Noć sudbine (Lejlei-kadr), noć moći i određenja, jedan je od najvećih darova Uzvišenoga Allaha muslimanima. Uzvišeni kaže u Njegovoj Knjizi (Kur’anu):
“Zbilja, Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr!A šta ti misliš, šta je noć Kadr? Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci!
Meleki i Rûh, s dozvolom Gospodara svoga,
u njoj silaze zbog odluke svake, u njoj je spas sve dok zora ne svane!”
(Kur’an, sura Noć Kadr)
Kao povod objave ove sure navodi se sljedeća predaja od Poslanika, alejhisselam:
Neko je ispričao Allahovome Poslaniku, alejhisselam, o jednome čovjeku od Benû Isrâila koji je hiljadu noćî proveo u molitvi a dane boreći se na Allahovome putu. Ova priča ostavi utisak na Allahovoga Poslanika, alejhisselam, te poželi to isto svome ummetu. Reče: “Gospodaru moj, izjednačio si moj ummet s prošlim ummetima te učinio da postižu djela identične veličine kao i prošli ummeti!”
Stoga mu je uzvišeni Allah dao da prepozna Noć sudbine, vrijeme objavljivanja Kur’ana.
U ovoj noći Allah spustio je Kur’an, i u ovoj noći određuju se događaji koji se imaju ispuniti naredne godine.
Velika vrijednost Noći sudbine, za onoga ko provede tu noć u molitvi Allahu, jeste nagrada ravna onoj koja bi se dala kada bi osoba ibadetila punih hiljadu mjeseci. Onome ko ovu noć, očekujući veliku nagradu, koja se daje za svako dobro djelo, spominjući Allaha i dove mu upućujući, pogreške i loša djela bit će mu oprošteni.
Noć sudbine je jedno naročito postignuće za muslimane. Nijednome drugome narodu, nijednoj drugoj zajednici, Allah nije ovakvu Mudrost podario. Ipak, konkretno vrijeme nastupa Lejlei-kadr Allah je od ljudi sakrio, kako bi se sve noći mjeseca ramazana provele u traganju za ovom noći.
Kada čovjek ne zna tačno vrijeme nastupa Noći sudbine, u mogućnosti je dobiti neizmjernu nagradu koja u njoj leži i to iskrenim traganjem za tom noći. Ova noć, najvjerovatnije, pada u vrijeme posljednjih deset neparnih noći mjeseca Ramazana.
U ovoj noći određuje se sudbina svemu šta će se dogoditi u toku naredne godine. To znači, da će izvršenje sudbine za narednu godinu biti dato u ruke opunomoćenim melecima, npr. staranje i opskrba čovjeka, vrijeme smrti, i uopće sve što se ima desiti.
U Noći sudbine meleki koji prebivaju na granici između dokučivoga i nedokučivoga, silaze na Zemlju. Džibril, alejhisselam, dolazi na Zemlji i donosi četiri bajraka . Jedan postavlja na mezar Poslanika, alejhisselam, jedan na Bejtul Makdis , jedan u Mesdžidul Harâm i jedan na Sinajsku goru. Te noći, on ulazi u svaku kuću u kojoj stanuje vjernica ili vjernik, kako bi im selam nazvao, mir zaželio.
U Noći sudbine ovaj melek dolazi sa posebnim zadatkom. Moli Allaha sa svim svojim ustima sve do svitaja zore za svaku ženu i svakoga čovjeka iz ummeta Muhammeda, alejhisselam, koji ispostiše mjesec ramazan.
Ova noć je velika Allahova Milost prema nama, Njegovim robovima griješnicima. O toj Allahovoj Milosti prema nama svjedoči i predaja u kojoj se kaže kako je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo jednog dana četvericu Israelćana koji su Allahu robovali 80 godina ne učinivši niti jednog grijeha. Na to se ashabi začudiše, pa melek Džibril reče Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.: ''O Muhammede, tvoj ummet se čudi ovoj skupini ljudi koji su robovali Allahu 80 godina bez ijednog grijeha, pa Allah je spustio nešto bolje od toga'', te melek Džibril prouči prva tri ajeta ove sure, i reče: ''Ovo je bolje od onoga čemu se čudiš ti i tvoj ummet.'' Na to se Allahov Poslanik, s.a.v.s., razveseli, a i svijet zajedno sa njim.
