HIDŽRA

Draga i poštovana braćo,cijenjene sestre, sutra nam nastupa jedan historijski momenat kojeg se svake godine iznova prisjećamo. Momenat koji nam dolazi jeste Nova muslimanska 1433.godina. Kao početak računanja muslimanskog kalendara uzeta je hidžra, preseljenje Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu, koja se smatra najznačajnijim historijskim momentom u kompletnoj eri širenja islama.U čemu se ogleda njen značaj?? Zašto svake godine govorimo o ovom događaju?

Značaj hidžre je ogroman, jer nam hidžra govori o nama, o našoj povijesti. Govori nam koliko imamo dugu tradiciju, govori nam koliko dugo postojimo na svjetskoj sceni, govori o postojanju islama i muslimana na zemaljskoj kugli.

Svi događaji koji su se desili kroz povijest islama i dan danas igraju veliku ulogu u životima muslimana, nisu to samo puki događaji bez značaja, događaji koji su se desili pa poslije u zaborav pali. Naprotiv, svaki događaj ima i dan danas svoj uticaj na naše živote od kojih hidžra, preseljenje Muhammed a.s., iz Mekke u Medinu zauzima značajno mjesto.

Hidžra u jezičkom smislu znači ostavljanje ili napuštanje bilo čega. Čovjek može učiniti hidžru i napustiti svoju domovinu, čovjek može učinit hidžru od grijeha tako što će ih se proći, može isto tako da učini hidžru na onaj svijet.

Kroz povijest islama bilo je mnogo hidžri počevši od Adema a.s., koji je učinio hidžru iz dženneta i nastanio se na zemlji. Nuh a.s., je sa svojom lađom učinio hidžru bježeći ispred sveopćeg potopa, bježeći iz zemlje u kojoj ljudi nisu htjeli da se odazovu Allahovom pozivu, kako bi se naselio zajedno sa ostalim vjernicima gdje mu je Allah odredio. Ibrahim a.s., je učinio hidžru sa Hadžerom i sinom Ismailom ka svetoj zemlji ka Mekki gdje su se Hadžera i Ismail nastanili i gdje su i smrt dočekali. Musa a.s., je učinio hidžru bježeći od faraona sklanjajući se kod poslanika Šuajba a.s., u Medjenu, zatim po drugi put čini hidžru zajedno sa svojim narodom Benu Israilom ka obećanoj zemlji ponovo bježeći od faraona kako bi poštedio svoj narod od daljnjih patnji i poniženja koja su svakodnevno doživljavali.

I naš Poslanik neka je na njega mir i spas učinio je hidžru odlazeći iz rodnog grada Mekke ka pitomoj Medini. Hidžra nije bila nimalo lahka stvar. Moralo se ostaviti sve što čovjek posjeduje i svoje kuće i njive i palmovike, i konje i deve i blago i zlato i doći praznih ruku u Medinu. Bio je to ispit imana, ispit snage i odlučnosti, ispit koji je razdvojio prave vjernike od munafika. Oni koji su više voljeli ovaj prizemni dunjaluk, koji nisu čeznuli za džennetom i njegovim ljepotama, koji nisu mogli ostaviti sve te dunjalučke ukrase su ostali u Mekki kako bi očuvali ono što ionako nije njihovo. Oni koji su čvrsto vjerovali u Allaha, koji su slijedili Poslanika, kojima je džennet bio draži od prašnjave zemlje, oni su napustili zemlju idolopoklonika i našli svoj smiraj u Medini.

Uzvišeni nam Allah na mnogo mjesta u Kur’anu spominje hidžru kao i muhadžire hvaleći ih i obećavajući im svoju neizmjernu nagradu, tako Uzvišeni Allah kaže:

وَالسَّابِقُونَ الْأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالْأَنصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُم بِإِحْسَانٍ رَّضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي تَحْتَهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۚ ذَ‌ٰلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ ﴿١٠٠﴾
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevbe 100)

Prvi muhadžiri su uspjeli zbog nekoliko stvari. Bili su zadovoljni sa svojim Gospodarom. U stopu su slijedili svog Poslanika. Bili su iskreni prema Allahu a i prema samima sebi. Shvatili su da uspjeh leži u čvrstom imanu u Allaha dž.š., i da je džennet mjesto za koje treba da se bore, a ne ova blatnjava zemlja koja iza njih ostaje.
To su bile neke od pouka hidžre koje crpimo iz ovog historijskog događaja.

Kakvi su nam izgovori i opravdanja...

