STARA I NOVA GODINA

Krajem godine širom svijeta se sviđaju računi, donose odredbe i zaljučci za sljedeću, preispituje se stanje da li smo bili u plusu ili minisu itd. Imajući u vidu da vrijeme u Islamu igra ogromnu ulogu i da se tim prolaznim vremenom Allah zaklinje i mi bi trebali da izvršimo inventuru svojih djela, trebali bi da se preispitamo i sami sa sobom obračunamo pa da vidimo kako smo poslovali sa Allahom u prethodnoj godini. Nužno je da svedemo taj račun kako bi znali da li je naše poslovanje bilo pozitivno ili negativno, jer onaj ko bude pokoran Allahu dž.š. taj će i dobiti platu na dan kada se ona bude dijelila, a onaj ko bude ljenčario on nema čemu da se nada. Pitanja koja bi trebali svi sebi da postavimo a zatim na njih iskreno da odgovorimo jesu:
Da li spominjem Allaha često, da li molim Allaha uvijek i u dobru u lahkoći i u teškoći? Da li redovno stajem na namaz? Da li klanjam svih pet vakat namaza? Da li sam kako treba ispostio mjesec ramazan, da li sam ga očistio sadekatul-fitrom? Da li sam imetak očistio zekjatom? Da li sam bio u stanju ove godine otići na hadž? Da li sam ove godine nekome pomogao? Koliko sam ove godine dao od svog imetka kao sadaku, kao pomoć siromašnim i nemoćnim? Koliko vremena i pažnje posvećujem svojoj porodici i njihovom vjerskom usmjeravanju? Šta mi je sa djecom? Kako uče u školi, kakvi su na vjeronauci, jesmo li im dobar uzor? Vodimo li dovoljno brigu da i naše supruge namaz obavljaju da dolaze u džamiju… itd?
Pitanja ima mnogo i ako želimo da nam nova godina bude uspješnija onda se doista moramo potruditi da damo valjan odgovor prije konačnog obrauna na Sudnjem danu.A u Časnom Kur`anu stoji :
يَوْمَئِذٍ يَصْدُرُ النَّاسُ أَشْتَاتًا لِيُرَوْا أَعْمَالَهُمْ فَمَنْ يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ [٩٩:٧]وَمَنْ يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ [٩٩:٨]
“Toga dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra- vidjeće ga, onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjeće ga.” (Sura Az- Zilzal, ajeti 6).
Na kraju svakog dana i mjeseca bi trebali posvetiti više vremena preispitivanju a naročito na kraju godine- jer bi to morao biti period kada ocjenjujemo onu koja je na izmaku a nadamo se onoj koja tek počinje.

Šta onda reći za one Muslimane koji su prihvatili zapadnjačku praksu proslavljanja Nove godine pa umjesto podrobnog razmišljanja i postavljanja pitanja posjećuju zabave, uživaju u hrani i piću, zaboravljajući da vrijeme koje se provede u besposlicama i nepokornosti Allahu da će zato biti pitani. Naglašavam da proslavljanje Nove godine nije u skladu sa islamom jer povlači za sobom niz šerijatskih prekršaja kao što su masovno konzumiranje alkoholnih pića, a jednom muslimanu ne samo da je najstrožije zabranjeno piti alkohol nego mu je čak zabranjeno da sjedi za stolom za kojim se alkohol pije pa makar on i ne pio sa njima.
Zatim tu je nedozvoljeno i razvratno miješanje muškaraca i žena, činjenja nemorala upravo te noći, zatim konzumiranje opojnih droga, gubljenje pameti, veliki broj udesa, a poslije najluđe noći slijedi mučnina, povraćanje i glavobolja. Gdje je tu ibadet? Gdje je tu namaz? Zar dolikuje jednom muslimanu da se ponaša nerazumno i neodgovorno???
Nažalost veliki broj muslimana prihvata nevjerničke običaje kao svoje zaboravljajući na Poslanikovo a.s. upozorenje da onaj ko oponaša nemuslimane pripada upravo toj nevjerničkoj skupini koju oponaša.Zar smije vjenik rizikovati gubljkenje svog imana tako što će svojoj djeci kititi jelku i čekati s njima Božić Batu ,Djeda Mraza,Svetog Nikolu i još ne znam koje likove iz kršćanske tradicije.Ili sjediti uz flašu i vlaške pjesme.Razmislimo braćo i opomenimo se.Ne dozvolimo da nas obuhvati ludilo u tzv. Najluđoj noći,nego se posvetimo ibadetu,zikru i dovama i tako ispratimo staru ,a dočekajmo novu godinu.

Kockanje, klađenje i igre na sreću

Govorimo o jednoj ružnoj pojavi koja uzima sve više maha čak i među onima koji se smatraju dobrim muslimanima, a predstavlja očiti haram koji sa sobom nosi brojne teške posljedice. Riječ je o klađenju, kockanju i igrama na sreću.
Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنَّمَا الْخَمْرُ وَالْمَيْسِرُ وَالْأَنْصَابُ وَالْأَزْلَامُ رِجْسٌ مِنْ عَمَلِ الشَّيْطَانِ فَاجْتَنِبُوهُ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ [٥:٩٠]
O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.
إِنَّمَا يُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَنْ يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاءَ فِي الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ وَيَصُدَّكُمْ عَنْ ذِكْرِ اللَّهِ وَعَنِ الصَّلَاةِ ۖ فَهَلْ أَنْتُمْ مُنْتَهُونَ [٥:٩١]
Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.
(El-Maide, 90-91)
Islam podstiče muslimane da se bave korisnim poslovima i vrijedno rade kako bi stekli halal zaradu i bili ekonomski neovisni. Također, uči nas da nema fajde od zarade koja nije halal, ma kako nam se, na prvi pogled, činilo.
Ovo vrijeme je, između ostalog, vrijeme ekonomske neizvjesnosti i, za mnoge, vrijeme ekonomske krize. Pojava mnogih kriza uglavnom za sobom nosi i krizu morala. Danas mnogi ne biraju sredstva i načine kako bi došli do zarade i ispunili svoje materijalne ambicije i ciljeve.
Gornji kur'anski ajet sasvim jasno nam govori da je kockanje, kao i alkohol, šejtansko djelo, koje sa sobom ne nosi nikakva dobra.
Mnogi se danas u želji za lahkom zaradom odaju kockanju,klađenju i drugim oblicima igara na sreću, rizikujući tako da izgube svoje imetke, a ako ponekad i dobiju u konačnici je ono što su izgubili veće od onog što su dobili. Ako spomenemo da klađenjem i kockanjem čine očiti haram za koji slijedi stroga kazna, onda su gubici neprocjenjivi.
Kod nas je posebno rašireno : bingo, i sportska prognoza. Ljudi svakodnevno posjećuju kladionice, raširenih očiju očekuju lahak plijen, a nisu ni svjesni da su već postali veliki gubitnici. Kako im do ušiju ne dopru riječi Uzvišenog Allaha koji ih opominje: فَهَلْ أَنْتُمْ مُنْتَهُونَ –Pa hoćete li se okaniti...
Većina onih koji su uključeni u ove igre nisu spremni priznati da su one kocka poput drugih kockarskih igara. Valjda razlog leži u tome što se u ovim igrama novac uglavnom ne gubi na veliko, nego pomalo i postepeno.
Čudno je vidjeti čovjeka ili ženu sa muslimanskim imenom kako petkom navečer spominje Boga prije nego li zagrebe, ili se zahvaljuje Bogu nakon što dobije određeni iznos. Ljudi, izgleda, ne shvataju da to ima više veze sa šejtanom a ne s Bogom. Ne shvataju ljudi da se Bogu ne treba zahvaljivati zbog urađenog harama, nego da od Boga treba tražiti da nas udalji od tog harama.
Neki su ipak svjesni da je igranje na sreću haram pa taj haram nastoje djelimično oprati ili ublažiti isticanjem kako će čitav ili određeni iznos dobitka podijeliti u humanitarne svrhe ili za gradnju džamije. Ne može se učestvovati u haramu da bi se podržao neki plemeniti cilj.
Budimo svjesni da je koristan novac samo onaj koji zaradimo svojim radom, na halal način. Budimo svjesni da će nam Bog podariti nafaku i zadovoljstvo onim što imamo ako se strpimo u neimaštini.Znajmo da igre na sreću nude samo iluzije o bogastvu i lahkoj dobiti koje nas udaljavaju od ozbiljnog planiranja budućnosti i mukotrpnog rada. Budimo sigurni da ćemo pred Bogom odgovarati o načinu sticanja i trošenja svog imetka.

Dan ašure - 10.muharrem

Deseti dan mjeseca muharema koji pada u četvrtak izuzetno je vrijedan dan u svakom pogledu i kroz istoriju čovječanstva mnogi poznati događaji su se dogodili baš na taj dan .U tom danu su se našli naš praotac i naša pramajka h. Adem i h. Havva poslije izgona iz Dženneta na džebeli rahmetu - brdu milosti na Arefatu. U tom velikom danu Nuh a.s. je pristao sa lađom na brdu Džudijj poslije četrdeset dana potopa i poplava. Zatim Musa a.s. je izveo svoj narod iz Egipta ispred kafira faraona preko rastavljenog mora. Taj dan su jevreji uzeli i obilježavali ga kao dan spasenja.

Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik s.a.v.s. kada je došao u Medinu, našao Židove (Jevreje) kako poste Ašuru, pa je rekao: "Šta je ovo?" Rekli su: "Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s. sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio." Rekao je: "Meni je Musa bliži od vas!" – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
Dakle iz ovog hadisa se jasno vidi da je Muhammed a.s. prihvatio i sam postio dan ašure, jer je njemu Musa a.s. bliži nego li njima, zatim isto tako potvrđuje dalje. ‘’To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio..." (Ahmed)
Isto tako saznajemo da se Muhammed a.s. o postu u danu ašure vrlo pohvalno izrazio i kada je rekao: "Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!" (Muslim)
Ovo treba iskoristiti i pokajati se za svoje grijehe kojih imamo i koje pravimo svakodnevno. Na dan ašure treba postiti i izbrisati grijehe koje smo počinili u lanjskoj godini. Treba napomenuti da je lijepo i naredba od Resulullaha da se posti i dan prije i dan poslije Ašure. U ovom slučaju to je,srijeda , četvrtak i petak jer je dan Ašure četvrtak, 10. muharrema. Na ovaj način Poslanik a.s. je htio da se razlikujemo od jevreja koji su isto postili i slavili dan ašure.
Ko na jevmu ašuru iz svog imetka poveća opskrbu svojoj porodici Allah će njemu povećati cijele godine; ko na taj dan posti to će mu se računati kao nadoknada za četrdeset godina, a ko uoči jevmi-ašure noć provede u ibadetu, a kad nastupi dan – zaposti, prilikom umiranja smrt neće ni osjetiti.Zbog ovih blagodati jevmi ašure uobičajeno je da se na taj dan priprema posebno jelo od mnogo vrsta voća ,a kojim se onda počaste ukućani i komšije.Time Allah dž.š. povećava nafaku u takvu kuću,pa taj lijepi običaj treba oživjeti.To je podsjećanje na Nuha a.s. kome je poslije potopa ostalo malo namirnica,a bili su gladni,pa je Nuh a.s. naredio da se sve to ubaci u vodu i skuha,pa je Allahovom milošću od tako malo hrane Nuh a.s. uspio nahraniti sve one koji su preživjeli potop.
Za jevmu ašuru se vezuje i pogibija h. Huseina, Muhammedovog, s.a.v.s., unuka, jednog od članova Ehli-bejta. On je poginuo na Kerbeli 61. godine po hidžri, boreći se protiv zuluma koji je šejtan širio preko Jezida i drugih njegovih poslušnika. Jevmi ašura je prilika da se tog dana prisjetimo svih šehida, svih onih koji su se borili protiv zuluma i u toj borbi na Allahovom putu dali svoje živote – neka ih Uzvišeni Allah neizmjerno nagradi sve njih i njihove najbliže za sve ono što su podnijeli i žrtvovali na Njegovom putu.