Najprikladnija dova koju bismo uputili Allahu, dž.š., u ovoj noći je dova kojoj je Muhammed a.s. podučio h. Aišu. Ona je upitala Alahova Poslanika, s.a.v.s.: ''Kada bih znala koja je to noć Kadr, koju bih dovu učila?'' On joj odgovori: ''Uči: ALLAHUMME, INNEKE 'AFUWWUN TUHIBBU-L-'AFWE FA'FU'ANNI – ''Bože, Ti si onaj koji prašta i voliš praštanje, pa oprosti meni!''
O vrijednosti ove noći svjedoči i hadis u kojem Pejgamber, s.a.v.s., kaže: ''Ko provede noć Kadr u iskrenoj vjeri, računajući na sticanje njezinih blagodati, bit će mu oprošteni prošli grijesi.''
utorak, 31. kolovoza 2010.
Lejletul-kadr
subota, 28. kolovoza 2010.
srijeda, 25. kolovoza 2010.
Bitka na Bedru
Događaji iz islamske povijesti nam pružaju brojne pouke i poruke koje mu'mini prihvataju i kojima se oni u svakodnevnom životu koriste.Takav jedan događaj je i bitka na Bedru koja se desila druge godine po hidžri i u kojoj su muslimani predvođeni Poslanikom s.a.v.s. izvojevali veoma značajnu pobjedu. U suri Alu Imran Allah dž.š. kaže:
وَلَقَدْ نَصَرَكُمُ اللَّهُ بِبَدْرٍ وَأَنْتُمْ أَذِلَّةٌ ۖ فَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ
Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni. (Alu-‘ Imrân, 123)
Tog dana, 17. ramazana, muslimanski neprijatelji su imali tri puta više boraca koji su bili neuporedivo bolje naoružani i opremljeni za borbu. U Kur’anu, a.š., se napominje da je Allah, dž.š., poslao meleke da pomognu mu’minima ali nakon što su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve. Meleki su sami mogli pobijediti ali se traži čovjekova spremnost, odlučnost, hrabrost i ustrajnost.
Borili su se na Bedru, Resulullah i ashabi, potvrdili su i dokazali, koliku snagu, hrabrost, odlučnost i strpljivost daje islam. Znali su da je Allah, dž.š., na strani onih koji nose iman u svom srcu.
Allah, dž.š., u Kur’anu, a.š., iznosi jednu povijesnu istinu koja glasi:
كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ …
Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom dozvolom. A Allah je sa strpljivima. (El-Bekare, 249)
Resulullah i ashabi izašli su na Bedr da se suprostave sili i nasilju, da izmijene povijest, da otvore put istinskoj vjeri, slobodi, pravdi, milosrđu i humanizmu. U svom govoru prije bitke Allahov Vjerovjesnik, s.a., ne daje ashabima genocidna , krvava i rušilačka uputstva, nego im se sasvim mirno obraća ovim riječima:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Podstičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se međusobno po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na obadva svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i, na ovome mjestu, na Bedru, zaslužiće te Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu’minima.”
Ovaj Vjerovjesnikov govor ima veliko duhovno i moralno značenje. Mu’mini se uzdaju u Allahovu, dž.š., pomoć i dovu čine, kao što je dovu proučio i Muhammed, s.a., na Bedru, a ona glasi:
“Allahu moj! Podari mi obećanu pobjedu. Ako me neprijatelj pobijedi, zavladat će zabluda i nasilje i neće više biti onih koji će islam čuvati.”
