Pokrivanje gasulhane

Vrijednost abdesta II

Uzimanje abdesta je obaveza jasno naglašena u Kur’anu i u velikom broju hadisa.U Suri El-Maide Allah džš. kaže:
"O vjernici, kad hoćete molitvu da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite - a dio glava svojih potarite - i noge svoje do iza članaka...

... Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni." (El-Maide, 6)
U Arapskom jeziku rijec vudu` (abdest) znaci čistoća, jasnoća i blistavost.
Abdest je svjetlost na dunjaluku i ahiretu. Na ovom svijetu ostavlja trag u vidu svjetlosti na licima i smirenosti u srcima i čini čovjekov život oazom mira i izvorom čvrste vjere a na budućem svijetu ta će svjetlost krasiti lica i noge vjernika.
Oni koji su se odazvali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i koji budu klanjali i često uzimali abdest bit će prepoznatljivi na Sudnjem danu po svijetlim i bijelim licima. U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Moj će se ummet na Sudnjem danu raspoznavati po bijelim i svijetlim licima od tragova abdesta.“ Ovo svjetlo i bjelina bit će ukras vjernika na Sudnjem danu

Allah dž.š., pomaže ljudima da se putem abdesta čiste od grijeha i time uzdižu na viši stepen. Zahvaljujući abdestu oni će spremniji dočekati susret sa Allahom dž.š., kao što je rekao Božiji Poslanik, a.s.; „Hoćete li da vam kažem čime Allah briše grijehe i uzdiže? Rekli su; „Hoćemo Božiji Poslaniče", On reče: „Propisanim uzimanjem abdesta, mnogobrojnim koracima do džamije, iščekivanjem namaza za namazom, to je vaša borba, to je vaša borba." (Muslim i Tirmizi)
Abdest zaista vraća snagu u tjelo čovjeka, čisti od grijeha i loših djela, jer grijesi i loša djela utjecu na fizicko i psihičko stanje čovjeka, čime čovjek gubi snagu a lijek za to je abdest.
Abdest je blagodat i svijetlost. Allah dž.š., hvali one koji se čiste pa kaže:

„Allah zaista voli one koji se kaju i koji se mnogo čiste." (El-Bekare, 222)
Plod te ljubavi potice iz tajne Allahovog imena el-Hafiz (Onaj koji uvjek nad svime bdije) Naime, Allah čuva čovjeka oružjem kojim se brani i unutrašnje i vanjsko, a to oružje je abdest. Nije li to jedan od vidova Allahove blagodati čovjeku. Allah dž.š.,, kaze: "I ako biste Allahove blagodati brojali ne biste ih nabrojali." (Ibrahim, 34)
Osim ovih duhovnih koristi ,abdest ima i konkretne fizičke, zdravstvene koristi.Hladna voda je veoma jaka draž za kožu, odnosno za njene receptore za hladnoću koji se nalaze na koži u različitom omjeru. Preko ovih receptora koža je povezana sa centralnim i vegetativnim nervnim sistemom. Polivanjem i trljanjem hladnom vodom sa dlanovima šake o lice i stopala, temperaturnom razlikom vode i tijela, dolazi do jake reakcije na krvne sudove – kapilare koji se skupe, koža poblijedi i dolazi do osjećaja hladnoće. Nakon toga dolazi proces širenja kapilara, te onda kroz kapilare protiče više krvi, pa je i cirkulacija bolja.Kratkotrajni hladan utjecaj vode povećava broj crvenih i bijelih krvnih zrnaca i hemoglobina (krvni pigment, krvno crvenilo, sredstvo koje stvara krv). Zatim povećava nadražljivost senzitivnih i motornih živaca i poprečnoprugaste muskulature. Umjereno stimulira tijelo, djeluje osvježavajuće, redukuje zamor, djeluje nadražajno na centralni nervni sistem i psihu, izaziva osjećaj svježine te povećava fizičku i mentalnu radnu sposobnost.