Novogodišnja čestitka

SVIM MUSLIMANIMA,
ČITAOCIMA NAŠEG BLOGA
ŽELIM SRETNU I BERIĆETNU 1432.H.G.

Pouke i poruke hidžre

Prva i najjasnija poruka hidžre muslimanima u svim vremenima je da vjera islam treba biti , najvažnija i najpreča stvar svakom muslimanu. Musliman za mjesto svog življenja mora izabrati mjesto, u kome može slobodno izvršavati svoje vjerske dužnosti i ukoliko ga nešto u tome spriječava, i ne može tu prepreku savladati, dužan je napustiti to mjesto. Nijedna dunjalučka blagodat nije vrijedna zapostavljanja bilo kojeg farza, pa će musliman napustiti sve dunjalučke blagodati u mjestu u kojem ne može vršiti ono što mu Gospodar njegov naređuje i potražiti, noseći u srcu svoju vjeru, novi prostor gdje će živjeti kao musliman i sakupljati snagu za povratak na svoje, da bi kao pobjednik nastavio život u svojoj vjeri. Onaj ko se odrekne vjere islama zato što je zbog nje, proganjan i mučen neće imati zato opravdanja na Sudnjem danu.
Druga pouka je da onaj ko se u Allaha uzda, koji poštuje njegove naredbe i izvršava ih i ko se čuva harama, nikada neće biti ostavljen bez Allahove pomoći. U suri Et-Talak, 2. i 3. ajet Allah dž.š. kaže:
وَمَنْ يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَلْ لَهُ مَخْرَجًا „ Onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći
وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ ۚ وَمَنْ يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ ۚ إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ ۚ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا [٦٥:٣] i opskrbiće odakle se i ne nada. Onome ko se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će ispuniti ono što je odlučio. Allah je svemu već rok odredio“.
Allah dž.š. je muslimanima Mekke, muhadžirima, pomogao preko muslimana Medine, Ensrija, koji su ih prihvatili kao svoju braću i sa njima podijelili svoj imetak olakšavajući im podnošenje tih prvih muhadžirskih dana. Ovo je i poruka muslimanima našeg vremena da samo ako se međusobno budu pomagali mogu sve poteškoće u životu prebroditi. Muslimani nikada ne smiju zaboraviti „da su vjernici braća“, da jedni druge moraju pomagati u svim teškim situacijama, bez obzira na njihovu rasu, porijeklo ili boju kože. Muhammed a.s. je rekao: „Musliman je muslimanu brat, ne smije mu nasilje činiti, niti ga na cjedilu ostaviti. Allah će pomoći onome ko bude na pomoći svome bratu. Ko olakša kakvu tegobu muslimanu na ovom svijetu Allah će njemu olakšati na Sudnjem danu“. (Buharija i Muslim)
Treća pouka je da su muslimani u Medini počeli graditi i na kraju izgradili islamsku državu u kojoj je bilo mjesta i za sve. Temelj te prve islamske države bili su muslimani, muhadžiri i ensarije, koji su svoje lične interese podredili interesima zajednice. To zajedništvo se svakodnevno potvrđivalo kroz džemat, kroz zajedničko obavljanje namaza, za koje su nalazili vremena, uprkos svojim svakodnevnim poslovima. Samo redovno susretanje, međusobno pozdravljanje selamom, će povećati našu međusobnu ljubav i razumijevanje. Muslimanima u Medini, najvažniji objekat je bila džamija koja ih je međusobno zbližavala i povezivala.
I kao posljednja, možda i najvažnija pouka hidžre je da svaki od nas treba napustiti griješenje, promijeniti svoje loše navike i jednom krenuti pravim putem, putem pokornosti Svemogućem Allahu.

AKIKA

Dana 21.11.2010. g. upriličena je akika kod Smajilbašić Emine.Prisutna su bila djeca iz mekteba,te bliža rodbina male Emine.Roditeljima sve čestitke  a maloj Emini puno sreće i radosti u njenom životu.

Čestitka za Kurban Bajram

SVRHA KURBANA

Kada govorimo o tome šta je prava svrha klanja kurbana kao spremnosti na žrtvu na Allahovom putu, najljepši primjer za to imamo u Božijim Poslanicima Ibrahimu i Ismailu a.s.
Ibrahim a.s. je molio Allaha dž.š. da mu da nasljednika, a već je bio došao u lijepe godine starosti: ‘’Gospodaru moj Daruj mi porod čestiti.’’

Allah dž.š. mu je dovu primio i dao mu dijete koje je toliko željno čekao i molio. Zatim Allah dž.š. putem sna šalje naredbu da svoga sina Ismaila, kojeg je toliko željno čekao žrtvuje u ime Allaha kao kurbana:

فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ السَّعْيَ قَالَ يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَىٰ فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانْظُرْ مَاذَا تَرَىٰ ۚ قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ ۖ سَتَجِدُنِي إِنْ شَاءَ اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ [٣٧:١٠٢]
‘’I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?. -O oče moj , -reče- onako kako ti se naređuje postupi, vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati’’ As-Safat 102.
U prethodnom ajetu vidimo beskrajno jaku vjeru i kod oca i kod sina, miljenika Allaha dž.š. kako su obojica spremni na žrtvu bez imalo kolebanja, bez oklijevanja, bez razmišljanja kako možda može nešto drugo se žrtvovati.

Njih dvojica spremno i bez razmišljanja prihvataju i odazivaju se naredbi:
فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ [٣٧:١٠٣]

وَنَادَيْنَاهُ أَنْ يَا إِبْرَاهِيمُ [٣٧:١٠٤]

قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا ۚ إِنَّا كَذَٰلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ [٣٧:١٠٥]

إِنَّ هَٰذَا لَهُوَ الْبَلَاءُ الْمُبِينُ

‘’I njih dvojica poslušase, i kad ga on čelom prema zemlji položi, i mi ga zovnusmo. O Ibrahime.- ti si se objavi u snu odazvao;-a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, - to je zaista , bilo pravo iskušenje .- i kurbanom velikim ga iskupismo- i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo.- Neka je u miru Ibrahim.’’ As-Safat 103-109

Muslimani će biti iskušavani, nailaziće na nevolje i probleme, ali isto tako će na kraju kada insan osaburi i kada u ime Allaha izdrži udarce sudbine bez žaljenja i skrnavljenja svoje žrtve, dobiti i zasluženu nagradu kao i Ibrahim a.s. Neka nam je na umu žrtva Ibrahima i Ismaila a.s. koji se nisu kolebali, i opomena nama kako da postupimo mi sa svojom obavezom kurbana, jer smo i mi dužni kurbana zaklati.
,,Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.» El-Hadždž 37

Proučeni ajet jasno govori o tome kako Allahu ne stiže ni krv ni meso kurbansko već pokornost koju vjernik pokazuje tim uzvišenim činom.

U danu bajrama treba zaboraviti na nesuglasice i pomiriti se, ko je za izvinjenje nek se izvine, a ko je u mogućnosti da oprosti neka oprosti, jer i naš Gospodar oprašta i milostiv je i najvećem griješniku zašto i mi nemamo sluha za oprost. Zato koljući kurban zakoljimo u sebi sve što ne valja, svoju srdžbu, svoju ljutnju, svoj egoizam, svoj nemar, svoj neposluh prema Allahu dž.š. i prema svojim roditeljima. Pokažimo razumijevanje za svoju braću, koji ne mogu zaklati kurban, poklonimo im dio od svog kurbana, jer mnogi neće imati šta okusiti a kamoli kurban zaklati iako je Allahu najdraže da se novčenice potroše na kurbana.
H. Aiša pripovijeda da je Muhammed a.s. rekao: »Najbolje čovjekovo djelo i ono što Allah najviše voli na Kurban-bajram je prolijevanje kurbanske krvi. Doista će kurban na Dan stajanja (Jevmul kijameh) doći sa svojim rogovima, vunom i papcima.» Zaista kurbanska krv stigne Allahu prije nego padne na zemlju, pa zato lijepo postupajte sa kurbanima.»Ibni-Madze i Tirmizi.

Ukratko o propisima kurbana

Priredio: Senad Ćeman
Hvala Allahu, dž.š., koji nas je učinio sljedbenicima Svoga prijatelja Ibrahima, a.s, i miljenika Muhammeda, s.a.v.s. Uzvišeni Allah, dž.š., u Mudroj Knjizi kaže: ''Do Allaha neće doprijeti kurbansko meso niti krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.” (El-Hadždž, 37.)

Definicija kurbana
Pod kurbanom se podrazumijeva klanje određene životinje u tačno određeno vrijeme sa namjerom približavanja Allahu, dž.š.

Historijat kurbana
Klanje kurbana propisano je druge godine po Hidžri, kao i zekat i bajram-namazi. Utemeljen je Kur'anom, sunnetom i idžmaom (konsenzusom) svih muslimana. Dokazi za navedeno su sljedeći:
Kur'an: ”Zato se Gospodaru svome klanjaj i kurban kolji.” (Kevser, 3.)
Sunnet: ”Najbolji posao koji čovjek može uraditi za vrijeme Kurbanskog bajrama, a to je tada ujedno i najdraže djelo Allahu, jeste puštanje krvi svome kurbanu...'' (Buhari i Muslim)
Kurban kao ibadet prihvaćen je među svim muslimanima i u svim vremenima.

Smisao (hikmet) klanja kurbana jeste iskazivanje zahvalnosti Gospodaru na brojnim blagodatima, posebno blagodati života i zdravlja, i što nam iz godine u godinu daje priliku iskupljenja za učinjene grijehe.
Važno je napomenuti kako je kurban poseban ibadet te da plaćena sadaka u vrijednosti kurbana ne može zamijeniti prinošenje žrtve – kurbana.

Uvjeti (šarti) valjanosti kurbana
a)Uvjeti da bi kurban bio vadžib: Mogućnost (kudret) osobe da ga kupi ili posjeduje. Osoba koja preko svojih osnovnih potreba posjeduje vrijednost nisaba smatra se imućnom i takvoj osobi je klanje kurbana vadžib.
b)Uvjeti da bi životinja mogla biti kurban: Sačuvanost od mahana koje su obično štetne po zdravlje životinje ili utječu na kvalitet i količinu mesa. Resulullah, s.a.v.s, kaže: ”Četvero ne može biti kurban: životinja jasne ćoravosti, bolesna čija je bolest očita, sakata čija je sakatost vidljiva i iznemogla i neuhranjena životinja.” (Subulus-selam, 4/182, hadis 1267.) Najbolji kurban je kurban bez ikakvih mahana.
c)Uvjeti da bi osoba bila dužna zaklati kurban su: da je ta osoba musliman, slobodna, punoljetna, razumna, imućna, mukim (da nije musafir), da to čini s nijjetom kurbana, tj. da svi koji učestvuju u kurbanu imaju isključivo nijjet kurbanske krvi i mesa. Tako, ako bi učestvovalo 7 osoba od kojih samo jedna od njih učestvuje da bi imala mesa, a ne radi kurbana, kurban ne bi bio valjan ostaloj šesterici. Za kurban akike (koji je sunnet za novorođenče) ne može biti u zajedničkom kurbanu više osoba na dan Bajrama.