Dova je bila primljena, bitka dobijena jer su ashabi u nju ušli snagom i žarom svoje vjere. Na putu do Istine i slobode, mu’mini nikada neće iznevjeriti, niti odstupiti, niti se pokolebati. Muhammed a.s. kao oličenje istine, svjetiljka koju Gospodar Uzvišeni šalje sa istinom ostvaruje veliku pobjedu.Na bedru je, dakle pobijedila istina nad neistinom. Na ovom bojištu je zauvijek završio Ebu-Džehl, veliki neprijatelj istine, a mislio je da njegovoj moći i sili nema kraja. Svi ebu-džehli svijeta završavali su i završit će sramno i bijedno na nekom svom bojištu, jer Bedr je simbol sjajne pobjede Istine, ali i simbol neumoljivog poraza zablude. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ ۖ فَلَا تَغُرَّنَّكُمُ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَلَا يَغُرَّنَّكُمْ بِاللَّهِ الْغَرُورُ...
…Obećanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan ne pokoleba u vašoj odanosti Allahu. (Lukmân, 33)
Brojne su pouke i poruke Bedra,već stoljećima muslimani crpe te pouke i svake godine iznova sjećaju se ovog izuzetnog događaja.
1.Muslimani su dobili konkretnu Allahovu pomoć u vidu meleka koji su se borili protiv nevjernika.Zahvaljujući toj pomoći došlo je do sjajne pobjede.Allah je u srca vjernika ulio smirenost i hrabrost a u srca nevjernika ulio je ogromni strah, zašto?
Zato što su muslimani krenuli u borbu za istinu, pravdu, krenuli su ,dakle u borbu za Uzvišene ideale. Kad god se čovjek u teškim trenucima bori za istinu može se nadati i pouzdati u Božiju pomoć.
2.Ova pomoć dolazi nakon potvrđene spremnosti mu’mina na žrtvu, njihove velike hrabrosti i odlučnosti.Kad god je vjernik na Allahovom putu spreman na velike napore i žrtve, može očekivati da će mu Allah dž.š. na tom putu pomoći.
3.Iako su se Muslimani u ovoj bici bili malobrojniji i slabije naoružani, oni imaju najjače oružje koje njihovi neprijatelji nemaju a to je tevvekul, pouzdanje u Allaha i dova. To je oružje koje vjerniku donosi sigurnu pobjedu i izlaz iz svake situacije.
4.Jedna od poruka Bedra sadržana je u Vjerovjesnikovim riječima, koje je izgovorio vraćajući se kao pobjednik sa Bedra:
“Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom.”
Ove Resulullahove riječi ukazuju nam na to da borba sa svojim slabostima, porocima i lošim navikama mora trajati cijeloga života. Oni koji savladaju svoju oholost, sebičnost, škrtost, umišljenost, oni koji moralno žive i islamske dužnosti izvršavaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojištu. U borbi sa samim sobom, mu’minovo oružje je iman. Na ovom putu, musliman doživljava i osjeća ljepote i vrednote svoje vjere, kao što osjeća slast idraž pobjede, istinske pobjede na svom vlastitom “Bedru”. Ta pobjeda zove se: iman , istina, pravda, sloboda, plemenitost, humanost, solidarnost, milosrđe.
Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatu’l-fitr i druge islamske dužnosti izvršavati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i značaj.
četvrtak, 19. kolovoza 2010.
Kako iskoristiti blagodati Ramazana
Muhammed a.s. je rekao: "Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra poželio bi da čitava godina bude Ramazan!"
Mi smo dužni da u svojim kućama i sredinama oživimo duh Ramazana i da taj veličanstveni doživljaj prenesemo i na svoje bližnje. Mjesec Ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se počine u tim vremenima imaju veću vrijednost, pa će i nagrada za njih biti veća.
Džennet ima osam vrata i na svaka od tih vrata ući će oni koji su radili djela koja su primjerena tim vratima. Jedna vrata se zovu Rejjan i na njih će ući samo postači.
