Dijelovi preuzeti iz članka:
"Islamski propisi o postu", Dr. Ibrahim Džananović
Post je jedan od osnovnih stubova vjere
Ramazanski post je naređen muslimanima desetog mjeseca ša‘bana, druge godine po Hidžri (624.).
Ova naredba je došla prije nego što se desila Bitka na Bedru. Objavljen je u Medini onda kada je svijest muslimana bila toliko narasla u mekkanskom periodu da su muslimani bili spremni zbog islama napustiti svoj grad Mekku i Hidžru učiniti u Medinu. Tek je post onda naređen kada nije ostala nikakva dilema da li će ga muslimani prihvatiti i hoće li ga dosljedno sprovesti.
Riječ sijam u Kur'anu je spomenuta na više mjesta. Najviše u suri El-Bekare, sedam puta. Ova riječ se spominje i u suri Ahzab (ajet 35), El-Ma'ide (ajet 89 i 95), En-Nisa (ajet 92), Merjem (ajet 26) i El-Mudžadele (ajet 4).
Ajet kojim je izravno naređen post glasi: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, i to određeni broj dana - da biste bili bogobojazni. A ko od vas bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose - otkupnina je jednog siromaha nahraniti. A ko dobrovoljno učini i više - to je za njega bolje. A da postite bolje vam je neka znate. (El-Bekare, 183-184).
Pojašnjavajući glavne islamske principe na kojima počiva cjelokupno islamsko učenje Muhammed, a.s., rekao je: "Islam počiva na pet temelja: vjeri u samo jednog Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu ramazana."
Ovaj hadis je vjerodostojan, ne samo što ga je Buharija uvrstio u svoju zbirku, već i zbog toga što ga i drugi muhaddisi smatraju vjerodostojnim, kako zbog vjedostojnosti samih prenosilaca hadisa (ravija) tako i samog teksta hadisa (metn) koji je u potpunom skladu sa Kur'anom i cjelokupnim ciljevima i intencijama šerijata (meqa>sidu-š- šeri>a').
Poricanje posta kao obligatne dužnosti i jednog od glavnih temelja vjere ima za posljedicu da poricatelj prestaje biti musliman.
Vrste islamskog posta
Najvažniji islamski post je post mjeseca ramazana. Ovaj post je fardi ‘ajn -mu'ajjen, stroga obaveza za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana i muslimanku i ko ga ne bi prihvatio i vjerovao kao strogu vjersku dužnost ne smatra se pripadnikom islama.
Post ramazana počinje istekom mjeseca ša‘bana i pojavom mjeseca mlađaka koji je pouzdan znak da je nastupio ramazan. Postiti se, dakle, može samo dvadeset i devet ili trideset dana. Mjesec po lunearnom kalendaru ne može imati dvadeset i osam, niti trideset i jedan dan. U nekim zemljama se i danas prakticira utvrđivanje posta kao i njegov završetak, odnosno početak Bajrama, posmatranjem mlađaka golim okom. Na ovaj način, kako kažu, striktno se primjenjuje kur'anski tekst koji glasi: Pa ko vidi mlađak mjeseca ramazana neka ga posti. Imajući u vidu razne vremenske nepogode kao što su u našim krajevima magle, ili pustinjskim oblastima prašina, ljudsko oko nije uvijek moglo biti pouzdano sredstvo za utvrđivanje pojave mlađaka. Zbog toga se u fikhskim djelima spominje dan jevmu-š-šekk, tj. sumnjivi dan. Sumnjiv je zbog toga što kada se navrši dvadeset i deveti dan ša‘bana nije sigurno ima li i trideseti dan ili će biti prvi dan mjeseca ramazana. Ova dilema je danas otklonjena jer se sasvim sigurno proračunima i suvremenim pomagalima koja stoje na raspolaganju može izraditi kalendar i putem astronomskih proračuna osloboditi ljude sumnji u tačan dan početka posta. Fikhska djela su puna različitih komentara i divergentnih stavova islamske uleme o ovom pitanju. Mi se, s obzirom na okolnost da se kod nas već dugi niz godina primjenjuje astronomski način proračunavanja početka i završetka ramazana, nećemo na ovo osvrtati već samo proporučiti da se muslimani pridržavaju ponuđenog oficijelnog kalendara od strane Islamske zajednice.