Vrijeme klanja kurbana
Prvi dan Bajrama, nakon bajram-namaza ili vremena potrebnog za obavljanje tog namaza, za one koji ga zbog valjanih razloga nisu klanjali. To je sunnet po hadisu Beraa ibn Aziba: ”Prvo čime ćemo početi ovaj naš dan jeste klanjanje bajrama, potom ćemo se vratiti i zaklati (kurban); ko tako postupi, postupio je po našem sunnetu, ko zakolje prije namaza, to je samo meso za njegovu porodicu i u tome nema ničega od obreda kurbana.” (Nasbur-raje, 4/212)
Osim prvog dana Bajrama, kurban se može zaklati i drugi dan i do pred zalazak sunca trećeg dana Bajrama. Prenosi se od Omera, Alije i Ibn Abbasa, r.a, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Tri su dana klanja, a prvi je najbolji.” (Nasbur-raje, 2/213)
Mekruh je obavljati klanje noću prvog ili drugog dana Bajrama zbog mogućnosti greške koja može biti izazvana pomrčinom, kao i zbog siromaha koji, uglavnom, dolaze danju, kao i zbog odstupanja od osnova, a to je – klanje danu.
Ako bi prošlo vrijeme klanja, a kupljeni kurban ne bi bio zaklan, takav kurban daje se živ u sadaku jer se on, u običajnom pravu (urfu), računa kao i zavjetni kurban.
Ako se namijenjeni kurban izgubi ili bude ukraden pa se kupi drugi, a potom se pojavi prvi, najbolje je zaklati oba. Ako bismo zaklali prvi – dovoljno je, ili drugi – pod uvjetom da je isti ili bolji od prvog. (El-Fikhul-islami ve edilletuhu, 3/606)

Koje se životinje mogu zaklati u kurban
a) Kurban može biti samo jedna od “behimetul en'am”: deva, krava (od nje je bivolica), ovca ili koza. Nije zabilježeno od Poslanika, s.a.v.s, ili ashaba da su kao kurban zaklali nešto drugo mimo tih vrsta, jer je čin kurbana u uskoj vezi sa životinjom, baš kao i zekat sa vrstom imetka.
Resulullah, s.a.v.s., zaklao je za kurban dva ovna koji su bili bijeli i rogati, a on je radio ono što je najbolje.
Sve što je kurban teži i skuplji – bolji je, shodno Allahovim, dž.š, riječima: ”Ko veliča znakove Allahove vjere – znak je čestita srca.” (El-Hadždž, 32.) A kurban je jedan od svima prepoznatljivih (šeair) znakova dini-islama.
b) Kurban mora biti određene starosne dobi: deva od najmanje pet godina, goveče od najmanje dvije godine, koza od jedne godine ili ovca od šest mjeseci.

Jedan kurban dovoljan je za jedno domaćinstvo. Ibn Madže i Tirmizi bilježe od Ebu Ejjuba: ''U vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., čovjek je klao jedan kurban za sebe i za svoje ukućane, pa su jeli i dijelili. Tako je bilo sve dok ljudi nisu postali onakvi kakvim ih danas vidiš.''

Ovca i koza mogu biti kurban samo za jednu osobu. Deva i goveče mogu biti kurban za najviše sedam osoba. U Džabirovom hadisu stoji: ”Klali smo sa Resulullahom, s.a.v.s, u godini Hudejbije devu za nas sedmero i kravu za nas sedmero.” (Muslim, 2/955, hadis 1318)

Lijepo je (mendub) u vezi s kurbanom sljedeće:
a.Čuvati (svezati) kurbana na nekoliko dana prije Bajrama zbog pripreme i ushićenja tim ibadetom.
b.Blago ga voditi do mjesta klanja i klanje izvršiti oštrim nožem.
c.Zaklati ga svojom rukom jer je to obred približavanje Allahu, dž.š, (kurbet), a takva djela je bolje uraditi lično nego opunomoćiti drugog.
Resulullah, s.a.v.s, poklonio je Haremu 100 kurbana, 60 i nekoliko je zaklao svojom mubarek rukom, a ostale je zaklao Alija, r.a. (Nejlul-evtar, 5/105)
d.Prisustvovati klanju kurbana, shodno riječima Resulullaha, s.a.v.s, Fatimi, r.a: ”Idi do svog kurbana, budi uz njega. S prvim kapima kurbanske krvi brišu se svi tvoji grijesi. Reci: INNE SALATI VE NUSUKI VE MAHJAJE VE MEMATI LILLAHI RABBIL ALEMINE LA [ERIKE LEHU VE BI ZALIKE UMIRTU VE ENE EVVELUL MUSLIMIN (Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman, El-En’am, 162-163).'' Prisutni ashab upita: ''Allahov Poslaniče, je li to samo za tebe i tvoju porodicu ili za sve muslimane?'' ''Za sve muslimane'', reče Poslanik. (Nasbur-raje, 4/219)
e.Prilikom klanja proučiti: BISMILLAHI, VALLAHU EKBER, ALLAHUMME HAZA MINKE VE LEKE, ALLAHUMME TEKABBEL MINNI KEMA TEKABBELTE MIN IBRAHIME HALILIKE (U ime Allaha, Allah je najveći, Gospodaru moj, ovo je od mene Tebi, o Allahu, primi ga od mene onako kako si ga primio od Svoga prijatelja Ibrahima).
Cilj kurbana kao ibadeta postignut je onog momenta kada se krv prolije. Lijepo je trećinu mesa zadržati za sebe, trećinu podijeliti kao sadaku, a trećinu podijeliti kao poklon rodbini, prijateljima i komšijama. Allah, dž.š., kaže: ”...jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi i onoga koji prosi.” (El-Hadždž, 36.)

Kurban za drugog: ako je taj drugi živ, nije dozvoljeno zaklati kurban za njega osim s njegovim odobrenjem. Dozvoljeno je zaklati kurban za umrlog i s tim se kurbanom postupa kao i sa kurbanom živog, to jest ostavlja se i dijeli. Ako je umrli oporučio i ostavio sredstva za kurban, onda je obaveza cijelog ga podijeliti. (El-Fikhul-islami ve edilletuhu, 3/635)

Nije dozvoljeno prodavati dio kurbanskog mesa, vunu ili kurbansku kožu. Resulullah, s.a.v.s, rekao je: ''Ko proda kurbansku kožu, taj od kurbana nema ništa.” (Nasbur-raje, 4/218) Dozvoljeno je zadržati kožu za vlastite potrebe u domaćinstvu.

Nije dozvoljeno unajmljenoj osobi koja kolje kurban dati bilo koji dio tog kurbana. Nadoknadu za uloženi trud će dobiti iz drugog imetka mimo kurbana. Alija, r.a, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ”Nemoj davati mesaru ništa od kurbana. Mi ćemo mu dati od nas.” (Mutefekun alejhi)

Osoba koja kolje kurban može biti samo musliman, nikako ehlul-kitab (kršćanin ili židov).

Molimo Allaha, dž.š, da ukabuli naš kurban i naša dobra djela. Amin!
Tekst preuzet sa: http://www.minber.ba

KURBAN

Uskoro nam dolazi mjesec zvani Zul-hidždže. Mjesec za kojeg se vežu obredi petog temelja islama hadždža. U ovom mjesecu hadžije će obići sveta mjesta, tavafiće oko Bejtullaha-Allahove kuće, napajati žedne duše sa vrela Zemzema, mirisati kja’benske prekrivače, klanjati u haremu Kjabe gdje samo jedan namaz vrijedi koliko 100 000 namaza na drugom mjestu.
Jednom riječju hadž predstavlja vrhunac ibadeta,on podrazumijeva vrhunsko žrtvovanje i zbog toga je i nagrada za pravilno obavljen hadž brisanje grijeha i džennet.
Za nas koji nismo otišli na hadž, koje Uzvišeni Allah još nije počastio da budemo njegovi gosti ostaje nada i obaveza pripremanja da, ako Bog da, kad to budemo u stanju odemo i posjetimo časna mjesta.
Još jedan ibadet koji se obavlja u danima Kurban-bajrama jeste klanje kurbana kao lijepi vadžib kojim se iskazuje spremnost insana da podnese određenu žrtvu u ime svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha.
Klanje kurbana je propisano druge godine po hidžri kao i post, zekat, džihad i dva bajram-namaza.
Zaklati kurban po mišljenju imama Ebu Hanife je vadžib svakom muslimanu koji je slobodan, punoljetan i materijalno mogućan.
U današnje doba veliki broj muslimana izvršava ovu obavezu, tako da rijetko koja kuća u našim selima ostane a da ne zakolje kurbana. Ono što nije dobro jeste činjenica da mnogi nisu svjesni osnovne svrhe klanja kurbana nego ga kolju s nijjetom da napune svoje frižidere i zamrzivače svježim kurbanskim mesom.
Približiti se Allahu putem klanja kurbana, ispoštovati Allahovu naredbu, iskazati mu pokornost i zahvalnost na blagodatima koje nam daje je osnovni cilj klanja kurbana, a materijalna dobit koju imamo je sporedni.To trebamo imati na umu prilikom klanja kurbana.

Kao kurban se može zaklati deva, goveče, ovca ili koza.Deva mora biti stara najmanje pet a krava dvije godine. Ovca i koza moraju imati godinu ili ako su starije od šest mjeseci moraju imati težinu i izgled kao od godinu dana.
Životinje koje su bolesne ili sakate ne mogu biti za kurban a to su:
Slijepe na jedno ili obadva oka, bez uha, pola repa, ako su im jedan ili oba roga slomljena, koje od rođenja nemaju uši, koje su izrazito jako mršave, i koje su toliko slabe da ne mogu doći do mjesta klanja.
Koristiti mlijeko i snagu hajvana, te koristiti i prodavati vunu od životinje koja je određena za kurban je pokuđeno- mekruh. Ako se ovako nešto uradi treba u istoj protuvrijednosti dati sadaku.
Čovjek može zaklati jedan kurban s nijetom za cijelu svoju porodicu.Međutim ako je i žena imućna tj. posjeduje vlastiti imetak i nije materijalno ovisna o mužu u tom slučaju je i ona obavezna zaklati kurban
Ako se kolje kurban za umrlog, vadžib ga je klati u danima Bajrama iz razloga što kao kurban može važiti samo ono što se zakolje u njegovo pravo vrijeme.Zamislite da neko klanja podne namaz u deset sati.To mu može biti samo nafila,dobrovoljni namaz, a ne može biti podne niti je s njega spala obaveza klanjanja namaza u njegovom vremenu.
I da zaključimo: Kurban je žrtva kojom nastojimo dokazati spremnost slijeđenja Allahovog puta, nadamo se Njegovoj milosti i nagradi za tu žrtvu. Pri tome mi slijedimo sunnet svih Allahovih vjerovjesnika koji su izvršavali obavezu kurbana, još od Adema a.s. i njegovih sinova, preko Ibrahim pejgambera i njegovog sina Ismaila, do Muhammeda s.a.v.s.
Kurban treba biti način da se približimo Allahu dž.š. i da se ljudi međusobno zbližavaju, te u tom smislu treba voditi računa da se sa kurbanima postupa lijepo i u skladu s propisima našeg dini islama.