U Ramazanu tijelo gladuje, a duša se hrani obilno - slatkom, ukusnom i zdravom hranom, što joj podaruje snagu i zdravlje. Tako je i post, kao sastavni dio te hrane, snaži i jača, čini je sposobnijom za zadaću za koju je zadužena, onako kako i fizički napor i vježba tijelo čini snažnijim i sposobnijim za djela koja su njemu primjerena. Stoga čovjek, naročito dok je u stanju posta, treba da vodi računa da duši svojoj ne servira nečistu hranu, onu koju je Allah zabranio i koja duši uzrokuje bolest.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: \"Mnogo je onih koji poste a od svog posta nemaju ništa osim gladovanja. Mnogo je onih koji klanjaju noćni namaz (teraviju) a od svog namaza nemaju ništa osim toga što su ostali budni.\"
Dakle postač mora naročito obratiti pažnju da sačuva svoj post, tj. da ga ne pokvari nekim neprimjerenim postupkom, pa da mu od posta ostane samo uzaludno gladovanje.
Sve ima sebi primjeren post: post za oči je da ne gledaju ono što je zabranjeno; post za uši je da ne slušaju ono što ne valja; post za ruke je da ne dohvaćaju ono što nije dopušteno; post za noge je da ne idu tamo gdje ne treba; post jezika je da ne govori ništa ružno, i da ne ogovara... Tako posti musliman i Ramazan shvata iznimnom prilikom dolaska do velikog dobra.
Musliman uz Ramazan treba biti posvećen svakome dobru, proizvoditi dobro, nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati pažnju prema siromašnome, jer jedan od smislova posta jeste i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim.
"Allah nekom od vas", kaže Poslanik, a.s., "uzgaja zalogaj hljeba ili datulu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja devče, pa to postane kao planina veliko!"
Svako učinjeno djelo na ovome svijetu poprima određeni oblik na Ahiretu i čovjek će se s tim djelom susresti. Učenje Kur'ana će, naprimjer, poprimiti oblik lijepog ljudskog stvorenja s kojim će se čovjek tamo družiti. Zato je posebno lijepo što više uz ramazan učiti Kur'an, unositi se u taj sadržaj, nastojati ga upiti u se, kako bi nas on prožeo.
Za svako dobro koje kao postači učinimo Allah nam uvećava nagradu, pa čak i obične svakodnevne radnje ubraja u ibadet.U jednom hadisu Muhammed s.a.w.s. je rekao:
"Postačevo spavanje je ibadet, njegova šutnja je tesbih (veličanje Allaha), njegovo djelo se udvostručava, njegova dova se prima, a grijesi mu se opraštaju".
subota, 14. kolovoza 2010.
Hadis o postu
Ebu Hurejre, r.a, od Poslanika, s.a.v.s, prenosi: Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim
petak, 13. kolovoza 2010.
Savjeti mudrog Lukmana
Lukman je govorio svome sinu:
”Sine, moli Allaha i nadaj se, ali nikad ne budi siguran da ti se neće desiti ono što ti nije drago, a boj Ga se, tako da u tom strahu nikad ne izgubiš nadu u Njegovu milost».
Sin ga je na to upitao:»Oče, a kako ću to postići kad imam samo jedno srce»?! Mudri Lukman mu odgovori:
»Sinčiću moj, mu'min ima dva srca. Srce kojim se nada i moli i srce kojim se boji»!
”Sine, moli Allaha i nadaj se, ali nikad ne budi siguran da ti se neće desiti ono što ti nije drago, a boj Ga se, tako da u tom strahu nikad ne izgubiš nadu u Njegovu milost».
Sin ga je na to upitao:»Oče, a kako ću to postići kad imam samo jedno srce»?! Mudri Lukman mu odgovori:
»Sinčiću moj, mu'min ima dva srca. Srce kojim se nada i moli i srce kojim se boji»!
četvrtak, 12. kolovoza 2010.
Propisi o postu
Dijelovi preuzeti iz članka:
"Islamski propisi o postu", Dr. Ibrahim Džananović
Post je jedan od osnovnih stubova vjere
Ramazanski post je naređen muslimanima desetog mjeseca ša‘bana, druge godine po Hidžri (624.).