O vrijednosti abdesta

Svi mi znamo šta je abdest i šta on znači za muslimana u njegovome životu, jer sve ibadete koje musliman čini , a posebno namaze, čini ih sa abdestom. Ali, šta je abdest u stvari ? Koja je njegova vrijednost ?
Malo je onih koji to znaju, jer abdest je istinska zaštita muslimana od svakoga zla i čišćenje od grijeha. Naš plemeniti poslanik Muhammed s.a.v.s. je uvijek bio pod abdestom.
Kada bismo mi češće bili pod abdestom manje bismo počinili grijeha jer čovjek kada ima abdest onda pazi na svoj jezik , na svoje misli i postupke.
Ebu Umame Bahili je rekao:“Pitao sam Amra b. Anbeseta : Zbog čega se smatraš četvrtim muslimanom? On odgovori:'Smatrao sam da su ljudi u zabludi i za mene kipovi nisu ništa značili.Onda sam čuo da ima neki čovjek u Mekki koji kazuje nešto neuobičajeno.Uzjahao sam devu i otišao u Mekku. Tamo sam zatekao Allahovog Poslanika s.a.v.s. kojeg su njegovi saplemenici ismijavali i nipodaštavali.Sažalio sam se na njega i otišao mu.Pitao sam:'Ko si ti ?On mi je odgovorio:Ja sam vjerovjesnik.Pitao sam dalje:Da li te je uistinu Allah poslao ? On odgovori:'Jeste'. A s čime te poslao ?S porukom da samo Allahu , Jedinom, robujemo, da Mu druga ne pripisujemo, da porušimo kipove i da održavamo rodbinske veze.Dalje sam pitao: Ko je s tobom u tome što pozivaš ? On reče:Jedan slobodan i jedan rob.S njim su bili samo Ebu Bekr i Bilal. Rekao sam :Hoću i ja da te slijedim.On reče:Ne možeš to danas , nego se vrati svojoj porodici i kada čuješ da sam ojačao , onda mi se priključi.Vratio sam se svojoj porodici, s primljenim islamom.Amr dalje priča:'Toga dana sam bi četvrti musliman' , što znači da tada nije bilo više od četvorice muslimana.Kada je Poslanik činio Hidžru , uzjahao sam devu i došao u Medinu.Ušao sam kod njega i rekao:Alahov Poslaniče , da li me prepoznaješ? On odgovori: Poznajem , zar nisi ti onaj koji mi je dolazio u Mekku ? Rekoh : Allahov Poslaniče , poduči me onome čemu te Allah podučio.On kaza:Kada klanjaš sabah, nemoj klanjati ništa više dok sunce ne izađe. Kada sunce izađe , onda nemoj klanjati dok se ne podigne , jer ono izlazi između dvaju šejtanskih rogova, i tada mu ničice padaju nevjernici.Kada se sunce podigne koliko za dužinu koplja ili dva , onda klanjaj.Namazu prisustvuju i drugi. Kada se sjena koplja izjednači s njegovom dužinom , nemoj klanjati u tom vremenu , jer tada se raspaljuje Džehennem.Kada se produži sjenka , tada klanjaj namaz kojem se prisustvuje i svjedoči i klanjaj do ikindije. Kada klanjaš ikindiju , ustegni se od namaza sve dok sunce ne zađe , jer sunce zalazi između šejtanskih rogova i tada mu se obraćaju nevjernici.Pitao sam : Allahov Vjerovjesniče , kaži mi nešto o abdestu. On kaza: Među vama nema čovjeka koji odluči uzeti abdest, a onda izapere usta i nos a da
se ne oslobodi grijeha koji su mu u ustima i nozdrvama vodom kojom pere. Kada opere lice , kao što mu je Allah naredio, vodom sapere i grijehe sa lica.Kada opere ruke do iznad lakata , kao što mu je Allah naredio , sapere i grijehe ruku, čak i ispod noktiju. Kada potare glavu kao što mu je Allah naredio , očisti grijehe koji su na glavi i oni odu s vodom s kose. Kada opere noge do članaka , kao što mu je Allah naredio, odu i grijesi nogu s njegovih prsta s vodom. Onda ustane , zahvali se Allahu i pohvali Ga onako kako je On toga dostojan , pa klanja dva rekata , a da neće biti oslobođen svojih grijeha kao na dan kada ga je mati rodila.“[1]
Draga braćo, ovaj hadis bi trebao da bude radost svima nama jer nam govori kako da se brzo čistimo naših grijeha a to nam je zaista potrebno. Pazite na zabranjena vremena i budite što više pod abdestom , klanjaj propisane namaze i ako Bog da bit ćeš spašen.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao:“ Ko zanoći pod abdestom , zanoći u društvu meleka . Kada god se prene iz sna , melek rekne:'Allahu moj, oprosti Svome robu , jer je zanoćio pod abdestom . „
Pogledajte ,kolika je vrijednost abdesta. Ko ne bi volio da svaku noć zanoći,i dok on spava da ga meleki čuvaju i mole Allaha da mu njegove grijehe oprosti. Evo nam prilike ako to želimo.
Ukbe b. Amir prenosi od Omera da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao:“Kada neko od vas završi sa abdestom i izgovori ;Ešhedu en la ilahe illallahu vahdehu, la šerike leh, ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu. Svjedočim da nema boga osima Allaha , Jedinog , Koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.' pootvara mu se svih osam džennetskih kapija , da izabere na koja će ući.“
Zato, braćo, nikada ne propustite kad uzmete abdest da poslije njega izgovorite kelime i šehadet jer je u tome veliko dobro.