Odgoj djece

Oduvijek je bilo onih očeva i majki koji su svoju djecu dobro odgojili - u duhu islama, a bilo je i onih koji su svoju vlastitu djjecu pokvarili, te im se dijete okrenulo stranputici. Roditelj mora znati da mu je dijete veliki dar na dunjaluku, ali i velika obaveza.
Uzvišeni Allah dž.š. u Kur'anu nas upozorava riječima:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنْفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ
„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti." (Et-Tahrim, 6.)
Neki učenjaci kažu da riječi sebe - enfusekum ... čuvajte, svojim smislom, podrzaumjevaju i djecu, jer su djeca djelovi njihovi, iako svi pojedinačno nisu spomenuti, a to znači da otac treba dijete poučiti onome što je dozvoljeno, a što je zabranjeno, odvračati ga od grijeha i prijestupa i upučivati ga u druge hairli odredbe.
Hazreti Omer r.a., nakon sto je objavljen ovaj ajet je upitao: „Allahov Poslaniče, mi ćemo sačuvati sebe, ali kako možemo sačuvati svoje porodice? Poslanik a.s, je odgovorio: „Tako što ćete ih odvraćati od onoga što vam je Allah zabranio, podsticati ih i naređivati im ono što je Allah naredio."
Majka, otac, djed, nana, muallim i džemat u cjelini su odgovorni pred Allahom dž.š., za odgoj mlade generacije, pa ako im dadnu dobar odgoj biće sretni i na Dunjaluku i na Ahiretu, a ako zapostave njen odgoj svi će biti nesretni, a griješni će biti oni koji su je zapostavili. Zbog toga je u hadisu rečeno: "KULLUKUM RAIN VE KULLUKUM MES'ULUN AN REIJJETIHI"- "...Svi ste vi, dakle, pastiri, i svi ste odgovorni za svoje stado." (Mutefekun 'alejhi)
U odgoju djece veliku ulogu ima lični primjer koji roditelji pružaju djeci.To je najdjelotvornije sredstvo koje ostavlja nesumnjivo najdublje tragove. Traženje uzora (primjera) djetetu pruža svojstva i vrline koje vidi kod roditelja pa, ako je uzor dobar, bit će i dijete dobro, a ako je uzor loš, bit će i ono loše. Zato moramo strogo voditi računa o ličnom ponašanju, stavovima i govoru pred svojom djecom.."
Kako se ponašamo pred i s djecom, kako govorimo, kakav rječnik upotrebljavamo, je li to rječnik psovke, gibeta i harama? Da li namaz obavljamo s i pred djecom? Da li dolazimo u džamiju,da li svoju djecu u mekteb šaljemo.Koliko vas je danas došlo u džamiju, a da niste opomenuli svoje dijete ili unuče da je i ono dužno doći.Opominjite ih stalno, jer nije dovoljno da samo ti klanjaš, a da ti je ostatak porodice zalutao. Ako te poslušaju ,to je za sve dobro, a ako te ne poslušaju, ti si se trudio, a Allah upućuje na pravi put onoga koga hoće, a ostavlja u zabludi koga hoće. Ali ako nisi poduzeo ništa da svoju porodicu odgojiš u duhu islama onda je najveća krivica ne tebi, i teško ćeš račun pred Allahom položiti.
Braćo, dječija srca su čista kao nezasijana njiva, kakvo se sjeme posije tako raste. Dodne li mu se dobar odgoj, bite će kasnije dobro i odgojeno čeljade i koristan član i porodice i društva, a na dunjaluku i Ahiretu če postići sreću i spas.
Poslanik a.s., poručuje: "Pravo djeteta kod njegovog roditelja jeste da mu nadije lijepo (islamsko ime) i da ga lijepo odgoji."
Zatim, Allahov Poslanik Muhamed a.s., posebno podvlači: "Ništa vrednije roditelj nemože u naslijeđe ostaviti svome djetetu od lijepog odgoja." (Tirmizi),
Posebno je upečatljiv ovaj hadis Allahovog Pslanika s.a.w.s., koji kaže:"Kada čovjek umre prestaju njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (poslije njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini." (Muslim)

Oporuka - vasijjet

Kada govorimo o duhovnom, odnosno vjerskom vasijjetu, ili pak, emanetu,šta treba svojim nasljednicima u emanet ostaviti najbolji nam je primjer Ibrahima a.s., Jakuba a.s, i Muhameda a.s. Kaže Uzvišeni Allah:
وَوَصَّىٰ بِهَا إِبْرَاهِيمُ بَنِيهِ وَيَعْقُوبُ يَا بَنِيَّ إِنَّ اللَّهَ اصْطَفَىٰ لَكُمُ الدِّينَ فَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنْتُمْ مُسْلِمُونَ [٢:١٣٢]
"I Ibrahim ostavi u amanet (uvasijjeti) sinovima svojim a i Jakub: „Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!" (El-Beqare, 132)
Dakle, Ibrahim a.s, i Jakub a.s., - vječni uzori u vjeri, ostavljaju u emanet, vasijjet - oporuku - nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani! Šta to znači? To znaći, živite u duhu islama, istine i pravde, da bi vas u tom halu - stanju zatekao melek Azrail, da biste umrli kao muslimani. To je taj glavni duhovni vasijjet koji roditelji trebaju ostaviti svojoj djeci!
Jakub a.s., odgaja 12 sinova, ući ih i uz Allahovu pomoć upučuje na pravi put. I, kada duša dolazi do grkljana pita ih, želi bit isiguran, sta i kakvo potomstvo ostavlja iza sebe:
أَمْ كُنْتُمْ شُهَدَاءَ إِذْ حَضَرَ يَعْقُوبَ الْمَوْتُ إِذْ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعْبُدُونَ مِنْ بَعْدِي قَالُوا نَعْبُدُ إِلَٰهَكَ وَإِلَٰهَ آبَائِكَ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ إِلَٰهًا وَاحِدًا وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ [٢:١٣٣]
"Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: „Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" - „Klanjaćemo se" - odgovorli su - „Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!" (El-Beqare, 133)
Jasno je da Jakub a.s., želi do kraja biti siguran u izvršenje svoje misije na zemlji, ne samo kao Allahova vjerovjesnika, nego i kao roditelja koji iza sebe ostavlja svoje potomke. Dakle, važan je vasijjet - oporuka u duhu islama, da insan u miru napusti ovaj svijet!

Sigurno, najbolji vasijjet koji čovjek može ostaviti svojim nasljednicima je vasijjet koji su činili poslanici svojim potomcima, a u tome su ih slijedili čestiti mu'mini. Bio je to i vasijjet ashaba Allahovog Poslanika, a.s., koji bi pisali svojim nasljednicima: "Bismillahi, ovo je vasijjet toga i toga, nema boga sem Allaha, On nema sudruga. Svjedočim da je Muhammed, a.s., Božiji rob i Njegov poslanik. Zaista će doći sat u koji nema sumnje, i Allah će iz kabura sve proživjeti! Vasijjetim svojim nasljednicima i porodici da se boje Allaha, drže čvrste veze ljubavi među sobom, da se pokoravaju Allahu i Poslaniku, a.s., kao mu'mini. Vasijjetim im vasijjet Ibrahima, a.s., i Jakuba, a.s., svojim sinovima "Allah vam je odabrao vjeru i ne umirite osim kao muslimani."
Ovaj vasijjet je vasijjet i nama svima i pokazatelj, šta je najvrednije da ostavimo svojim nasljednicima, kako i kada to da uradimo. To je najbolji vasijjet! Tako rade pravi mu'mini!
Kada neko ostavlja oporuku materijalne prirode, tj. određuje šta će ko poslije njega naslijediti mora biti svjestan da on nije vlasnik ničega što posjeduje,stvarni vlasnik je Uzvišeni Allah.Za imetak koji mu je na dunjaluku povjeren na S. danu će račun polagati.Stoga mora dobro paziti da svojim nasljednicima nepravdu ne nanese tako što će nepravedno imetak podijeliti.Mnogi roditelji zavade svoju djecu zbog nepravedne podjele imetka,pa braća i sestre poslije smrti roditelja ne govore i žive u zavađi, a sve zbog roditeljske nepravednosti.
Muhammed a.s. nas upozorava: "Zaista čovjek i žena mogu raditi u pokornosti Allahu, dž.š., šezdeset godina i kada im se približi smrt učine nepravdu u vasijjetu, njihovo mjesto je vatra."
Musliman se treba čuvati nepravde prema bilo kome, a posebno kada su u pitanju njegovi bližnji, tj. njegova djeca i nasljednici.

Knjiga naših djela

Naš nemar i uzaludno trošenje vremena će najviše naštetiti upravo nama,onda kada nam dunjalučki sahat istekne i kada dođe vrijeme odlaska. Da li se ikada zapitamo gdje su naši djedovi i nane,naši preci,ljudi koji su nekada davno živjeli ovdje. Otišli su, napustili dunjaluk,prekrila ih je prašina i zaborav.Svi su spoznali istinu od koje se ne može pobjeći a to je kako Allah dž.š. kaže:
وَجَاءَتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ۖ ذَٰلِكَ مَا كُنْتَ مِنْهُ تَحِيدُ [٥٠:١٩]
„Smrtne muke će zbilja doći - to je nešto od čega ne možeš pobjeći" (Kaf, 19)
Svi mi dobro znamo da je smrt istina, znamo da ćemo jednog dana napustiti ovaj dunjaluk, da će se naše oči zatvoriti.Krenut ćemo na susret s Našim Gospodarom. Pitamo li se kakav će to susret biti, hoćemo li se tom susretu radovati, da li će naša lica toga dana svijetla i nasmijana biti, ili će biti namrgođena, preda se gledati. Pitamo li se u koju ruku će nam kitab naših djela biti dat, dal´ u desnu,ili u lijevu ruku???
Draga braćo, svako od nas ima svoj kitab, svoju knjigu koju pišu meleki Kiramen-kjatibin, plemeniti pisari, naši čuvari koji nad nama bdiju i koji dobro znaju ono što mi radimo. Allah kaže:
"A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite".(El-Infitar, 10-12)
O nama se vodi detaljna evidencija, evidencija koja se ne može porediti ni sa jednom obavještajnom službom, jer pored nas bdiju danonoćno plemeniti meleki koji bilježe svako naše djelo, svaki naš pokret i svaku našu riječ. Jesmo li svjesni da ništa ne možemo sakriti? Od nas zavisi šta će ta knjiga sadržavati? Neki će se zastidjeti kada ugledaju svoju knjigu, sjetiće se svega onoga lošeg što su uradili i pomisliće da im nema spasa. Nikome taj momenat neće biti jednostavan, svako će se bojati onoga što je u toj knjizi zapisano, jer tu su dokazi za nas ili protiv nas.
Allah Uzvišeni na mnogo mjesta u Kur‘ani Kerimu govori o ovom momentu upoznavajući nas sa onim što će se desiti na budućem svijetu, na dan polaganja računa.U suri El-Inšikak Allah nam navodi prizor vjernika i prizor nevjernika koji na Sudnjem danu dobivaju knjigu svojih djela kako bi iz toga uzeli pouku te kaže:
6. ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći: 7. onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data 8. lahko će račun položiti 9. i svojima će se radostan vratiti; 10. a onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data 11. propast će prizivati 12. i u ognju će gorjeti, 13. jer je sa čeljadi svojom radostan bio 14. i mislio da se nikada neće vratiti - 15. a hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!"
Na Sudnjem danu će biti dvije skupine, oni koji će dobiti knjigu svojih djela u desnu ruku i oni će lahko račun položiti, a druga skupina su oni koji će knjigu svojih djela u lijevu ruku i to iza leđa dobiti, to su oni koji su smatrali sebe sretnim na ovom svijetu, koji su se sa svojim porodicama igrali i zabavljali i na Allaha zaboravljali, oni će biti pravi nesretnici onoga svijeta.
A u suri El-Kehf Allah nam navodi sljedeće ajete ne bi li razmislili:
I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. "Teško nama" - govoriće - "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti."(El-Kehf, 47-49)

Zato braćo, dobro razmislimo o onome što će ostati iza nas upisano u knjigu naših djela, dobro razmislimo kojeg smo meleka više zaposlili, da li onoga što piše naša dobra djela ili onoga što piše naša loša djela. Nastojmo da budemo u skupini onih za koje Allah kaže:
Toga dana će neka lica blistava biti,
u Gospodara svoga će gledati;

A ne da budemo od onih za koje Allah kaže:

Toga dana će neka lica smrknuta biti,
tešku nevolju će očekivati.

Vjenčanje Fahrudina i Zlatije

Dana 02.10.2010.godine u našoj džamiji šerijatski su se vjenčali Nurkanović Fahrudin i Zlatija. Ovo je lijep primjer mladima kako treba na islamski način početi zajednički život.Čestitam mladencima, da im dragi Allah podari mnogo sreće,ljubavi i bereketa u njihovom zajedničkom životu.

Gubljenje vremena na nevažne stvari

Jedna od mnogobrojnih blagodati koje nam je Allah, dž.š., dao je vrijeme. Ovaj dar svi uživaju, iako nisu ni svjesni njegove veličine i vrijednosti za svakog čovjeka.