Prema hanefijskoj pravnoj školi ukupno ima osam vrsta posta.8 Neke vrste posta su stroga obaveza, neke su samo preporučene, dok ima i postova koji su pokuđeni pa čak i zabranjeni.
Ramazanski post je najveća vjerska obaveza (fard), pa ako se propusti na vrijeme ispostiti, obavezno ga je naknadno napostiti. Ovo napaštanje propuštenih dana ramazana također je propisano Kur'anom. U mjesecu ramazanu objavljen je Kur'an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža - da određeni broj dana ispunite, da Allaha veličate što vas je uputio i da zahvalni budete. (El-Bekare, 185)
Ako se neko namjerno i bez opravdanog razloga omrsi u toku dana posta uz ramazan, to znači da se poigrao sa svojim postom, pa se iskupljenje za takav postupak sastoji u tome da mora postiti dva mjeseca, iz dana u dan, i još naposti taj omršeni dan. Ovaj post i iskupljenje za počinjeni prekršaj zove se kefaret.
Post može biti i zavjetni (nezr). Sastoji se u tome što se neko može zavjetovati da će postiti određen broj dana ako mu se nešto dogodi ili ispuni neka želja. Čim se steknu uvjeti, tj. ispuni želja zbog koje je zavjet učinjen, odmah je dužan otpočeti post. Ako je, međutim, zavjet učinjen uz ramazan i želja ispunjena, postit će se iza mjeseca ramazana, jer se tokom ramazanskog posta nikakav drugi post ne može prakticirati.
Post može biti sunnet, kao, npr., post ašure; mendub ili mustehab - pohvaljeni post, tj. postiti tzv. bijele dane svakog mjeseca. To su 13., 14., 15. dan u lunarnom kalendaru, a bijeli su zbog toga što tada mjesec najjače sija i najduže osvjetljava noći.
U nekim slučajevima nije proporučljivo postiti (mekruh), kao, npr., postiti prvi dan ramazanskog i dane Kurban-bajrama.
Uvjeti za ispravnost posta
Da bi post bio ispravan i kod Allaha primljen potrebno je da postač ispunjava određene uvjete. Prvi uvjet je da bude musliman. Pod ovim se misli da ibadet koji je produkt kelime-i šehadeta može biti primljen samo od muslimana. Lice koje pređe na islam, a bilo je nemusliman, nije obavezno propuštene dane, odnosno mjesece ramazana napostiti. Ako pređe na islam u toku ramazana propuštene dane toga ramazana neće napostiti kao ni taj dan u kome je prešao na islam. Razlog tome je što na početku toga dana kao nemusliman nije bio obveznik da zaposti. Lijepo je, međutim, da se do kraja toga dana iz poštovanja prema postu sustegne od jela i pića.
Drugi i treći uvjet za postača je da bude punoljetan i pametan.
Pod punoljetstvom misli se na sposobnost dječaka da postane otac, a djevojčice da postane majka, tj. pojavom polucije kod dječaka i menzesa kod djevojčice. Fizička punoljetnost dolazi prije poslovne sposobnosti pa se u šerijatskom pravu pod punoljetnošću (bulug) ne misli i na poslovnu sposobnost (sinnu-r-rušd). Dakle, obaveza ibadeta prethodi poslovnoj sposobnosti.
Dječak i djevojčica koji su u fazi pred fizičku punoljetnost, iznad sedme godine, mogu postiti ali nisu obveznici. Kada dječak ili djevojčica u toku ramazana postanu obavezni postu postit će preostale dane ramazana, ali neće napaštati prethodne dane jer ih nisu bili obavezni postiti.
Ako bi nekome u toku posta pozlilo i izgubio svijest, taj dan neće napaštati i smatrat će se kao da ga je postio jer je na početku dana, odnosno zapaštanja, imao nijet da će postiti. Ako bi se, međutim, to besvjesno stanje produžilo i na druge dane, onda će biti obavezan da te druge dane naposti jer za njih nije bilo nijeta.
