashabi poslanikovi kao i Adem pejgamber žele plodove dženneta pa svoju dilemu iznose poslaniku. Kažu mu:“Kad tebe vidimo i kad smo s tobom srca nam se smekšaju za budući svijet, a kad se od tebe odvojimo, okrenemo se dunjaluku, djeci i ženama'. Poslanik reče:' Kad biste vi bili stalno u stanju u kakvom ste kad ste kod mene, rukovali bi se s vama meleki i posjećivali bi vas u vašim kućama. A da ne griješite, Uzvišeni Allah bi umjesto vas stvorio ljude koji griješe da bi im opraštao“.
Čovjekova je želja da se vrati tamo gdje je plodove dženneta kušati, a priroda mu je takva da i on želi i plodove dunjaluka. I jedno i drugo je za čovjeka stvoreno. Zato čovjek nekad u težnji za dunjalučkim posrne i zaboravi džennetske staze, ali tu je Allahova milost i magfiret koji mu pomažu da ponovo ustane i pravim putem krene.
Zna Uzvišeni Allah da će čovjek grijehe činiti zato Sebi Rahmet propisuje.
U suri Al’Anam se kaže: „On je sebi propisao da bude milostiv“. /Al-An'am,12/,
Ashabi su upitali Allahovog poslanika s.a.w.s./ „O Allahov poslaniče, govori nam o džennetu, kako je građen? Poslanik reče:' Cigla od zlata, cigla od srebra, malter misk mirišljivi, šljunak biseri i drago kamenje a zemlja šafran. Ko uđe u njega uživat će, neće očajavati, u njemu će biti vječno i neće umrijeti, odjeća mu se neće poharati niti će proći njegova mladost.
Ovo je blagodat za kojom žudi Adem a.s., za kojom žude ashabi, za kojom žudi svaki sin Ademov. Iz predaje s početka znamo da plodova dženneta na zemlji nema ali da je ovdje put koji do njih vodi. Na tom putu mora se proći kapija smrti.Zato braćo, prije nego nam se ta kapija otvori krenimo putem ka blagodatima dženneta.
Sljedeći događaj nam otkriva još jedan put do dženneta. Enes ibn Malik pripovijeda:
“ Sjedili smo s Allahovim poslanikom kad on reče:“Evo, sad će se pred vama pojaviti čovjek džennetlija!“. Pojavio se jedan ensarija s čije brade su padale kapljice abdesta a u ruci držaše svoje nanule. Slijedećeg dana Poslanik nam reče isto i pojavi se onaj isti čovjek u istom stanju. Trećeg dana Poslanik ponovi isto i isti čovjek u istom stanju pojavi se pred njim i ashabima njegovim. Abdullah ibn Amr krenu za onim čovjekom i zamoli ga da kod njega boravi tri noći što mu ensarija dopusti. Boraveći kod njega Abdullah ibn Amr nije primijetio da on noću ustaje klanjati niti je neke druge ibadete činio osim što je Allaha dž.š. spominjao kad bi u postelju išao, kad se u postelji prevrtao i iz nje ustajao. Primijetio je međutim da on nije govorio ni o čemu osim o dobru. Nakon provedena tri dana Abdullah ibn Amr ensariji ispriča šta se dešavalo kad su s poslanikom bili i upozna ga da ga je poslanik označio kao džennetliju. Reci mi, reče mu Abdullah, šta to ti posebno činiš pa te Poslanik džennetlijom zove. Taj čovjek reče: „Moja djela su ono što si vidio. Ja uz to u svom srcu nemam mržnje ni prema jednom muslimanu i ja nisam zavidan ni na čije dobro koje Uzvišeni nekome da. Abdullah ibn Amr zaključi: Da to je ono što te je uzdiglo na takvu deredžu koju mu nismo uspjeli dostići.“
Staza koja džennetskim plodovima vodi sasvim je obična. Ona podrazumijeva običan život ali bez mržnje, zavisti i smutnje.