Vrijeme je Božija blagodat ljudima

U poznatoj kur’anskoj suri El-Asr Uzvišeni Allah kaže:
وَالْعَصْرِ [١٠٣:١]
إِنَّ الْإِنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ [١٠٣:٢]
إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ [١٠٣:٣]
1. Tako mi vremena, 2. Čovjek, doista, gubi, 3. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
U osnovi, vrijeme kojim čovjek raspolaže je njegov život. Pravi život je samo onaj koji čovjek provede radeći za Allahovu vjeru i čineći ibadet, dok život onoga koji ga provodi u nemaru, pustim željama, spavanju i činjenju loših djela se ne smatra istinskim životom i za takvog je smrt bolja od života. U nastavku, spomenut ću neke mudre izreke i stavove islamskih učenjaka koji će nam pomoći da više cijenimo naše vrijeme.
Imam Ibn Dževzi, r.a., kazao je: „Čovjekovo disanje su njegovi koraci ka smrti!“ Znači,kada god prođe djelić vremena on se nikada više neće moći vratiti niti nadoknaditi.
Hasan el-Basri r.a. je rekao: „O čovječe! Ti nisi ništa drugo do skup dana. Kada prođe jedan dan, prođe i dio tebe.“ Da li sebi možemo priuštiti da dio svojih tijela i svojih duša izgubimo i pošaljemo u Džehennem, trateći svoje vrijeme na besposlice i islamom zabranjene stvari.
Imam Ibn Kajjim, r.a., rekao je: „Jedan od znakova da nekog čovjeka Allah ne voli i da sa njim nije zadovoljan je da on upropaštava svoje vrijeme.“
Jedan časni prethodnik je rekao: „Ni sa čim nisam nezadovoljan kao sa danom u kome se moja dobra djela nisu povećala.“
Mi nismo sigurni da li ćemo živjeti i sutra da bi učinili neko dobro djelo. Čak ako i budemo živjeli sutra, da li možemo biti sigurni da ćemo biti u stanju da učinimo išta dobro. Zašto ostavljati neko dobro djelo u ambis neizvjesnosti?
Slobodno vrijeme je Allahova blagodat koju mi danas veoma malo cijenimo. Allahov Poslanik a.s. nas opominje: „Dvije blagodati koje ljudi loše iskorištavaju su: dobro zdravlje i slobodno vrijeme.“ (Buhari)
Ljudi koji budu gubili vrijeme, lakše će biti pritisnuti nepotrebnim obavezama i zadacima, tako da će rijetko imati vremena za svoju porodicu, za spominjanje Allaha, i traženja smiraja i rahatluka u životu.

Današnji tempo života je takav da čovjeku jednostavno oduzima svo njegovo vrijeme, u stalnoj je trci s vremenom i opet ne uspijeva da svoje obaveze izvršava. Roditelj ne gleda na dijete, ono pored njega raste kao mlada biljka pored panja, djeca nemaju vremena za svoje roditelje koji vehnu i odlaze sa dunjaluka željni svoje djece i njihove pažnje, a da ne govorimo o rodbini i komšijama.
Mnogi od nas čak nemaju vremena ni da odvoje deset minuta radi Allaha, koji im je sve dao, da mu na sedždu padnu i namaz obave.Sve je to ,zbog lošeg iskorištavanja vremena, i zbog prevelike zaokupiranosti dunjalukom.
Kada vrijeme ne koristiš kako treba, onda ti Uzvišeni Allah oduzme bereket u vremenu, pa koliko se god trudio i trčao nigdje nećeš stići na vrijeme.
Znajte braćo da ćete za svaki trenutak proveden na zemlji polagati račun, u što ste ga potrošili i kako ste ga proveli. Zbog toga, iako si u žurbi, zastani malo preraspodijeli svoje obaveze, umjesto što stalno misliš na dunjaluk, počni malo razmišljati i o ahiretu, počni se pripremati za njega, jer će ti životni sat sigurno isteći, i smrt će ti doći onda kada je najmanje očekuješ.