SVRHA KURBANA

Kada govorimo o tome šta je prava svrha klanja kurbana kao spremnosti na žrtvu na Allahovom putu, najljepši primjer za to imamo u Božijim Poslanicima Ibrahimu i Ismailu a.s.
Ibrahim a.s. je molio Allaha dž.š. da mu da nasljednika, a već je bio došao u lijepe godine starosti: ‘’Gospodaru moj Daruj mi porod čestiti.’’

Allah dž.š. mu je dovu primio i dao mu dijete koje je toliko željno čekao i molio. Zatim Allah dž.š. putem sna šalje naredbu da svoga sina Ismaila, kojeg je toliko željno čekao žrtvuje u ime Allaha kao kurbana:

فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ السَّعْيَ قَالَ يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَىٰ فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانْظُرْ مَاذَا تَرَىٰ ۚ قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ ۖ سَتَجِدُنِي إِنْ شَاءَ اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ [٣٧:١٠٢]
‘’I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?. -O oče moj , -reče- onako kako ti se naređuje postupi, vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati’’ As-Safat 102.
U prethodnom ajetu vidimo beskrajno jaku vjeru i kod oca i kod sina, miljenika Allaha dž.š. kako su obojica spremni na žrtvu bez imalo kolebanja, bez oklijevanja, bez razmišljanja kako možda može nešto drugo se žrtvovati.

Njih dvojica spremno i bez razmišljanja prihvataju i odazivaju se naredbi:
فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ [٣٧:١٠٣]

وَنَادَيْنَاهُ أَنْ يَا إِبْرَاهِيمُ [٣٧:١٠٤]

قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا ۚ إِنَّا كَذَٰلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ [٣٧:١٠٥]

إِنَّ هَٰذَا لَهُوَ الْبَلَاءُ الْمُبِينُ

‘’I njih dvojica poslušase, i kad ga on čelom prema zemlji položi, i mi ga zovnusmo. O Ibrahime.- ti si se objavi u snu odazvao;-a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, - to je zaista , bilo pravo iskušenje .- i kurbanom velikim ga iskupismo- i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo.- Neka je u miru Ibrahim.’’ As-Safat 103-109

Muslimani će biti iskušavani, nailaziće na nevolje i probleme, ali isto tako će na kraju kada insan osaburi i kada u ime Allaha izdrži udarce sudbine bez žaljenja i skrnavljenja svoje žrtve, dobiti i zasluženu nagradu kao i Ibrahim a.s. Neka nam je na umu žrtva Ibrahima i Ismaila a.s. koji se nisu kolebali, i opomena nama kako da postupimo mi sa svojom obavezom kurbana, jer smo i mi dužni kurbana zaklati.
,,Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.» El-Hadždž 37

Proučeni ajet jasno govori o tome kako Allahu ne stiže ni krv ni meso kurbansko već pokornost koju vjernik pokazuje tim uzvišenim činom.

U danu bajrama treba zaboraviti na nesuglasice i pomiriti se, ko je za izvinjenje nek se izvine, a ko je u mogućnosti da oprosti neka oprosti, jer i naš Gospodar oprašta i milostiv je i najvećem griješniku zašto i mi nemamo sluha za oprost. Zato koljući kurban zakoljimo u sebi sve što ne valja, svoju srdžbu, svoju ljutnju, svoj egoizam, svoj nemar, svoj neposluh prema Allahu dž.š. i prema svojim roditeljima. Pokažimo razumijevanje za svoju braću, koji ne mogu zaklati kurban, poklonimo im dio od svog kurbana, jer mnogi neće imati šta okusiti a kamoli kurban zaklati iako je Allahu najdraže da se novčenice potroše na kurbana.
H. Aiša pripovijeda da je Muhammed a.s. rekao: »Najbolje čovjekovo djelo i ono što Allah najviše voli na Kurban-bajram je prolijevanje kurbanske krvi. Doista će kurban na Dan stajanja (Jevmul kijameh) doći sa svojim rogovima, vunom i papcima.» Zaista kurbanska krv stigne Allahu prije nego padne na zemlju, pa zato lijepo postupajte sa kurbanima.»Ibni-Madze i Tirmizi.