Allah, dž.š., je svakom od nas dao život i odredio nam vrijeme na zemaljskom poligonu da bi se pokazali, dokazali, te da bi nakon isteka tog dunjalučkog vremena i dunjalučkog nadmetanja svako od nas dobio ono što je zaslužio. Moramo imati na umu da nikome od nas nije dato na znanje koliko smo vremena dobili za dokazivanje na ovome svijetu, pa je zato jako bitno da svaki djelić vremena iskoristimo na pravi način.
Mnogi ljudi će svoju grešku, što nisu cijenili vrijeme i iskoristili ga na pravi način, uvidjeti tek u trenutku smrti, o čemu Uzvišeni kaže:

وَأَنْفِقُوا مِنْ مَا رَزَقْنَاكُمْ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ فَيَقُولَ رَبِّ لَوْلَا أَخَّرْتَنِي إِلَىٰ أَجَلٍ قَرِيبٍ فَأَصَّدَّقَ وَأَكُنْ مِنَ الصَّالِحِينَ [٦٣:١٠]

I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!" ( El-Munafikun, 10.)

Danas ne samo da ne znamo cijeniti vrijeme, ne znamo ga ni iskoristiti na pravi način ili bolje rečeno, mnogi svoje vrijeme provode u besposlici, dosadi i neaktivnosti.
Nedostatak vremena nam nije opravdanje što smo zapostavili svoje obaveze ili dio njih, i nemojmo da se time pravdamo. Ako samo jednu besposlicu bar donekle isključimo iz našeg života, dobićemo dosta slobodnog vremena, a samim tim i mogućnost da redovnije klanjamo i dolazimo u džamiju, da više vremena imamo za svoju majku, za svoje dijete, za svog komšiju.
Taj veliki kradljivac našeg vremena je televizija a u novije vrijeme i internet. Televizija nas sve više udaljava od stvarnosti, pa često volimo sjediti i gledati tv nego otići obići komšiju, rođaka, otići u džamiju i sl. Mada se na njoj nema šta posebno vidjeti. Gledamo sve i svašta, kako stari tako i mladi, što ima jako veliki uticaj na odrasle a posebno na odgoj naše djece. Na primjer, gledamo tri dnevnika jedan iza drugog što iznosi 90 minuta, da ne govorimo o brojnim emisijama i serijama koje nam jednostavno otimaju naše vrijeme. Zapitajmo se jesmo li ikad 90 minuta konstantno bili u nekom ibadetu? Ako i jesmo to je bilo rijetko, možda samo u toku ramazana. Za ovaj sahat i pol toliko toga dobra možemo uraditi u samo jednom danu. Možemo namaz u džematu češće klanjati, roditelje svoje obići, komšiju prvog posjetiti, svome dragom djetetu se više posvetiti.

Šejtan, prokleti, je držao sastanak sa svojim slugama gdje su razmatrali kako će što više čovjeku nauditi. U svom uvodnom govoru, obraćajući se svojim zlim slugama, šejtan je rekao: "Ne možemo spriječiti muslimane da idu u džamije. Ne možemo ih spriječiti da čitaju Kur'an i da znaju istinu. Ne možemo ih čak spriječiti da uspostave čvrstu vezu sa Allahom. Kada uspostave tu vezu sa Allahom, više nemamo moći nad njima.
Pa ih pustite da idu u džamije. Pustite ih da vode svoje živote,ali ukradite im vrijeme, tako da nemaju kad uspostaviti vezu sa Allahom. To je ono što
želim da postignete, sluge moje. Odvucite im pažnju od toga da se drže svog
Stvoritelja i da održavaju ovu bitnu vezu sa Njim tokom cijelog dana!"
"Kako ćemo ostvariti to?" viknule su sluge.
"Učinite ih zauzetim nevažnim stvarima u životu i izumite bezbrojne spletke da njihovi umovi budu zauzeti", odgovorio je. "Pozovite ih da troše, troše, troše i
posuđuju, posuđuju, posuđuju.
Uvjerite ih da idu satima i satima raditi, da bi mogli sebi priuštiti svoje prazne živote. Spriječite ih da provode vrijeme sa svojom djecom. Kada se
njihove porodice rascijepe, uskoro će njihov dom biti nedovoljan da pruži
utočiste od pritiska posla!" "Preforsirajte njihove umove tako da ne mogu čuti taj
mirni, mali glas u sebi. Namamite ih da konstantno drže upaljenim TV, i računare u svojim kućama. Ovo će preopteretiti njihove umove i uništiti tu vezu sa Allahom."
"Natrpajte njihove stolove časopisima i novinama. Bombardujte njihove umove vijestima 24 sata na dan. Skrećite im pažnju na plakate pored puta dok voze.
Preplavite njihove poštanske kutije bezvrijednom poštom, promotivnim katalozima i svakom vrstom biltena i ponuda besplatnih proizvoda, usluga i lažnih nada.
"Učinite da pretjeraju čak i u momentima odmora. Učinite da se sa
vikenda vraćaju umorni, nesmireni i nepripremljeni za sljedeću sedmicu. Učinite da budu zauzeti. "Nema veze, dopustite vi njima da se bave pobjedom nad svojim prohtjevima. Ali,natrpajte im život sa toliko mnogo stvari, tako da im ne ostane vremena da traže snagu od Allaha.
Uskoro će se početi oslanjati na vlastitu snagu, žrtvujući svoje zdravlje i porodicu u ime tih dobrih stvari. Tako ćemo uspjeti.
Zle šejtanove sluge su krenule da obave svoje zadatke, da učine muslimane zauzetim i da trče tamo i ovamo.
Da li je šejtan uspio u svojim planovima,razmislite sami…

Kurs učenja kur'anskog pisma za odrasle

Uskoro,ako Bog da, u našoj džamiji počinje kurs učenja sufare za odrasle.Svi zainteresovani za učenje Sufare i Kur'ana neka mi se jave do petka 01.10.2010. godine.Za sve informacije možete me kontaktirati lično ili putem telefona 035/ 714-101.
Mehinbašić Zihnija

Vrijeme je Božija blagodat ljudima

U poznatoj kur’anskoj suri El-Asr Uzvišeni Allah kaže:
وَالْعَصْرِ [١٠٣:١]
إِنَّ الْإِنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ [١٠٣:٢]
إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ [١٠٣:٣]
1. Tako mi vremena, 2. Čovjek, doista, gubi, 3. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
U osnovi, vrijeme kojim čovjek raspolaže je njegov život. Pravi život je samo onaj koji čovjek provede radeći za Allahovu vjeru i čineći ibadet, dok život onoga koji ga provodi u nemaru, pustim željama, spavanju i činjenju loših djela se ne smatra istinskim životom i za takvog je smrt bolja od života. U nastavku, spomenut ću neke mudre izreke i stavove islamskih učenjaka koji će nam pomoći da više cijenimo naše vrijeme.
Imam Ibn Dževzi, r.a., kazao je: „Čovjekovo disanje su njegovi koraci ka smrti!“ Znači,kada god prođe djelić vremena on se nikada više neće moći vratiti niti nadoknaditi.
Hasan el-Basri r.a. je rekao: „O čovječe! Ti nisi ništa drugo do skup dana. Kada prođe jedan dan, prođe i dio tebe.“ Da li sebi možemo priuštiti da dio svojih tijela i svojih duša izgubimo i pošaljemo u Džehennem, trateći svoje vrijeme na besposlice i islamom zabranjene stvari.
Imam Ibn Kajjim, r.a., rekao je: „Jedan od znakova da nekog čovjeka Allah ne voli i da sa njim nije zadovoljan je da on upropaštava svoje vrijeme.“
Jedan časni prethodnik je rekao: „Ni sa čim nisam nezadovoljan kao sa danom u kome se moja dobra djela nisu povećala.“
Mi nismo sigurni da li ćemo živjeti i sutra da bi učinili neko dobro djelo. Čak ako i budemo živjeli sutra, da li možemo biti sigurni da ćemo biti u stanju da učinimo išta dobro. Zašto ostavljati neko dobro djelo u ambis neizvjesnosti?
Slobodno vrijeme je Allahova blagodat koju mi danas veoma malo cijenimo. Allahov Poslanik a.s. nas opominje: „Dvije blagodati koje ljudi loše iskorištavaju su: dobro zdravlje i slobodno vrijeme.“ (Buhari)
Ljudi koji budu gubili vrijeme, lakše će biti pritisnuti nepotrebnim obavezama i zadacima, tako da će rijetko imati vremena za svoju porodicu, za spominjanje Allaha, i traženja smiraja i rahatluka u životu.

Današnji tempo života je takav da čovjeku jednostavno oduzima svo njegovo vrijeme, u stalnoj je trci s vremenom i opet ne uspijeva da svoje obaveze izvršava. Roditelj ne gleda na dijete, ono pored njega raste kao mlada biljka pored panja, djeca nemaju vremena za svoje roditelje koji vehnu i odlaze sa dunjaluka željni svoje djece i njihove pažnje, a da ne govorimo o rodbini i komšijama.
Mnogi od nas čak nemaju vremena ni da odvoje deset minuta radi Allaha, koji im je sve dao, da mu na sedždu padnu i namaz obave.Sve je to ,zbog lošeg iskorištavanja vremena, i zbog prevelike zaokupiranosti dunjalukom.
Kada vrijeme ne koristiš kako treba, onda ti Uzvišeni Allah oduzme bereket u vremenu, pa koliko se god trudio i trčao nigdje nećeš stići na vrijeme.
Znajte braćo da ćete za svaki trenutak proveden na zemlji polagati račun, u što ste ga potrošili i kako ste ga proveli. Zbog toga, iako si u žurbi, zastani malo preraspodijeli svoje obaveze, umjesto što stalno misliš na dunjaluk, počni malo razmišljati i o ahiretu, počni se pripremati za njega, jer će ti životni sat sigurno isteći, i smrt će ti doći onda kada je najmanje očekuješ.

Početak nove mektebske godine

Počela je nova mektebska godina. Do sada je u našem mektebu upisano 50 učenika. Očekujemo u narednom periodu da se taj broj poveća na oko 80 učenika. Polaznici mekteba su podijeljeni u tri grupe prema uzrastu i stepenu usvojenog znanja u prethodnim godinama. Mektebska nastava se izvodi subotom i nedjeljom od 9 sati.
______________________________________________________________

Poslije završetka nastave, u kući Ahmetašević Ibrahima je za svu djecu pripremljen ručak i prigodni pokloni. Ovo je još jedan način i lijep primjer kako povećati  broj djece u mektebu.Nadam se da će ovakvih primjera biti i u buduće.