Uzvišeni Allah nam zapovijeda da se čvrsto držimo njegovog užeta tj. Allahove vjere islama i da ne skrećemo sa pravog puta.
U suri El-Bekare Allah dž.š. kaže:

وَإِذْ أَخَذْنَا مِيثَاقَكُمْ وَرَفَعْنَا فَوْقَكُمُ الطُّورَ خُذُوا مَا آتَيْنَاكُم بِقُوَّةٍ وَاذْكُرُوا مَا فِيهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ ﴿٦٣﴾
-I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!"

Šta nam je to Allah dao, šta nam je odredio, šta je to čega treba da se držimo? To nije ništa drugo do li ova vjera islam sa svim svojim naredbama i zabranama.
Međutim ima mnogo ljudi koji se ne drže čvrsto svoje vjere, koji su veoma labavi i znaju navoditi na stotine razloga i opravdanja kako bi se opravdao u svojim očima, zatim u očima svog društva i na kraju misli da je se opravdao i pred Allahom. Često čujemo čudne odgovore od ljudi kojima savjetujemo da se prihvate Allahove vjere, da se okanu griješenja i neodgovornosti.
Kakvo opravdanje može naći pijanac za svoje grijehe, ili onaj ko laže, ko drugom nepravdu čini, ko ne poštuje svoje roditelje,ko svoju djecu ne odgaja u duhu islama. Kakav izgovor može naći čovjek koji ne klanja namaz,koji ne dolazi u svoju džamiju, koji ne čini druge farzove koji su mu naređeni.
Braćo trebamo shvatiti jednom ,koliko god se trudili pronaći opravdanje za naš nemar i neodgovornost jednostavno nećemo uspjeti. Opravdanja za nepokornost Allahu, Gospodaru svjetova nema..
S tom činjenicom se bolje suočiti ovdje, dok još ima vremena da se popravimo i povratimo, nego kad bude kasno, kad se nikakava opravdanja i izgovori neće prihvatati.
Trebamo razmisliti o našim ličnim prečicama i izgovorima koje imamo u mislima ili koje dajemo drugim ljudima. Allah je poslao Knjigu nama muslimanima i obavezao nas da Ga obožavamo, i slijedimo Njegove naredbe. Mi nemamo izgovora da ne slijedimo šerijat i mi nemamo izbora kad dođu Allahove naredbe! Sjetimo se šta je rekao Sad ibn Rabii kad ga je Zeid ibn Sabit našao na izdahu. Rekao mu je: Reci mom narodu, ensarijama, da nemaju izgovora pred Allahom ako se nešto desi Poslaniku s.a.v.s., a njhove oči još trepću!(hoće reći još su živi). A zatim je ispustio dušu, nek je Allah sa njim zadovoljan.
Ima puno stvari koje mnogi ljudi donose kao izgovore da se nebi pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku. Na primjer: Islamski zakoni su teški, ovo su teška vremena, još nisam upućen itd. Mnogi se boje okoline, ljudi, mnogi bi bili bolji, al eto, solidarišu se sa svojom pokvarenom sredinom, i ko biva ‘’modernim’’ vremenima, prepunim nemorala, griješenja, i razvrata.
Mnogi od nas čuvaju hater ljudima, a ne Allahu, a uzvišeni nas Stvoritelj upozorava:

فَلَا تَخْشَوُا النَّاسَ وَاخْشَوْنِ ۚ Ne bojte se ljudi, već se bojte Mene.(Maida,44).
Muawija je pisao Aiši r.a.,, majci vjernika: Pošalji mi pismo i posavjetuj me, kratko. Pa je Aiša r.a., mu odgovorila: Neka je mir na tebe. Čula sam Poslanika s.a.v.s., da kaže, da ko god traži da zadovolji Allaha a time razljuti ljude, Allah će ga štititi od ljudi. A ko god traži da zadovolji narod a razljuti Allaha, Allah će ga ostaviti narodu. Neka je selam na tebe.

Ljudi iznose kojekakve gluposti ne želeći da usade Allahove i Poslanikove zakone, želeći da se opravdaju i otklone osjećaj krivice, da opravdaju svoja djela tvrdeći da su pod pritiskom i sl. O ovome kaže Ibn Qajjim: Niko nema razlog da se ne pokorava Allahu i da ide protiv Njegovih naredbi, kada zna za njih, i u stanju je da učini ono što je naređeno da učini, i ostavi ono što mu je zabranjeno. A ako stvarno postoji razlog, neće se kazniti niti kriviti, kako na ovom tako ni na drugom svijetu.(Madaridz Saalikin 1/189).