Bilježi se od Ebu Derdaa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:“ Ko dođe na Kijametski dan s pet djela, uz iman , ući će u Džennet: ko bude vodio računa o obavljanju pet namaza u njihovo vrijeme, o abdestu , rukuu i sedždi i ko bude davao zekat na svoj imetak drage volje. Onda je rekao:Allaha mi to može učiniti samo vjernik.Zatim, ko posti ramazan , obavi hadždž ako za to ima uslove, i ko pravda ukazano povjerenje.Prisutni upitaše :Ebu Derda , a što je emanet ( povjerenje ) ?On odgovori: To je kupanje poslije džunupluka.Allah nije zatražio od čovjeka da čuva išta više od toga.“[2]

19. maj - dan MZ Lohinja

Povodom 19. maja-dana MZ Lohinja već tradicionalno se organizuje manifestacija Rahmet šehidima.Nakon ikindije namaza u džamiji je proučen Ja-sin, zatim je uslijedilo okupljanje na mjestu gdje su pali prvi šehidi Lohinje, te obilazak šehidskog mezarja...

KULTURA PONAŠANJA U DŽAMIJI

Džamija je u islamu nezamjenljiva institucija: rasadnik znanja i svjetionik vjere, mjesto gdje ljudi doživljavaju svoje najpozitivnije promjene. Vjernik treba za džamiju biti vezan već od rođenja – od nadijevanja imena i učenja ezana na uho novorođenčetu, preko vjenčanja i ulaska u novi život, do kraja života i klanjanja dženaze-namaza.
Džamija treba biti nit koja će uvezivati sve muslimane, spajati ih, organizirati i uvezivati, kao što su saffovi uvezani i čvrsto spojeni dok vjernici koji obavljaju namaz stoje jedan uz drugog.
Džamija nije i ne bi smjela biti mjesto međusobnog sukoba i razdora među muslimanima. Razlike među njima, bilo koje prirode, ona smiruje i čini ih jednakim pred Stvoriteljem u čijoj Kući hoće da se Njemu približe. Svađa i bilo koja vrsta agresivnosti povrjeđuju svetost prostora džamije i toga moraju biti svjesni svi muslimani koji u nju dolaze.
Džamija ima red koji je nužno poštovati, a prije svega poznavati.
U prilog tome navest ćemo neke podatke.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno je kazivao i praktično pokazivao kako se ponašati na svakom mjestu i u svako vrijeme. Njegova životna praksa pokazala je kako se treba ponašati i u džamiji. Često je potsticao na redovnost posjećivanja džamije i klanjanja namaza u džematu, ističući da je vrjedniji od pojedinačnog klanjanja za dvadeset sedam puta.
Za odlazak u džamiju se čovjek priprema čisteći se, abdestom ili gusulom, oblačeći pristoju odjeću, mirišići se blago, ne ošto i iritirajuće. Ka džamiji ide umjerenim korakom, bez žurbe, i ne čineći ništa što bi bilo neprimjereno činu odlaska u džamiju, jer se i taj put do džamije ubraja u cjelinu namaza kojeg namjerava obaviti. Iz kuće izlazi lijevom nogom moleći Allaha da mu daruje svjetlo na srčani i očni vid, da mu ono bude i s desne strane i iza njega, da ono prožme cijelo njegovo tijelo i njegovu dušu. Ka džamiji kreće na vrijeme kako ne bi morao žuriti. Uvijek je bolje kada dođe ranije, a i to mu se ubraja u cjelinu namaza. Posebno je to značajno petkom. Resulullah, s.a.v.s., kaže:
Ko se u petak okupa, poput kupanja od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvo vrijeme, kao da je devu žrtvovao; ko ode u drugo vrijeme, kao da je kravu žrtvovao; ko ode u treće vrijeme kao da je rogatog ovna žrtvovao; ko ode u četvrto vrijeme kao da je kokoš žrtvovao; ko ode u peto vrijeme kao da je jaje žrtvovao; a kada se imam pojavi, dođu meleki i slušaju hutbu.
U džamiju ulazi desnom nogom, s bismillom i slavatom na Resulullaha, uz dovu Allahu da njemu, koji eto ulazi u Njegovu kuću, daruje Svoj oprost i milost. Iz džamije će izaći lijevom nogom, kako je to učinio i kad je iz kuće izlazio. Ulazeći u džamiju nazvat će selam prisutnima, a ako mu situacije dopušta, klanjat će dva rekata namaza tehijjetul-mesdžid, kojim se iskazuje poštovanje prema džamijskom prostoru, kao Božijoj kući.
Nije dobro nastojati domoći se mjesta u prednjim safovima tako što će se prekoračivati preko ramena, a nekad i glava, drugih ljudi. Zato se dolazi na vrijeme i popunjava mjesto u vrhu džamije, kako se ne bi zatvorio prolaz onima koji dolaze kasnije. Pogotovo se može dogoditi da, pri prolasku naprijed, neko bude prisiljen da prođe ispred klanjača koji klanja sunnet, što je, također, neprimjereno i nedopustivo. Nije dobro čak ni rastaviti dvojicu klanjača pri tom prolasku, a kamo li nešto više. Resulullah, s.a.v.s, kaže:
Ko se petkom okupa, što je bolje moguće, namiriše se, pa izađe rano u džamiju ne rastavivši dvojicu klanjača, a zatim klanja ono što je propisano, pa šuti i sluša imama dok hutbu drži, Allah će mu oprostiti grijehe počinjene izmedu dvije džume!
Sve što u džamiji uznemirava klanjače uznemirava i meleke koji prisustvuju namazu. Zato je važno poštovati red u džamiji i ničim ne doprinijeti da drugi budu u njoj uznemiravani. Kada je riječ o ljudima koji, zbog bolesti ili starosti imaju ograničenu sposobnost pokreta, preporučuje se da klanjaju na način koji im ne predstavlja poteškoću. Ukoliko mogu klanjati sjedeći bez ikakvih dodatnih pomagala, stolica, klupa i sl., neka tako učine, jer nisu dužni sebi dodatno otežavati obavljanje namaza. Stolica traži da se pomjera desno i lijevo, naprijed i nazad za klanjačem, a to nije potrebno. Dakle to je sredstvo koje će se koristiti u krajnjoj nuždi,zato kome ne treba neka je izbjegava. Kada je jednom prilikom Resulullah, s.a.v.s., ušao u džamiju i vidio konopac zavezan između dva stuba, za koji su mu kazali da je tu kako bi se jedna žena kojoj je teško ustati, njime pomogla, naredio je da se konopac odveže, a da žena klanja onako kako može i kako joj nije teško.