Lice koje se duševno razboli prije ramazana i u takvom stanju ostane tokom cijelog mjeseca propušteni ramazan neće napaštati, a ako ozdravi u toku ramazana dužan je nadoknaditi samo ono što mu je prošlo. Ovdje se pravi razlika između umobolnika i lica koja izgube svijest. Gubljenje svijesti u trajanju cijelog mjeseca ramazana ima za posljedicu da treba napostiti cijeli ramazan, ali umobolnost ako traje cijeli mjesec oslobađa obaveze ramazanskog posta.11
Propis o postu umobolnika temelji se na hadisu Muhammeda, a.s.: "Za tri osobe se ne pišu grijesi: dječaku dok ne postane punoljetan, umobolnoj osobi dok ne ozdravi i zaspaloj osobi dok se ne probudi."
Pijanci imaju tretman osobe koja je izgubila svijest.12
Prema hanefijskom mezhebu za ispravnost posta je uvjet da postač učini nijet kada želi zapostiti. Ovaj nijet se čini prije svega srcem i postupkom pa je ustajanje na ručak jedna vrsta nijeta. Hanefijska pravna škola drži da je najbolje učiniti nijet za post prije sabaha. Ako bi neko iz određenog razloga odlučio da mrsi, i prije podne ne bi jeo, pa poslije podne ipak odluči da posti, taj dan mu se neće smatrati postom i on je obavezan poslije ramazana taj dan napostiti.
Napaštanje ramazanskog posta
Prema naprijed citiranom kur'anskom ajetu postiti nisu dužni bolesnici, oni koji su na putu i oni koji teško podnose post.
Bolesnik koji se boji za svoje zdravlje može mrsiti uz ramazan, ali će te dane kada ozdravi napostiti. Bolesnikom se ne smatra lice koga je npr. zabolio prst i slično, već je bolesnik ono lice kod koga post može prouzrokovati neželjene posljedice ili otežati liječenje.
I dijabetičari - bolesnici od šećerne bolesti spadaju u kategoriju onih koji su bolesni, ali mogu spadati i u kategoriju lica koja teško podnose post. Razlika u načinu uzimanja lijeka je u tome što svako oralno uzimanje lijekova, tablete, npr., ima za posljedicu da je post pokvaren, dok primanje inzulina putem injekcije ne kvari post. Sam bolesnik ne može procjenjivati vlastito zdravstveno stanje, već se mora obratiti ljekaru, muslimanu koji zna kolika je vrijednost posta pa ga i sam prakticira. Preporuku takvog ljekara svaki bolesnik mora bezuvjetno prihvatiti. Određen broj bolesnika od šećerne bolesti može se kontrolirati i u kraćim danima bez poteškoća postiti. Ako je, međutim, stanje tako pa mora u danu, pogotovu ako je duži ljetni dan češće uzimati hranu i vodu, onda je oslobođen posta, a ostaje dužan fid-ji o kojoj ćemo reći nešto kasnije.
U kategoriju lica koja su bolesna i ne smiju postiti spadaju žene koje su u menzesu i nifasu. Za sve vrijeme trajanja menzesa žena ne smije postiti, ali će propuštene dane kasnije, poslije ramazana napostiti. Razlika između posta i namaza kod žene u menzesu je u tome što žena u menzesu ne smije klanjati, ali propuštene namaze neće ni naklanjavati dok će propuštene dane posta napostiti. Ukoliko žena zaposti i preposti skoro cijeli dan i menzes dobije makar i tren prije iftara taj dan će morati napostiti.
Pod pojmom musafir - putnik podrazumijeva se svako lice koje putuje iz svog mjesta više od 80 kilometara i kome je dopušteno da četverorekatne namaze skraćuje na dva rekata. Skraćivanje namaza putnika je obaveza (vadžib) dok je post bolji od mršenja.
Ajet koji govori o postu objavljen je u vrijeme kad se putovalo pješice ili na konju i po svim meteorološkim uvjetima. Ova daljina je za ono vrijeme bila velika, a putovanja skopčana sa različitim rizicima. Današnja putovanja su mnogo lakša, pa je naravno neprimjereno i pomisliti da putovanje autom, npr. od Sarajeva do Zenice, oslobađa čovjeka posta.