Neki ljudi koriste šejtana kao izgovor. Neki opet svaljuju sve na Kada i Kader, na sudbinu. Korištenje kadai-kadera kao izgovor je u suprotnosti sa kajanjem, i nikako nije prihvatljivo kao izgovor.
U nekim predajama se kaže da kad čovjek počini grijeh, a zatim kaže: O Gospodaru, ovo je bilo Tvoje određenje, i ovo je ono što si mi Ti propisao, Allah mu odgovori: Ti si ovo uradio, ti si ovo zaslužio, ti si ovo želio i tome si težio, i Ja ću te kazniti zbog toga. A ako kaže: O Gospodaru, ja sam zgriješio, priznajem i kajem se, Allah mu kaže: Ja sam ti to odredio da ti se to desi, i Ja ću ti zato oprostiti. Ako on uradi dobra djela i kaže: O Gospodaru, ja sam ovo uradio pa sam dao sadaku i klanjao i hranio druge, Allah mu odgovori: Ja sam te pomogao i uputio. A ako kaže: O Gospodaru, Ti si me pomogao, podržao i blagoslovio, Allah mu odgovori: Ti si to učinio, ti si to želio i ti si to zaradio.

Šta trebamo naučiti u Kurban-bajramskoj školi žrtvovanja

Kurban bajram je svojevrsna pouka i škola žrtvovanja, sa jasnim porukama i lekcijama koje nam se svima trebaju urezati u pamćenje kako bi naše ponašanje i djelovanje na dunjaluku svakim bajramom bilo bolje i usmjerenije prema Allahovom dž.š. zadovoljstvu. Danas ćemo govoriti o Kurban-bajramskoj školi žrtvovanja.
Uistinu, u kurban-bajramskoj školi žrtvovanja možemo naučiti mnogo toga, posebno kako da sebe i svoje dragocjenosti žrtvujemo za sebe i porodicu, islam i muslimane, za opće dobro.
Na tom putu brojnog životnog žrtvovanja bijaše svi Božiji Poslanici, dobri ljudi - evlije i posebno hrabri i požrtvovani ljudi - šehidi koji su tu životnu školu, ispit i iskušenje uspješno završili.
Među njima su bila i dva velika Poslanika; Ibrahim i Ismail a.s, koji nas, posebno u ovim danima naučiše kako i koliko se treba žrtvovati na Allahovu putu, a radi viših ovosvjetskih i onosvjetskih ciljeva.
Naime, samim izvršenjem vjerskih dužnosti, koje su izvršili u danima Kurban-bajrama, neće biti postignuta svrha ako ne budemo izvukli i pouku koja će nas voditi dalje kroz život. A ta pouka glasi: Ništa se na ovome svijetu nemože postići bez žrtve, bez rada, truda i nastojanja.
Svaki naš uspjeh, svaki naš - pa makar i najlakši posao ne može se ni zamisliti bez žrtve. Rezultati su, najčešče, spram uloženog truda, rada, žrtvovanja.
Potrebno je , draga braćo, da iz proteklih kurban-bajramskih dana izvučemo i ove pouke: Da žrtvujemo škrtost i pohlepu,da žrtvujemo oholost (kibur) i uobraženosti (samodopadanja), te da ove ružne osobine zamijenimo darežljivošću i lijepom naravi.
Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s.,, rekao: "Čuvajte se zuluma (nasilja, nepravde) jer je zulum (na ovom svijetu) tmina na Sudnjem danu. Čuvajte se pohlepe jer je pohlepa upropastila one koji su bili prije vas; pohlepa je navela na međusobno prolijevanje krvi i učinila ih da smatraju dopuštenim (halalom) ono što je zabranjeno (haram)." (Muslim)
Uzvišeni Allah u suri Lukman kaže:
وَلَا تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَلَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا ۖ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ ﴿١٨﴾
I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
-Zapitajmo se braćo, jesmo li ostavili oholost, sebičnost, bestidnost i pohlepu iza sebe, ili je ona još u nama, je li se naša narav popravila, vodi li naše ponašanje Božijoj milosti ili u propast.
Ebu-Derda, r.a., prenosi da jeAllahov poslanika s.a.w.s., rekao: "Nijedna stvar neće biti teža na Sudnjem danu, na (mizanu) tezulji vjernika od lijepe naravi. Zaista, Allah mrzi bezobrazne brbljivce (bestidne u govoru i ponašanju)." (Tirmizi, hasen, sahih)

     Svim muslimanima želimo 
sretne i berićetne bajramske dane:
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Vrijednost prvih deset dana Zul-hidžeta

