KULTURA PONAŠANJA U DŽAMIJI

Džamija je u islamu nezamjenljiva institucija: rasadnik znanja i svjetionik vjere, mjesto gdje ljudi doživljavaju svoje najpozitivnije promjene. Vjernik treba za džamiju biti vezan već od rođenja – od nadijevanja imena i učenja ezana na uho novorođenčetu, preko vjenčanja i ulaska u novi život, do kraja života i klanjanja dženaze-namaza.
Džamija treba biti nit koja će uvezivati sve muslimane, spajati ih, organizirati i uvezivati, kao što su saffovi uvezani i čvrsto spojeni dok vjernici koji obavljaju namaz stoje jedan uz drugog.
Džamija nije i ne bi smjela biti mjesto međusobnog sukoba i razdora među muslimanima. Razlike među njima, bilo koje prirode, ona smiruje i čini ih jednakim pred Stvoriteljem u čijoj Kući hoće da se Njemu približe. Svađa i bilo koja vrsta agresivnosti povrjeđuju svetost prostora džamije i toga moraju biti svjesni svi muslimani koji u nju dolaze.
Džamija ima red koji je nužno poštovati, a prije svega poznavati.
U prilog tome navest ćemo neke podatke.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno je kazivao i praktično pokazivao kako se ponašati na svakom mjestu i u svako vrijeme. Njegova životna praksa pokazala je kako se treba ponašati i u džamiji. Često je potsticao na redovnost posjećivanja džamije i klanjanja namaza u džematu, ističući da je vrjedniji od pojedinačnog klanjanja za dvadeset sedam puta.
Za odlazak u džamiju se čovjek priprema čisteći se, abdestom ili gusulom, oblačeći pristoju odjeću, mirišići se blago, ne ošto i iritirajuće. Ka džamiji ide umjerenim korakom, bez žurbe, i ne čineći ništa što bi bilo neprimjereno činu odlaska u džamiju, jer se i taj put do džamije ubraja u cjelinu namaza kojeg namjerava obaviti. Iz kuće izlazi lijevom nogom moleći Allaha da mu daruje svjetlo na srčani i očni vid, da mu ono bude i s desne strane i iza njega, da ono prožme cijelo njegovo tijelo i njegovu dušu. Ka džamiji kreće na vrijeme kako ne bi morao žuriti. Uvijek je bolje kada dođe ranije, a i to mu se ubraja u cjelinu namaza. Posebno je to značajno petkom. Resulullah, s.a.v.s., kaže:
Ko se u petak okupa, poput kupanja od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvo vrijeme, kao da je devu žrtvovao; ko ode u drugo vrijeme, kao da je kravu žrtvovao; ko ode u treće vrijeme kao da je rogatog ovna žrtvovao; ko ode u četvrto vrijeme kao da je kokoš žrtvovao; ko ode u peto vrijeme kao da je jaje žrtvovao; a kada se imam pojavi, dođu meleki i slušaju hutbu.
U džamiju ulazi desnom nogom, s bismillom i slavatom na Resulullaha, uz dovu Allahu da njemu, koji eto ulazi u Njegovu kuću, daruje Svoj oprost i milost. Iz džamije će izaći lijevom nogom, kako je to učinio i kad je iz kuće izlazio. Ulazeći u džamiju nazvat će selam prisutnima, a ako mu situacije dopušta, klanjat će dva rekata namaza tehijjetul-mesdžid, kojim se iskazuje poštovanje prema džamijskom prostoru, kao Božijoj kući.
Nije dobro nastojati domoći se mjesta u prednjim safovima tako što će se prekoračivati preko ramena, a nekad i glava, drugih ljudi. Zato se dolazi na vrijeme i popunjava mjesto u vrhu džamije, kako se ne bi zatvorio prolaz onima koji dolaze kasnije. Pogotovo se može dogoditi da, pri prolasku naprijed, neko bude prisiljen da prođe ispred klanjača koji klanja sunnet, što je, također, neprimjereno i nedopustivo. Nije dobro čak ni rastaviti dvojicu klanjača pri tom prolasku, a kamo li nešto više. Resulullah, s.a.v.s, kaže:
Ko se petkom okupa, što je bolje moguće, namiriše se, pa izađe rano u džamiju ne rastavivši dvojicu klanjača, a zatim klanja ono što je propisano, pa šuti i sluša imama dok hutbu drži, Allah će mu oprostiti grijehe počinjene izmedu dvije džume!
Sve što u džamiji uznemirava klanjače uznemirava i meleke koji prisustvuju namazu. Zato je važno poštovati red u džamiji i ničim ne doprinijeti da drugi budu u njoj uznemiravani. Kada je riječ o ljudima koji, zbog bolesti ili starosti imaju ograničenu sposobnost pokreta, preporučuje se da klanjaju na način koji im ne predstavlja poteškoću. Ukoliko mogu klanjati sjedeći bez ikakvih dodatnih pomagala, stolica, klupa i sl., neka tako učine, jer nisu dužni sebi dodatno otežavati obavljanje namaza. Stolica traži da se pomjera desno i lijevo, naprijed i nazad za klanjačem, a to nije potrebno. Dakle to je sredstvo koje će se koristiti u krajnjoj nuždi,zato kome ne treba neka je izbjegava. Kada je jednom prilikom Resulullah, s.a.v.s., ušao u džamiju i vidio konopac zavezan između dva stuba, za koji su mu kazali da je tu kako bi se jedna žena kojoj je teško ustati, njime pomogla, naredio je da se konopac odveže, a da žena klanja onako kako može i kako joj nije teško.