Ustrajnost u islamu

Ramazan je prošao i zasigurno u srcima vjernika ostavio svoj trag.Preporodio je naše duše, povećao nam iman, učinio nas boljim, jačim, čvršćim i strpljivijim. Naučio nas je kako da se držimo namaza, Kur'ana i džemata. U toku ramazana smo stekli i jedno svojstvo koje treba i poslije ramazana da njegujemo a to je ustrajnost. Naučili smo kako svaki dan da budemo ustrajni u postu, u namazu, u učenju Kur'ana, u zikru itd.Postavlja se pitanje kako i na koji način da nastavimo biti ustrajni na putu dobra, kako da spriječimo ponovno slabljenje imana nakon što smo ga uzdigli na određeni nivo?
Najveći gubitak je upravo odustati sada kada smo sebi dokazali da možemo biti dobri.
Uzvišeni Allah se obraća onima koji su prestali biti uporni, koji su klanjali pa namaz ostavili, koji su dove Allahu upućivali pa ih ostavili koji su Allaha spominjali pa to zapostavili. Allah o takvima kaže sljedeće:
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَىٰ حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَىٰ وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةَ ذٰلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
"Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak." (El-Hadždž, 11)
Ovaj ajet kao da govori nama i mnogima oko nas, jer koliko smo vidjeli ljudi koji su smireni, vedri raspoloženi i imaju o Allahu najljepše mišljenje, ali čim ga snađe neka nevolja počinje govoriti loše o Allahu, kako je Allah nepravedan itd. Onaj ko ovako čini gubi i dunjaluk i ahiret.
Isto tako možemo vidjeti ljude koji se posvećuju vjeri, ibadetu, čini dobra djela, ponizno upućuje dove jer želi da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da mu ostvari. Nakon toga on zaboravlja na Allaha i obavezu prema njemu. Allah kaže:
وَمِنْهُم مَّنْ عَاهَدَ اللَّهَ لَئِنْ آتَانَا مِن فَضْلِهِ لَنَصَّدَّقَنَّ وَلَنَكُونَنَّ مِنَ الصَّالِحِينَ
„Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bićemo, doista, dobri!"
فَلَمَّا آتَاهُم مِّن فَضْلِهِ بَخِلُوا بِهِ وَتَوَلَّوا وَّهُم مُّعْرِضُونَ
"A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se - a oni ionako glave okreću."(Et-Tevbe, 75-77)
Musliman treba biti musliman tokom čitavog svog života, a ne samo u mjesecu ramazanu.Pravi musliman će strpljivo podnositi i mnnoge veće tegobe na Allahovom putu, nego što su glad i žeđ,on je svjestan kakve su sve tegobe podnosili Božiji poslanici i dobri mu'mini pa nisu nikada od vjere odustali.
Put do dženneta je prekriven teškoćama i neugodnostima, a put do džehennema je pokriven uživanjem i slastima na dunjaluku. Na nama je odluka koji ćemo put odabrati.
Prvi korak koji vodi ka ustrajnosti jeste ispravno razumijevanje islama; jer onaj ko ispravno razumi islam neće ga lahko napustiti niti će olahko padati u grijehe.
Drugi korak jeste čitanje životopisa dobrih, ustrajnih vjernika i Poslanika; zatim poučnih priča o ljudima jake volje, visokih ambicija, razboritih misli. A prije svega iščitavanje životopisa našeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ وَجَاءَكَ فِي هٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
"I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena." (Hud, 120)
Treći korak jeste intezivno spominjanje Allaha, a posebno riječi la ilahe illellah. Poslanik a.s., je govorio: "Obnavljajte svoj iman." Upitaše ga: "Allahov Poslaniče, kako ćemo obnavljati iman?" "Što češće izgovarajte ‘la ilahe illellah'"
Četvrti korak ka ustrajnosti jeste strpljivost. Allah dž.š., od nas traži da pomognemo samima sebi putem strpljenja i putem namaza, te nam kaže: „Pomozite sebi strpljenjem i namazom."
Pored strpljenja moramo biti posvećeni intezivnom ibadetu koji predstavlja svjetlo koje nas vodi i obasjava naš put, daje nam pravac i smisao našim životima.
Pored svega navedenog imamo trebamo moliti Allaha dž.š. da nas učvrsti na Njegovom putu,jer niko ne može ostati ustrajan bez Allahove pomoći.
Ustrajnost je kod Allaha. Ako želiš da budeš ustrajan u životu kao i prilikom smrti moli Allaha. Allah usađuje postojanost i čvrstinu u srca vjernika.
إِذْ يُوحِي رَبُّكَ إِلَى الْمَلَائِكَةِ أَنِّي مَعَكُمْ فَثَبِّتُوا الَّذِينَ آمَنُوا
„Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!" ...
Čak i u kaburu, nakon smrti, čovjeku je potrebna ustrajnost. Allahov Poslanik s.a.v.s., je nakon što bi ukopao nekog ashaba stao pored kabura i govorio: „Tražite oprost od vašeg brata. Molite da bude ustrajan, jer njega sad ispituju." (Taberani, El-Mu'džem Es-sagir, 7/7179)
Pitali su Ummu Seleme, r.a., Poslanikovu suprugu: „Koju dovu je Poslanik s.a.v.s., najviše učio?" Ona odgovori: „O, Ti, Koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri." Kada sam ga upitala zašto toliko često uči ovu dovu, odgovorio je: „Doista su srca između dva Allahova prsta i On njima upravlja kako hoće." Zatim je proučio ajet:
رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ
"Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran, 8)
Ummu Seleme nastavlja : „Od tada sam svakog dana upućivala dovu: „O, Ti, Koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri."

Bajramska čestitka

Ilahija "San" - izvode polaznici mekteba Lohinja

Mevlud za Lejletul-kadr

Mevlud za Lejletul-kadr

Lejletul-kadr

Noć sudbine (Lejlei-kadr), noć moći i određenja, jedan je od najvećih darova Uzvišenoga Allaha muslimanima. Uzvišeni kaže u Njegovoj Knjizi (Kur’anu):
“Zbilja, Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr!A šta ti misliš, šta je noć Kadr? Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci!
Meleki i Rûh, s dozvolom Gospodara svoga,
u njoj silaze zbog odluke svake, u njoj je spas sve dok zora ne svane!”
(Kur’an, sura Noć Kadr)

Kao povod objave ove sure navodi se sljedeća predaja od Poslanika, alejhisselam:
Neko je ispričao Allahovome Poslaniku, alejhisselam, o jednome čovjeku od Benû Isrâila koji je hiljadu noćî proveo u molitvi a dane boreći se na Allahovome putu. Ova priča ostavi utisak na Allahovoga Poslanika, alejhisselam, te poželi to isto svome ummetu. Reče: “Gospodaru moj, izjednačio si moj ummet s prošlim ummetima te učinio da postižu djela identične veličine kao i prošli ummeti!”
Stoga mu je uzvišeni Allah dao da prepozna Noć sudbine, vrijeme objavljivanja Kur’ana.
U ovoj noći Allah spustio je Kur’an, i u ovoj noći određuju se događaji koji se imaju ispuniti naredne godine.
Velika vrijednost Noći sudbine, za onoga ko provede tu noć u molitvi Allahu, jeste nagrada ravna onoj koja bi se dala kada bi osoba ibadetila punih hiljadu mjeseci. Onome ko ovu noć, očekujući veliku nagradu, koja se daje za svako dobro djelo, spominjući Allaha i dove mu upućujući, pogreške i loša djela bit će mu oprošteni.
Noć sudbine je jedno naročito postignuće za muslimane. Nijednome drugome narodu, nijednoj drugoj zajednici, Allah nije ovakvu Mudrost podario. Ipak, konkretno vrijeme nastupa Lejlei-kadr Allah je od ljudi sakrio, kako bi se sve noći mjeseca ramazana provele u traganju za ovom noći.
Kada čovjek ne zna tačno vrijeme nastupa Noći sudbine, u mogućnosti je dobiti neizmjernu nagradu koja u njoj leži i to iskrenim traganjem za tom noći. Ova noć, najvjerovatnije, pada u vrijeme posljednjih deset neparnih noći mjeseca Ramazana.
U ovoj noći određuje se sudbina svemu šta će se dogoditi u toku naredne godine. To znači, da će izvršenje sudbine za narednu godinu biti dato u ruke opunomoćenim melecima, npr. staranje i opskrba čovjeka, vrijeme smrti, i uopće sve što se ima desiti.
U Noći sudbine meleki koji prebivaju na granici između dokučivoga i nedokučivoga, silaze na Zemlju. Džibril, alejhisselam, dolazi na Zemlji i donosi četiri bajraka . Jedan postavlja na mezar Poslanika, alejhisselam, jedan na Bejtul Makdis , jedan u Mesdžidul Harâm i jedan na Sinajsku goru. Te noći, on ulazi u svaku kuću u kojoj stanuje vjernica ili vjernik, kako bi im selam nazvao, mir zaželio.
U Noći sudbine ovaj melek dolazi sa posebnim zadatkom. Moli Allaha sa svim svojim ustima sve do svitaja zore za svaku ženu i svakoga čovjeka iz ummeta Muhammeda, alejhisselam, koji ispostiše mjesec ramazan.
Ova noć je velika Allahova Milost prema nama, Njegovim robovima griješnicima. O toj Allahovoj Milosti prema nama svjedoči i predaja u kojoj se kaže kako je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo jednog dana četvericu Israelćana koji su Allahu robovali 80 godina ne učinivši niti jednog grijeha. Na to se ashabi začudiše, pa melek Džibril reče Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.: ''O Muhammede, tvoj ummet se čudi ovoj skupini ljudi koji su robovali Allahu 80 godina bez ijednog grijeha, pa Allah je spustio nešto bolje od toga'', te melek Džibril prouči prva tri ajeta ove sure, i reče: ''Ovo je bolje od onoga čemu se čudiš ti i tvoj ummet.'' Na to se Allahov Poslanik, s.a.v.s., razveseli, a i svijet zajedno sa njim.
Najprikladnija dova koju bismo uputili Allahu, dž.š., u ovoj noći je dova kojoj je Muhammed a.s. podučio h. Aišu. Ona je upitala Alahova Poslanika, s.a.v.s.: ''Kada bih znala koja je to noć Kadr, koju bih dovu učila?'' On joj odgovori: ''Uči: ALLAHUMME, INNEKE 'AFUWWUN TUHIBBU-L-'AFWE FA'FU'ANNI – ''Bože, Ti si onaj koji prašta i voliš praštanje, pa oprosti meni!''
O vrijednosti ove noći svjedoči i hadis u kojem Pejgamber, s.a.v.s., kaže: ''Ko provede noć Kadr u iskrenoj vjeri, računajući na sticanje njezinih blagodati, bit će mu oprošteni prošli grijesi.''

Povratak Damira ef. sa treće operacije

Muhammed s.a.w.s. je rekao:
"Postačevo spavanje je ibadet, njegova šutnja je tesbih (veličanje Allaha), njegovo djelo se udvostručava, njegova dova se prima, a grijesi mu se opraštaju".

Bitka na Bedru

Događaji iz islamske povijesti nam pružaju brojne pouke i poruke koje mu'mini prihvataju i kojima se oni u svakodnevnom životu koriste.Takav jedan događaj je i bitka na Bedru koja se desila druge godine po hidžri i u kojoj su muslimani predvođeni Poslanikom s.a.v.s. izvojevali veoma značajnu pobjedu. U suri Alu Imran Allah dž.š. kaže:
وَلَقَدْ نَصَرَكُمُ اللَّهُ بِبَدْرٍ وَأَنْتُمْ أَذِلَّةٌ ۖ فَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ
Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni. (Alu-‘ Imrân, 123)


Tog dana, 17. ramazana, muslimanski neprijatelji su imali tri puta više boraca koji su bili neuporedivo bolje naoružani i opremljeni za borbu. U Kur’anu, a.š., se napominje da je Allah, dž.š., poslao meleke da pomognu mu’minima ali nakon što su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve. Meleki su sami mogli pobijediti ali se traži čovjekova spremnost, odlučnost, hrabrost i ustrajnost.

Borili su se na Bedru, Resulullah i ashabi, potvrdili su i dokazali, koliku snagu, hrabrost, odlučnost i strpljivost daje islam. Znali su da je Allah, dž.š., na strani onih koji nose iman u svom srcu.

Allah, dž.š., u Kur’anu, a.š., iznosi jednu povijesnu istinu koja glasi:

كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ …
Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom dozvolom. A Allah je sa strpljivima. (El-Bekare, 249)

Resulullah i ashabi izašli su na Bedr da se suprostave sili i nasilju, da izmijene povijest, da otvore put istinskoj vjeri, slobodi, pravdi, milosrđu i humanizmu. U svom govoru prije bitke Allahov Vjerovjesnik, s.a., ne daje ashabima genocidna , krvava i rušilačka uputstva, nego im se sasvim mirno obraća ovim riječima:

“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Podstičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se međusobno po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na obadva svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i, na ovome mjestu, na Bedru, zaslužiće te Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu’minima.”

