četvrtak, 1. rujna 2011.

Kako poslije ramazana



Ispratismo našeg dragog gosta, koji je u naše kuće unio mnoge radosti koje samo Ramazan u sebi nosi. Vjernicima je žao što su se s' njim morali oprostiti, ali će zasigurno uz Allahovu pomoć nastaviti biti dostojni nosioci emaneta Islama, na svojim plećima i nakon Ramazana, jer je to obaveza pravih vjernika.
Neka oni kojima je Allah dž.š. dao snagu da se ustegnu od mnogih grijeha u ovom mjesecu, imaju na umu i to da se muslimanom mora biti cijeloga života, ako želimo dobro na obadva svijeta. Nemojmo dozvoliti da nas prokleti šejtani zavaraju i da se griješenju primaknemo!
Sretni će biti samo oni koji robuju Allahu dž.š. i Njega veličaju i oni čija dobra djela prevagnu nad ružnim djelima. Onima koji ustraju na putu istine, Allah dž.š. nagovještava dolazak meleka, koji će im donijeti radosne vijesti:

«Onima koji govore: «Gospodar naš je Allah» pa poslije ostanu pri tome –
dolaze meleci: «Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!» Fussilet 30
Uistinu, jedna od najvažnijih stvari za ummet Muhammeda s.a.v.s. je ustrajnost na Allahovu putu. Ta ustrajnost se sadrži i u tome da mi bošnjaci kao dio ummeta i nakon Ramazana ostanemo dosljedni sljedbenici našeg Poslanika. Nemojmo nakon Ramazana da postanemo gluhi na ezane koji nas pozivaju pet puta na dan! Ne dozvolimo da naše mjesto u safu ostane prazno! Ne okrećimo leđa jedni drugima i budimo braća!
Allah dž.š. od nas traži da činimo dobro, a za dobro koje učinimo nećemo dobiti zahvalu (a ona nije ni potrebna), osim od onih o kojima Kur’an govori :

“I reci: “Trudite se, Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”
U ramazanu smo naučili kako svaki dan da budemo ustrajni u postu, u namazu, u učenju Kur'ana, u zikru itd.Postavlja se pitanje kako i na koji način da nastavimo biti ustrajni na putu dobra, kako da spriječimo ponovno slabljenje imana nakon što smo ga uzdigli na određeni nivo?
Najveći gubitak je upravo odustati sada kada smo sebi dokazali da možemo biti dobri.
Uzvišeni Allah se obraća onima koji su prestali biti uporni, koji su klanjali pa namaz ostavili, koji su dove Allahu upućivali pa ih ostavili koji su Allaha spominjali pa to zapostavili. Allah o takvima kaže sljedeće:

"Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak." (El-Hadždž, 11)
Ovaj ajet kao da govori nama i mnogima oko nas, jer koliko smo vidjeli ljudi koji su smireni, vedri raspoloženi i imaju o Allahu najljepše mišljenje, ali čim ga snađe neka nevolja počinje govoriti loše o Allahu, kako je Allah nepravedan itd. Onaj ko ovako čini gubi i dunjaluk i ahiret.
Isto tako možemo vidjeti ljude koji se posvećuju vjeri, ibadetu, čini dobra djela, ponizno upućuje dove jer želi da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da mu ostvari. Nakon toga on zaboravlja na Allaha i obavezu prema njemu. :
Musliman treba biti musliman tokom čitavog svog života, a ne samo u mjesecu ramazanu.Pravi musliman će strpljivo podnositi i mnnoge veće tegobe na Allahovom putu, nego što su glad i žeđ,on je svjestan kakve su sve tegobe podnosili Božiji poslanici i dobri mu'mini pa nisu nikada od vjere odustali.
Put do dženneta je prekriven teškoćama i neugodnostima, a put do džehennema je pokriven uživanjem i slastima na dunjaluku. Na nama je odluka koji ćemo put odabrati.
Neka nam Uzvišeni Allah na putu islama pomogne,AMIN