U kategoriju ljudi koji teško podnose post spadaju trudnice i one koje doje djecu, kao i sva lica čiji posao je fizički naporan i težak pa postača može dovesti u situaciju da ugrozi svoje zdravlje i svoj život, ali i život drugih ljudi. Islamska ulema je u fikskim djelima imenovala određena zanimanja kao izuzetno teška i naporna poput rudarskih zanimanja, radnika u željezarama i slično.13 Također, u ovu vrstu težih zanimanja mogu se ubrojati i vozači koji voze na dalekim relacijama jer mogu ugroziti sebe ali i druge učesnike u saobraćaju.
Svi naprijed spomenuti, kako bolesnici, putnici, tako i oni koji ga teško podnose, oslobođeni su ramazanskog posta, ali nisu oslobođeni da ga nadoknade. Imaju olakšicu što napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta ne mora biti redoslijedom, dakle, iz dana u dan, već može biti s prekidima. U svakom slučaju valja požuriti i što prije propušteno nadoknaditi.
Šta je fid-ja
Starac i starica i teški bolesnici za koje nema nade da će ozdraviti i da će biti u boljem zdravstvenom stanju, imaju olakšicu da mogu mrsiti i da za svaki omršeni dan nahrane po jednog siromaha. Ova olakšica se odnosi samo na te osobe, ali ne i na one koji su bez razloga mrsili ramazan, pa se kasnije htjeli otkupiti putem fid-je. Ovo hranjenje siromaha je moguće i nekada se prakticiralo, ali je već duže vremena usvojen princip da se umjesto toga za svaki dan izdvoji koliko iznosi jedna sadekatu-l-fitr. Ako je, npr., ramazan imao 29 dana onda se daje 29 vitri i još jednu koju je inače dužan, a ako ramazanski post ima trideset dana onda se daje iznos koji odgovara iznosu od 30 vitri i još jedne vitre. Ako je lice siromašno i nema mogućnosti da to uradi, molit će Allaha da mu oprosti i nadati se je da će mu Allah uslišati dovu, pogotovo ako je postio dok je bio mlad.
Šta kvari post
Pravilo je da će post pokvariti svako jelo, piće, pušenje i spolni odnos muža i žene. Također, post kvari sve ono što ulazi na jedno od prirodnih šupljina ljudskoga tijela, pa uzimanje lijekova ili klistir također kvari post. Lijekovi koji se oralno uzimaju kvare post za razliku od injekcija koje ne kvare post jer u ljudski organizam prodiru nasilnim i neprirodnim putem. Injekcije bilo koje vrste neće pokvariti post što postači često i koriste za razliku od uzimanja tableta koje kvare post.
Nije dopušteno da postač sam isprovocira povraćanje, jer povraćanje punim ustima također kvari post. Ukoliko dođe do takve situacije postač će nastaviti taj dan postiti, ali će ga poslije ramazana napostiti.
Jelo i piće iz zaborava neće pokvariti post pod uvjetom da ono što se trenutno nalazi u ustima, kada se sjeti da posti ili kada ga neko na to upozori, odmah izbaci iz usta. Ako bi nakon upozorenja ili nakon što je shvatio da posti ono što mu se nađe u ustima progutao, taj dan će postiti ali će ga poslije ramazana morati napostiti. Ovaj stav islamska ulema temelji na hadisu Muhammeda, a.s., da je postača "Allah, dž.š., nahranio i napojio".
***
Jedno od lijepih svojstava muslimana koji je trenutno ili trajno oslobođen posta jeste da javno ne mrsi. Tako, npr., žena koja ne posti iz opravdanih razloga ne treba javno jesti i piti jer na taj način daje loš primjer drugima i iskazuje nepoštovanje prema postu i onima koji poste. Isto vrijedi i za one muslimane koji teško podnose post, dakle fizičke radnike koji svoje mršenje posta trebaju kriti, naročito od onih kojima su oni uzor. Musliman mora razvijati osjećaj stida i suzdržanosti, jer Muhammed, a.s., upozorava da stid spada u dio vjere, "pa ko nema stida, nema ni vjere".
Preuzeto iz:Glasnik, br. 9-10, 2002.