Ovaj Vjerovjesnikov govor ima veliko duhovno i moralno značenje. Mu’mini se uzdaju u Allahovu, dž.š., pomoć i dovu čine, kao što je dovu proučio i Muhammed, s.a., na Bedru, a ona glasi:

“Allahu moj! Podari mi obećanu pobjedu. Ako me neprijatelj pobijedi, zavladat će zabluda i nasilje i neće više biti onih koji će islam čuvati.”

Dova je bila primljena, bitka dobijena jer su ashabi u nju ušli snagom i žarom svoje vjere. Na putu do Istine i slobode, mu’mini nikada neće iznevjeriti, niti odstupiti, niti se pokolebati. Muhammed a.s. kao oličenje istine, svjetiljka koju Gospodar Uzvišeni šalje sa istinom ostvaruje veliku pobjedu.Na bedru je, dakle pobijedila istina nad neistinom. Na ovom bojištu je zauvijek završio Ebu-Džehl, veliki neprijatelj istine, a mislio je da njegovoj moći i sili nema kraja. Svi ebu-džehli svijeta završavali su i završit će sramno i bijedno na nekom svom bojištu, jer Bedr je simbol sjajne pobjede Istine, ali i simbol neumoljivog poraza zablude. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ ۖ فَلَا تَغُرَّنَّكُمُ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَلَا يَغُرَّنَّكُمْ بِاللَّهِ الْغَرُورُ...

…Obećanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan ne pokoleba u vašoj odanosti Allahu. (Lukmân, 33)

Brojne su pouke i poruke Bedra,već stoljećima muslimani crpe te pouke i svake godine iznova sjećaju se ovog izuzetnog događaja.
1.Muslimani su dobili konkretnu Allahovu pomoć u vidu meleka koji su se borili protiv nevjernika.Zahvaljujući toj pomoći došlo je do sjajne pobjede.Allah je u srca vjernika ulio smirenost i hrabrost a u srca nevjernika ulio je ogromni strah, zašto?
Zato što su muslimani krenuli u borbu za istinu, pravdu, krenuli su ,dakle u borbu za Uzvišene ideale. Kad god se čovjek u teškim trenucima bori za istinu može se nadati i pouzdati u Božiju pomoć.
2.Ova pomoć dolazi nakon potvrđene spremnosti mu’mina na žrtvu, njihove velike hrabrosti i odlučnosti.Kad god je vjernik na Allahovom putu spreman na velike napore i žrtve, može očekivati da će mu Allah dž.š. na tom putu pomoći.
3.Iako su se Muslimani u ovoj bici bili malobrojniji i slabije naoružani, oni imaju najjače oružje koje njihovi neprijatelji nemaju a to je tevvekul, pouzdanje u Allaha i dova. To je oružje koje vjerniku donosi sigurnu pobjedu i izlaz iz svake situacije.
4.Jedna od poruka Bedra sadržana je u Vjerovjesnikovim riječima, koje je izgovorio vraćajući se kao pobjednik sa Bedra:

“Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom.”

Ove Resulullahove riječi ukazuju nam na to da borba sa svojim slabostima, porocima i lošim navikama mora trajati cijeloga života. Oni koji savladaju svoju oholost, sebičnost, škrtost, umišljenost, oni koji moralno žive i islamske dužnosti izvršavaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojištu. U borbi sa samim sobom, mu’minovo oružje je iman. Na ovom putu, musliman doživljava i osjeća ljepote i vrednote svoje vjere, kao što osjeća slast idraž pobjede, istinske pobjede na svom vlastitom “Bedru”. Ta pobjeda zove se: iman , istina, pravda, sloboda, plemenitost, humanost, solidarnost, milosrđe.
Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatu’l-fitr i druge islamske dužnosti izvršavati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i značaj.

Kako iskoristiti blagodati Ramazana

Muhammed a.s. je rekao: "Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra poželio bi da čitava godina bude Ramazan!"
Mi smo dužni da u svojim kućama i sredinama oživimo duh Ramazana i da taj veličanstveni doživljaj prenesemo i na svoje bližnje. Mjesec Ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se počine u tim vremenima imaju veću vrijednost, pa će i nagrada za njih biti veća.
Džennet ima osam vrata i na svaka od tih vrata ući će oni koji su radili djela koja su primjerena tim vratima. Jedna vrata se zovu Rejjan i na njih će ući samo postači.
U Ramazanu tijelo gladuje, a duša se hrani obilno - slatkom, ukusnom i zdravom hranom, što joj podaruje snagu i zdravlje. Tako je i post, kao sastavni dio te hrane, snaži i jača, čini je sposobnijom za zadaću za koju je zadužena, onako kako i fizički napor i vježba tijelo čini snažnijim i sposobnijim za djela koja su njemu primjerena. Stoga čovjek, naročito dok je u stanju posta, treba da vodi računa da duši svojoj ne servira nečistu hranu, onu koju je Allah zabranio i koja duši uzrokuje bolest.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"Mnogo je onih koji poste a od svog posta nemaju ništa osim gladovanja. Mnogo je onih koji klanjaju noćni namaz (teraviju) a od svog namaza nemaju ništa osim toga što su ostali budni.\"
Dakle postač mora naročito obratiti pažnju da sačuva svoj post, tj. da ga ne pokvari nekim neprimjerenim postupkom, pa da mu od posta ostane samo uzaludno gladovanje.
Sve ima sebi primjeren post: post za oči je da ne gledaju ono što je zabranjeno; post za uši je da ne slušaju ono što ne valja; post za ruke je da ne dohvaćaju ono što nije dopušteno; post za noge je da ne idu tamo gdje ne treba; post jezika je da ne govori ništa ružno, i da ne ogovara... Tako posti musliman i Ramazan shvata iznimnom prilikom dolaska do velikog dobra.
Musliman uz Ramazan treba biti posvećen svakome dobru, proizvoditi dobro, nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati pažnju prema siromašnome, jer jedan od smislova posta jeste i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim.
"Allah nekom od vas", kaže Poslanik, a.s., "uzgaja zalogaj hljeba ili datulu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja devče, pa to postane kao planina veliko!"
Svako učinjeno djelo na ovome svijetu poprima određeni oblik na Ahiretu i čovjek će se s tim djelom susresti. Učenje Kur'ana će, naprimjer, poprimiti oblik lijepog ljudskog stvorenja s kojim će se čovjek tamo družiti. Zato je posebno lijepo što više uz ramazan učiti Kur'an, unositi se u taj sadržaj, nastojati ga upiti u se, kako bi nas on prožeo.
Za svako dobro koje kao postači učinimo Allah nam uvećava nagradu, pa čak i obične svakodnevne radnje ubraja u ibadet.U jednom hadisu Muhammed s.a.w.s. je rekao:
"Postačevo spavanje je ibadet, njegova šutnja je tesbih (veličanje Allaha), njegovo djelo se udvostručava, njegova dova se prima, a grijesi mu se opraštaju".

Hadis o postu

Ebu Hurejre, r.a, od Poslanika, s.a.v.s, prenosi: Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim

Savjeti mudrog Lukmana

Lukman je govorio svome sinu:
”Sine, moli Allaha i nadaj se, ali nikad ne budi siguran da ti se neće desiti ono što ti nije drago, a boj Ga se, tako da u tom strahu nikad ne izgubiš nadu u Njegovu milost».
Sin ga je na to upitao:»Oče, a kako ću to postići kad imam samo jedno srce»?! Mudri Lukman mu odgovori:
»Sinčiću moj, mu'min ima dva srca. Srce kojim se nada i moli i srce kojim se boji»!

Propisi o postu

Dijelovi preuzeti iz članka:

"Islamski propisi o postu", Dr. Ibrahim Džananović



Post je jedan od osnovnih stubova vjere

Ramazanski post je naređen muslimanima desetog mjeseca ša‘bana, druge godine po Hidžri (624.).

Ova naredba je došla prije nego što se desila Bitka na Bedru. Objavljen je u Medini onda kada je svijest muslimana bila toliko narasla u mekkanskom periodu da su muslimani bili spremni zbog islama napustiti svoj grad Mekku i Hidžru učiniti u Medinu. Tek je post onda naređen kada nije ostala nikakva dilema da li će ga muslimani prihvatiti i hoće li ga dosljedno sprovesti.

Riječ sijam u Kur'anu je spomenuta na više mjesta. Najviše u suri El-Bekare, sedam puta. Ova riječ se spominje i u suri Ahzab (ajet 35), El-Ma'ide (ajet 89 i 95), En-Nisa (ajet 92), Merjem (ajet 26) i El-Mudžadele (ajet 4).

Ajet kojim je izravno naređen post glasi: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, i to određeni broj dana - da biste bili bogobojazni. A ko od vas bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose - otkupnina je jednog siromaha nahraniti. A ko dobrovoljno učini i više - to je za njega bolje. A da postite bolje vam je neka znate. (El-Bekare, 183-184).

Pojašnjavajući glavne islamske principe na kojima počiva cjelokupno islamsko učenje Muhammed, a.s., rekao je: "Islam počiva na pet temelja: vjeri u samo jednog Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu ramazana."

Ovaj hadis je vjerodostojan, ne samo što ga je Buharija uvrstio u svoju zbirku, već i zbog toga što ga i drugi muhaddisi smatraju vjerodostojnim, kako zbog vjedostojnosti samih prenosilaca hadisa (ravija) tako i samog teksta hadisa (metn) koji je u potpunom skladu sa Kur'anom i cjelokupnim ciljevima i intencijama šerijata (meqa>sidu-š- šeri>a').
Poricanje posta kao obligatne dužnosti i jednog od glavnih temelja vjere ima za posljedicu da poricatelj prestaje biti musliman.


Vrste islamskog posta

Najvažniji islamski post je post mjeseca ramazana. Ovaj post je fardi ‘ajn -mu'ajjen, stroga obaveza za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana i muslimanku i ko ga ne bi prihvatio i vjerovao kao strogu vjersku dužnost ne smatra se pripadnikom islama.

Post ramazana počinje istekom mjeseca ša‘bana i pojavom mjeseca mlađaka koji je pouzdan znak da je nastupio ramazan. Postiti se, dakle, može samo dvadeset i devet ili trideset dana. Mjesec po lunearnom kalendaru ne može imati dvadeset i osam, niti trideset i jedan dan. U nekim zemljama se i danas prakticira utvrđivanje posta kao i njegov završetak, odnosno početak Bajrama, posmatranjem mlađaka golim okom. Na ovaj način, kako kažu, striktno se primjenjuje kur'anski tekst koji glasi: Pa ko vidi mlađak mjeseca ramazana neka ga posti. Imajući u vidu razne vremenske nepogode kao što su u našim krajevima magle, ili pustinjskim oblastima prašina, ljudsko oko nije uvijek moglo biti pouzdano sredstvo za utvrđivanje pojave mlađaka. Zbog toga se u fikhskim djelima spominje dan jevmu-š-šekk, tj. sumnjivi dan. Sumnjiv je zbog toga što kada se navrši dvadeset i deveti dan ša‘bana nije sigurno ima li i trideseti dan ili će biti prvi dan mjeseca ramazana. Ova dilema je danas otklonjena jer se sasvim sigurno proračunima i suvremenim pomagalima koja stoje na raspolaganju može izraditi kalendar i putem astronomskih proračuna osloboditi ljude sumnji u tačan dan početka posta. Fikhska djela su puna različitih komentara i divergentnih stavova islamske uleme o ovom pitanju. Mi se, s obzirom na okolnost da se kod nas već dugi niz godina primjenjuje astronomski način proračunavanja početka i završetka ramazana, nećemo na ovo osvrtati već samo proporučiti da se muslimani pridržavaju ponuđenog oficijelnog kalendara od strane Islamske zajednice.

Prema hanefijskoj pravnoj školi ukupno ima osam vrsta posta.8 Neke vrste posta su stroga obaveza, neke su samo preporučene, dok ima i postova koji su pokuđeni pa čak i zabranjeni.