Nastavak radova na gasulhani

7. maj - Dan džamija

Sedmi maj u Bosni i Hercegovini se obilježava kao Dan džamija. To je podsjećanje na sve srušene i devastirane džamije u protekloj agresiji na našu domovinu. To je i prilika da mi preispitamo svoj odnos prema Allahovim kućama - džamijama.
U hadisu kojeg bilježi Ibn ebi Šejbe Poslanik, a.s., kaže: “Gradite džamije u što većem broju.” Ibn Madze prenosi hadis u kome Muhammed a.s. kaže: « Ko sagradi dzamiju Allaha radi kao pticje gnijezdo ili jos manje, Allah ce mu sagraditi kucu u dzennetu

Prvi muslimani su ovo doslovno shvatili te su se nadmetali u ovom hairli poslu nastojeći uložiti što više truda i imanja kako bi gradnjom džamija omogućili širenje islama. U prvo vrijeme, džamije su bile prije svega mjesta za klanjanje, učenje Kur’ana, spominjanje Allaha, ali isto tako su bile i škole, i mjesta za sva hairli dogovaranja. Nekada su džamije bile centri oko kojih su se vrtjele sve aktivnosti.

Danas se naš odnos prema džamijama potpuno promijenio.Žalosno je da su naše džamije ovako zapostavljene. Dođemo u džamiju na Bajram, teraviju i poneku džumu, ne vodimo nikakvu brigu o održavanju, popravljanju i čišćenju svoje džamije. Skoro da je nevjerovatna ravnodušnost većine prema posjećivanju i održavanju džamija. Šta je to s nama. Zar ne želimo biti u skupini onih za koje Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:

إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَّهَ ۖ فَعَسَىٰ أُولَٰئِكَ أَنْ يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ [٩:١٨]
"Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu." (Et-Tewbeh, 18.)
Na kakvom smo mi putu, ako svoje džamije u širokom luku zaobilazimo, ako u njima namaze ne klanjamo, ako zekat ne dajemo i ako se Božijih stvorenja više bojimo nego njihovog Stvoritelja. Pogrešan li je to i sraman put.

Razloge i opravdanja možemo tražiti ali ih nećemo naći. Jednostavno razlozi su tu u nama, u našem odnosu prema ovoj uzvišenoj vjeri, i našem pomanjkanju svijesti o pripadnosti i obavezama ummeta islama.
Džamija treba da igra centralnu ulogu u našim životima i našim aktivnostima.

Brojni su hadisi Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji podstiču vjernike na posjećivanje džamija i klanjanje namaza u njima. Spomenut ćemo samo neke:
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kad god neko ode u džamiju – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, koliko god puta ode ujutro i naveče.

Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko se kod svoje kuće očisti a zatim ode u jednu od džamija da obavi jedan od Allahovih farzova, jednim korakom mu se oprašta grijeh a drugim podiže stepen (u Džennetu).
Abdullah b. Omer, r.a, prenio je od Poslanika, s.a.v.s: Namaz obavljen u džematu je vredniji od namaza pojedinca za dvadeset sedam puta.

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Sedam vrsta ljudi će biti u Allahovom hladu na dan kada nikakvog drugog hlada – osim Njegovog – neće biti: pravedan vladar, mladić koji odraste u pokornosti Allahu, osoba čije je srce stalno vezano za džamiju, prijatelji koji se vole isključivo u ime Allaha, sastaju se i razilaze samo u ime Njega, čovjek kojega lijepa i ugledna žena pozove na blud, a on kaže: Ne, ja se bojim Allaha!, čovjek koji udjeljuje sadaku tako da mu lijeva ruka ne zna šta je udijelila desna i čovjek koji se sjeti Allaha u samoći pa mu oko zasuzi!
Dzamije treba graditi, ali ih treba i posjecivati. Sa munare treba da se cuje ezan, ali mu se treba i odazvati. Najljepsi ukras jedne dzamije jesu klanjaci, zato natjecimo se da i mi budemo taj dzamijski ukras.Nemojmo ostavljati i napuštati Allahovu kuću.Neka nam uvijek budu na pameti riječi Allahovog Poslanika s.av.s. kada kaže :,,Kada vidite nekoga da redovno posjećuje džamiju ,svjedočite da je musliman,,