Isa a.s.

Bliži nam se kraj godine, vrijeme kada kršćani slave rođenje Isa , ili Isusa koga smatraju svojim Poslanikom i o kome uveliko imaju iskrivljeno vjerovanje. Budući da je Isa a.s. Pretposljednji Božiji Poslanik koji je najavio dolazak Muhammeda a.s., te da smo kao muslimani dužni vjerovati i u poslanstvo Isa-a, a.s. kao i ostalih vjerovjesnika, danas ćemo i govoriti o njemu i njegovom poslanstvu.
Kazivanje o Isa alejhisselamu ćemo započeti njegovim čudesnim rođenjem i kazivanjem o njegovoj majci hazreti Merjemi.
Hazreti Merjema je provodila vrijeme u ibadetu i osamljenosti, i tako je u jednom momentu ugledala, prelijepoga nepoznatog mladića i to ju je, kao i svaku čestitu i čednu djevojku, prepalo jer se pobojala da nije možda došao sa nemoralnim namjerama. Međutim, njen strah kratko je trajao, jer je on požurio da se predstavi pa je tako saznala da je to Džibril, plemeniti melek, dragoga Allaha izaslanik koji joj je došao u liku savršeno stvorenoga mladića.
Njezin početni strah se pretvorio u začuđenost kada joj je Džibril prenio poruku od Gospodara njezinog da je svrha njegovog dolaska u tome da ona, Allahovom odredbom, treba da dobije mubarek sina.
Melek joj je prenio Allahovu odredbu da će ona biti majka dječaka,koji će biti rođen bez oca kao iskušenje zlim jezicima i smutljivcima, a kako to i Kur’an kaže:

"Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. To je unaprijed određeno!" (19:16-22)
I tako se Hazreti Merjema povuče i u hladu jedne palme rodi dječaka plemenitog Isaa . Na prve trenutke majčinske radosti nad svojim novorođenčetom, nadovezala joj se i briga kako da ljudima objasni ovaj slučaj, kako da izbjegne optužbe za nemoral? Ali, sve je već bilo unaprijed određeno, pa ona nije stigla čestito ni da se zabrine, a već je stigla uputa kako da postupi kroz glas meleka koji joj je naredio da nikome toga dana niti jednu jedinu riječ ne progovori.
Kada se vratila svojoj rodbini noseći u naručju bebu, među njima je zavladala velika pometnja i nevjerica. Čuđenju nije bilo kraja. Kako su njena vjera i čestitost svima bile poznate, potpuno ih je šokirala pojava njene bebe. Započele su grdnje sa svih strana, a ona je sabrano, mirno i hladnokrvno, bez ijedne izgovorene riječi, samo rukom pokazala prema novorođenčetu. I tad se desilo veliko čudo, prva od veličanstvenih mu'džiza kojima je dragi Allah, Milostivi obasuo njezina mubarek sina:
I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo", rekoše, "učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati ti nije bila nevaljalica." A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?"; rekoše. "Ja sam Allahov rob", ono reče, "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti; i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da, sve dok sam živ, molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!" (19:27-33)
Kada su se osvjedočili ovom velikom čudu govora tek rođene bebe, svima od njezine porodice postalo je jasno da je tu riječ o Allahovoj Odredbi i početku zemaljskoga života jednoga od najvećih Njegovih vjerovjesnika i poslanika. To je unijelo mir u njihova srca i još više im povećalo veliku ljubav i poštovanje koje su inače gajili prema svojoj mubarek rodici Merjemi. Začudno rođenje hazreti Merjeminoga sina nije uticalo samo na njihova srca, ono je uticalo, a i dan danas utiče, na srca mnogih ljudi.
Nažalost, djelovanjem vojski prokletoga Iblisa, mnogi ljudi su i zbog ovakvoga njegovog rođenja i zbog velikih mu'džiza kojima je Isā, alejhisselam, obdaren, zapali u očevidnu zabludu smatrajući ga, sinom Božijim. To je izuzetno teška zabluda koja je izazvala veliki nered na Zemlji, pa dragi Allah upozorava čovječanstvo na tu zabludu nekih šest stotina i više godina nakon Isāova, alejhisselam, rođenja ajetima Kur'ana, te kaže:
To je Isā, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u kog sumnjaju oni. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!", i ono bude. (19:34,35)
Pretpostavlja se da je Isā, alejhisselam, djetinjstvo i mladost proveo uz svoju majku u Betlehemu gdje je boravila njezina rodbina iz plemena Juda, jer su jedino oni, budući da su svojim ušima čuli govor bebe u kolijevci, znali da je njegovo mubarek rođenje volja dragoga Allaha i Njegovo veliko znamenje, i da je hazreti Merjema Allahova miljenica koja je čista od grijeha i obasuta Njegovim bereketom. Tu su Merjema i Isa bili zaštićeni.
Uzvišeni Allah je Isau objavio Indžil kao predposljednju od četiri velika Kitaba, Knjige da njime nadopuni tevrat i Zebur, da ispravi u njima ono što su ljudi vremenom izmijenili,te da donese određene olakšice. Druga suštinska karakteristika poslaničke misije Isāove, alejhisselam, očitovala se u tome što je Indžil donosio Benu Israilu informaciju o budućem poslanju posljednjega od Allahovih poslanika - Ahmeda, Muhammeda, alejhisselam, čija će mubarek ličnost biti posebna milost dragoga Allaha, milost Svemilosnoga odaslana svim svjetovima.