Allah dž.š., se zaklinje sa deset noći mjeseca zu-l-hidže, pa kaže:
- „Tako mi zore!" I deset noći! (El-Fedžr, 1-2) Po mišljenju mnoge uleme, to je prvih deset dana zu-l-hidždžeta. Allah dž.š., se zaklinje ovim danima, a ono sa čime se zaklinje Gospodar svjetova ima posebnu važnost. Zbog njihove važnosti se svako od nas treba potruditi da ih što bolje provede u ibadetu. Na svakom vjerniku je da ih iskoristi na najbolji mogući način. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i takvaluka.
Muhammed a.s., u jednom hadisu kaže: "Nema vrijednijih dana kod Allaha, niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.!" (Ahmed)
Bez obzira da li se namaz klanjao u džema'atu ali nasamo, poslije farz namaza, počevši od sabaha devetog zu'l-hidždžeta, znači sutra od sabaha,pa sve do iza ikindije četvrtog dana bajrama, uči se poznati tekbir: Allahu ekberullahu ekber, la ilahe illallahu wallahu ekber, Allahu ekber we lillahi'l-hamd.
Znači, sunnet je u ovim danima učenje: tekbira, tahmida, tehlila i tesbiha. Sunnet je da to učenje bude naglas u: džamiji, kući, ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Ljudi uče naglas, pojedinačno, dok žene uče u sebi. Ovaj sunnet je potpuno iskorijenjen i gotovo da se ne čuju tekbiri u prvih devet dana ovog mjeseca. Potrebno je one koji su zanemarili ovaj sunnet podsjetiti na njega.
Musliman je dužan da iskoristi ove dane i provede ih u istinskom ibadetu, ne želeći ništa drugo sem Allahovo dž.š., zadovoljstvo i oprost. Svaki musliman, bez obzira da li bio na hadžu ili kod svoje kuće, dužan je ovih deset dana provesti u povečanoj pokornosti svome Gospodaru, svjedočeći svoj islam, iman i ihsan.
Posebno treba obratiti pažnju na sutrašnji dan ,dan Arefata, te ga provesti u postu jer je post dana Arefata uzrokom praštanja grijeha, godinu prije i godinu poslije: Prenosi El-Ensari r. a. da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Post po tri dana od svakog mjeseca i Ramazan do Ramazana su kao post cijelu godinu." Upitaše ga o postu Dana Arefata, pa reče: On briše grijehe učinjene godinu prije i godinu poslije. "Bi upitan o postu Ašure, pa reče: "On briše grijehe učinjene u prošloj godini!" (Muslim)

Deseti dan Zul-hidžeta je prvi dan kurban-bajrama. Ko se taj dan približi Allahu dž.š., klanjem kurbana, sa prvom kapi krvi kurbana Allah dž.š., oprašta njemu i njegovoj porodici grijehe. A ko taj dan nahrani vjernika i podjeli sadaku Allah dž.š., će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbjednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrima djelima od bilo kakvog brda na zemlji.
U jednoj predaji stoji da je Musa a.s. rekao: "Gospodaru, molih Te a Ti se ne odazivaš mojoj molbi, pouči me kako da Te molim." - "Allah dž.š., je objavio Musau a.s. „O Musa, kada nastupi prva desetina mjeseca zul-hidžeta, reci: LA ILAHE ILELLAH - ispunit ću ti potrebu." - "Musa reče: „Gospodaru, pa svaki Tvoj rob to gov¬ori." - „Allah dž.š., reče: „O Musa, ko kaže: LA ILAHE ILELLAH - samo jedan puta u ovim danima, pa kad bi stavio sedam nebesa i sedam zemalja na jedan tas vage, a LA ILAHE ILELLAH, na drugi tas, pa zaista ono je teže i ovaj govor bi prevagnuo sve njih zajedno."
A Muhamed a.s., je govorio: "Najvrednije što sam rekao ja i ono što su rekli po¬slanici prije mene u danima ove desetine je: LA ILAHE ILELLAH, VAHDEHULA ŠERIKELEH.
U danima bajrama treba zaboraviti na nesuglasice i pomiriti se, ko je za izvinjenje nek se izvine, a ko je u mogućnosti da oprosti neka oprosti, jer i naš Gospodar oprašta i milostiv je i najvećem griješniku zašto i mi nemamo sluha za oprost.
Zato koljući kurban zakoljimo u sebi sve što ne valja, svoju srdžbu, svoju ljutnju, svoj egoizam, svoj nemar, svoj neposluh prema Allahu dž.š. i prema svojim roditeljima. Pokažimo razumijevanje za svoju braću, koji ne mogu zaklati kurban, poklonimo im dio od svog kurbana, jer mnogi neće imati šta okusiti a kamoli kurban zaklati iako je Allahu najdraže da se novčenice potroše na kurbana.
H. Aiša pripovijeda da je Muhammed a.s. rekao: »Najbolje čovjekovo djelo i ono što Allah najviše voli na Kurban-bajram je prolijevanje kurbanske krvi. Doista će kurban na Dan stajanja (Jevmul kijameh) doći sa svojim rogovima, vunom i papcima.» Zaista kurbanska krv stigne Allahu prije nego padne na zemlju, pa zato lijepo postupajte sa kurbanima.»Ibni-Madze i Tirmizi