Ramazanski post je najveća vjerska obaveza (fard), pa ako se propusti na vrijeme ispostiti, obavezno ga je naknadno napostiti. Ovo napaštanje propuštenih dana ramazana također je propisano Kur'anom. U mjesecu ramazanu objavljen je Kur'an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža - da određeni broj dana ispunite, da Allaha veličate što vas je uputio i da zahvalni budete. (El-Bekare, 185)

Ako se neko namjerno i bez opravdanog razloga omrsi u toku dana posta uz ramazan, to znači da se poigrao sa svojim postom, pa se iskupljenje za takav postupak sastoji u tome da mora postiti dva mjeseca, iz dana u dan, i još naposti taj omršeni dan. Ovaj post i iskupljenje za počinjeni prekršaj zove se kefaret.

Post može biti i zavjetni (nezr). Sastoji se u tome što se neko može zavjetovati da će postiti određen broj dana ako mu se nešto dogodi ili ispuni neka želja. Čim se steknu uvjeti, tj. ispuni želja zbog koje je zavjet učinjen, odmah je dužan otpočeti post. Ako je, međutim, zavjet učinjen uz ramazan i želja ispunjena, postit će se iza mjeseca ramazana, jer se tokom ramazanskog posta nikakav drugi post ne može prakticirati.

Post može biti sunnet, kao, npr., post ašure; mendub ili mustehab - pohvaljeni post, tj. postiti tzv. bijele dane svakog mjeseca. To su 13., 14., 15. dan u lunarnom kalendaru, a bijeli su zbog toga što tada mjesec najjače sija i najduže osvjetljava noći.

U nekim slučajevima nije proporučljivo postiti (mekruh), kao, npr., postiti prvi dan ramazanskog i dane Kurban-bajrama.


Uvjeti za ispravnost posta

Da bi post bio ispravan i kod Allaha primljen potrebno je da postač ispunjava određene uvjete. Prvi uvjet je da bude musliman. Pod ovim se misli da ibadet koji je produkt kelime-i šehadeta može biti primljen samo od muslimana. Lice koje pređe na islam, a bilo je nemusliman, nije obavezno propuštene dane, odnosno mjesece ramazana napostiti. Ako pređe na islam u toku ramazana propuštene dane toga ramazana neće napostiti kao ni taj dan u kome je prešao na islam. Razlog tome je što na početku toga dana kao nemusliman nije bio obveznik da zaposti. Lijepo je, međutim, da se do kraja toga dana iz poštovanja prema postu sustegne od jela i pića.

Drugi i treći uvjet za postača je da bude punoljetan i pametan.

Pod punoljetstvom misli se na sposobnost dječaka da postane otac, a djevojčice da postane majka, tj. pojavom polucije kod dječaka i menzesa kod djevojčice. Fizička punoljetnost dolazi prije poslovne sposobnosti pa se u šerijatskom pravu pod punoljetnošću (bulug) ne misli i na poslovnu sposobnost (sinnu-r-rušd). Dakle, obaveza ibadeta prethodi poslovnoj sposobnosti.

Dječak i djevojčica koji su u fazi pred fizičku punoljetnost, iznad sedme godine, mogu postiti ali nisu obveznici. Kada dječak ili djevojčica u toku ramazana postanu obavezni postu postit će preostale dane ramazana, ali neće napaštati prethodne dane jer ih nisu bili obavezni postiti.

Ako bi nekome u toku posta pozlilo i izgubio svijest, taj dan neće napaštati i smatrat će se kao da ga je postio jer je na početku dana, odnosno zapaštanja, imao nijet da će postiti. Ako bi se, međutim, to besvjesno stanje produžilo i na druge dane, onda će biti obavezan da te druge dane naposti jer za njih nije bilo nijeta.

Lice koje se duševno razboli prije ramazana i u takvom stanju ostane tokom cijelog mjeseca propušteni ramazan neće napaštati, a ako ozdravi u toku ramazana dužan je nadoknaditi samo ono što mu je prošlo. Ovdje se pravi razlika između umobolnika i lica koja izgube svijest. Gubljenje svijesti u trajanju cijelog mjeseca ramazana ima za posljedicu da treba napostiti cijeli ramazan, ali umobolnost ako traje cijeli mjesec oslobađa obaveze ramazanskog posta.11

Propis o postu umobolnika temelji se na hadisu Muhammeda, a.s.: "Za tri osobe se ne pišu grijesi: dječaku dok ne postane punoljetan, umobolnoj osobi dok ne ozdravi i zaspaloj osobi dok se ne probudi."

Pijanci imaju tretman osobe koja je izgubila svijest.12

Prema hanefijskom mezhebu za ispravnost posta je uvjet da postač učini nijet kada želi zapostiti. Ovaj nijet se čini prije svega srcem i postupkom pa je ustajanje na ručak jedna vrsta nijeta. Hanefijska pravna škola drži da je najbolje učiniti nijet za post prije sabaha. Ako bi neko iz određenog razloga odlučio da mrsi, i prije podne ne bi jeo, pa poslije podne ipak odluči da posti, taj dan mu se neće smatrati postom i on je obavezan poslije ramazana taj dan napostiti.


Napaštanje ramazanskog posta

Prema naprijed citiranom kur'anskom ajetu postiti nisu dužni bolesnici, oni koji su na putu i oni koji teško podnose post.

Bolesnik koji se boji za svoje zdravlje može mrsiti uz ramazan, ali će te dane kada ozdravi napostiti. Bolesnikom se ne smatra lice koga je npr. zabolio prst i slično, već je bolesnik ono lice kod koga post može prouzrokovati neželjene posljedice ili otežati liječenje.

I dijabetičari - bolesnici od šećerne bolesti spadaju u kategoriju onih koji su bolesni, ali mogu spadati i u kategoriju lica koja teško podnose post. Razlika u načinu uzimanja lijeka je u tome što svako oralno uzimanje lijekova, tablete, npr., ima za posljedicu da je post pokvaren, dok primanje inzulina putem injekcije ne kvari post. Sam bolesnik ne može procjenjivati vlastito zdravstveno stanje, već se mora obratiti ljekaru, muslimanu koji zna kolika je vrijednost posta pa ga i sam prakticira. Preporuku takvog ljekara svaki bolesnik mora bezuvjetno prihvatiti. Određen broj bolesnika od šećerne bolesti može se kontrolirati i u kraćim danima bez poteškoća postiti. Ako je, međutim, stanje tako pa mora u danu, pogotovu ako je duži ljetni dan češće uzimati hranu i vodu, onda je oslobođen posta, a ostaje dužan fid-ji o kojoj ćemo reći nešto kasnije.

U kategoriju lica koja su bolesna i ne smiju postiti spadaju žene koje su u menzesu i nifasu. Za sve vrijeme trajanja menzesa žena ne smije postiti, ali će propuštene dane kasnije, poslije ramazana napostiti. Razlika između posta i namaza kod žene u menzesu je u tome što žena u menzesu ne smije klanjati, ali propuštene namaze neće ni naklanjavati dok će propuštene dane posta napostiti. Ukoliko žena zaposti i preposti skoro cijeli dan i menzes dobije makar i tren prije iftara taj dan će morati napostiti.

Pod pojmom musafir - putnik podrazumijeva se svako lice koje putuje iz svog mjesta više od 80 kilometara i kome je dopušteno da četverorekatne namaze skraćuje na dva rekata. Skraćivanje namaza putnika je obaveza (vadžib) dok je post bolji od mršenja.

Ajet koji govori o postu objavljen je u vrijeme kad se putovalo pješice ili na konju i po svim meteorološkim uvjetima. Ova daljina je za ono vrijeme bila velika, a putovanja skopčana sa različitim rizicima. Današnja putovanja su mnogo lakša, pa je naravno neprimjereno i pomisliti da putovanje autom, npr. od Sarajeva do Zenice, oslobađa čovjeka posta.

U kategoriju ljudi koji teško podnose post spadaju trudnice i one koje doje djecu, kao i sva lica čiji posao je fizički naporan i težak pa postača može dovesti u situaciju da ugrozi svoje zdravlje i svoj život, ali i život drugih ljudi. Islamska ulema je u fikskim djelima imenovala određena zanimanja kao izuzetno teška i naporna poput rudarskih zanimanja, radnika u željezarama i slično.13 Također, u ovu vrstu težih zanimanja mogu se ubrojati i vozači koji voze na dalekim relacijama jer mogu ugroziti sebe ali i druge učesnike u saobraćaju.

Svi naprijed spomenuti, kako bolesnici, putnici, tako i oni koji ga teško podnose, oslobođeni su ramazanskog posta, ali nisu oslobođeni da ga nadoknade. Imaju olakšicu što napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta ne mora biti redoslijedom, dakle, iz dana u dan, već može biti s prekidima. U svakom slučaju valja požuriti i što prije propušteno nadoknaditi.


Šta je fid-ja

Starac i starica i teški bolesnici za koje nema nade da će ozdraviti i da će biti u boljem zdravstvenom stanju, imaju olakšicu da mogu mrsiti i da za svaki omršeni dan nahrane po jednog siromaha. Ova olakšica se odnosi samo na te osobe, ali ne i na one koji su bez razloga mrsili ramazan, pa se kasnije htjeli otkupiti putem fid-je. Ovo hranjenje siromaha je moguće i nekada se prakticiralo, ali je već duže vremena usvojen princip da se umjesto toga za svaki dan izdvoji koliko iznosi jedna sadekatu-l-fitr. Ako je, npr., ramazan imao 29 dana onda se daje 29 vitri i još jednu koju je inače dužan, a ako ramazanski post ima trideset dana onda se daje iznos koji odgovara iznosu od 30 vitri i još jedne vitre. Ako je lice siromašno i nema mogućnosti da to uradi, molit će Allaha da mu oprosti i nadati se je da će mu Allah uslišati dovu, pogotovo ako je postio dok je bio mlad.


Šta kvari post

Pravilo je da će post pokvariti svako jelo, piće, pušenje i spolni odnos muža i žene. Također, post kvari sve ono što ulazi na jedno od prirodnih šupljina ljudskoga tijela, pa uzimanje lijekova ili klistir također kvari post. Lijekovi koji se oralno uzimaju kvare post za razliku od injekcija koje ne kvare post jer u ljudski organizam prodiru nasilnim i neprirodnim putem. Injekcije bilo koje vrste neće pokvariti post što postači često i koriste za razliku od uzimanja tableta koje kvare post.

Nije dopušteno da postač sam isprovocira povraćanje, jer povraćanje punim ustima također kvari post. Ukoliko dođe do takve situacije postač će nastaviti taj dan postiti, ali će ga poslije ramazana napostiti.

Jelo i piće iz zaborava neće pokvariti post pod uvjetom da ono što se trenutno nalazi u ustima, kada se sjeti da posti ili kada ga neko na to upozori, odmah izbaci iz usta. Ako bi nakon upozorenja ili nakon što je shvatio da posti ono što mu se nađe u ustima progutao, taj dan će postiti ali će ga poslije ramazana morati napostiti. Ovaj stav islamska ulema temelji na hadisu Muhammeda, a.s., da je postača "Allah, dž.š., nahranio i napojio".

***

Jedno od lijepih svojstava muslimana koji je trenutno ili trajno oslobođen posta jeste da javno ne mrsi. Tako, npr., žena koja ne posti iz opravdanih razloga ne treba javno jesti i piti jer na taj način daje loš primjer drugima i iskazuje nepoštovanje prema postu i onima koji poste. Isto vrijedi i za one muslimane koji teško podnose post, dakle fizičke radnike koji svoje mršenje posta trebaju kriti, naročito od onih kojima su oni uzor. Musliman mora razvijati osjećaj stida i suzdržanosti, jer Muhammed, a.s., upozorava da stid spada u dio vjere, "pa ko nema stida, nema ni vjere".



Preuzeto iz:Glasnik, br. 9-10, 2002.