„A kad Isā sin Merjemin reče: "O sinovi Israila, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed (Muhammed) koji će iza mene doći"; i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: "Ovo je prava vradžbina!" (61:6)

Ovo nagovještenje Isaa a.s o dolasku Muhammeda a.s. kršćani su izbrisali iz Biblije jer kada bi priznali Muhammeda a.s. kao posljednjeg Božijeg poslanika njihova religija i pogrešna tumačenja Isaovog misije bi izgubila svaki smisao.
Treća suštinska karakteristika poslaničke misije Isāa, alejhisselam, bila je sadržana u poruci Benu Israilu da se okrenu sami sebi, da vide, prepoznaju i sagledaju vlastitu licemjernost, jer su oni tada samo formalno i riječima obožavali dragog Allaha a u njihovim srcima bio je materijalizam i zadovoljenje vlastitih strasti. Da se vrate na put pokornosti Svemogućem Stvoritelju.
Kako bi Mesih Isā, alejhisselam, bio očevidno prepoznat kao istinski Allahov poslanik, voljom Milostivoga bile su mu date velike mu'džize: mogao je oživljavati mrtve, vraćati vid slijepima i zdravlje gubavima, mogao je od blata stvoriti pticu i kazivati ljudima gdje im se nalaze skrivene dragocijenosti koje su oni brižljivo pohranjivali na tajnim mjestima.
Ove nadnaravne moći bile su očevidna znamenja dragoga Allaha i dokazi istinitosti Isāovih, alejhisselam, riječi, ali su mnogi među Israilom i pored svega toga ostali gluhi na njegove poruke.
Nakon tri godine pozivanja , Isa a.s sa svojim učenicima dođe u Jerusalem. Njegov dolazak izazava veliko interesovanje stanovnika, ali i veliku zavidnost i mržnju od strane svećenika koji, skovaše plan da ubiju Isa.
U evanđelju po Barnabi stoji da je Juda Iskariotski htio da izda Isa-a kako bi se domogao vlasti, ali Bog učini te Juda dobi izgled Isaov, te ga uhapsiše misleći da je on Isa i razapeše na križ gdje su inače ubijali lopove i osuđenike na smrt. Ovo Evanđelje nigdje ne spominje Isa-a da je on ubijen ili razapet, nego da je to ustvari bio Juda.
Naravno to kršćani ne priznaju kao ni riječi Kur’ana časnog koji kaže:

... i zbog riječi njihovih: "Ubili smo Mesiha, Isāa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A oni ga nisu ni ubili ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi; A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. (4:157-159)
Dakle, jasno je da je Isāova, alejhisselam, smrt na križu bila samo obmana i varka, tj. da se ljudima taj događaj samo pričinio. Isa a.s., će se ponovo vratiti na zemlju kao jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana i tada će saopštiti istinu o sebi da on nije nikakvo božanstvo, niti je Božiji sin, da nije razapet na križ nego da je samo čovjek i Božiji Poslanik.