Ova naredba je došla prije nego što se desila Bitka na Bedru. Objavljen je u Medini onda kada je svijest muslimana bila toliko narasla u mekkanskom periodu da su muslimani bili spremni zbog islama napustiti svoj grad Mekku i Hidžru učiniti u Medinu. Tek je post onda naređen kada nije ostala nikakva dilema da li će ga muslimani prihvatiti i hoće li ga dosljedno sprovesti.
Riječ sijam u Kur'anu je spomenuta na više mjesta. Najviše u suri El-Bekare, sedam puta. Ova riječ se spominje i u suri Ahzab (ajet 35), El-Ma'ide (ajet 89 i 95), En-Nisa (ajet 92), Merjem (ajet 26) i El-Mudžadele (ajet 4).
Ajet kojim je izravno naređen post glasi: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, i to određeni broj dana - da biste bili bogobojazni. A ko od vas bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose - otkupnina je jednog siromaha nahraniti. A ko dobrovoljno učini i više - to je za njega bolje. A da postite bolje vam je neka znate. (El-Bekare, 183-184).
Pojašnjavajući glavne islamske principe na kojima počiva cjelokupno islamsko učenje Muhammed, a.s., rekao je: "Islam počiva na pet temelja: vjeri u samo jednog Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu ramazana."
Ovaj hadis je vjerodostojan, ne samo što ga je Buharija uvrstio u svoju zbirku, već i zbog toga što ga i drugi muhaddisi smatraju vjerodostojnim, kako zbog vjedostojnosti samih prenosilaca hadisa (ravija) tako i samog teksta hadisa (metn) koji je u potpunom skladu sa Kur'anom i cjelokupnim ciljevima i intencijama šerijata (meqa>sidu-š- šeri>a').
Poricanje posta kao obligatne dužnosti i jednog od glavnih temelja vjere ima za posljedicu da poricatelj prestaje biti musliman.
Vrste islamskog posta
Najvažniji islamski post je post mjeseca ramazana. Ovaj post je fardi ‘ajn -mu'ajjen, stroga obaveza za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana i muslimanku i ko ga ne bi prihvatio i vjerovao kao strogu vjersku dužnost ne smatra se pripadnikom islama.
Post ramazana počinje istekom mjeseca ša‘bana i pojavom mjeseca mlađaka koji je pouzdan znak da je nastupio ramazan. Postiti se, dakle, može samo dvadeset i devet ili trideset dana. Mjesec po lunearnom kalendaru ne može imati dvadeset i osam, niti trideset i jedan dan. U nekim zemljama se i danas prakticira utvrđivanje posta kao i njegov završetak, odnosno početak Bajrama, posmatranjem mlađaka golim okom. Na ovaj način, kako kažu, striktno se primjenjuje kur'anski tekst koji glasi: Pa ko vidi mlađak mjeseca ramazana neka ga posti. Imajući u vidu razne vremenske nepogode kao što su u našim krajevima magle, ili pustinjskim oblastima prašina, ljudsko oko nije uvijek moglo biti pouzdano sredstvo za utvrđivanje pojave mlađaka. Zbog toga se u fikhskim djelima spominje dan jevmu-š-šekk, tj. sumnjivi dan. Sumnjiv je zbog toga što kada se navrši dvadeset i deveti dan ša‘bana nije sigurno ima li i trideseti dan ili će biti prvi dan mjeseca ramazana. Ova dilema je danas otklonjena jer se sasvim sigurno proračunima i suvremenim pomagalima koja stoje na raspolaganju može izraditi kalendar i putem astronomskih proračuna osloboditi ljude sumnji u tačan dan početka posta. Fikhska djela su puna različitih komentara i divergentnih stavova islamske uleme o ovom pitanju. Mi se, s obzirom na okolnost da se kod nas već dugi niz godina primjenjuje astronomski način proračunavanja početka i završetka ramazana, nećemo na ovo osvrtati već samo proporučiti da se muslimani pridržavaju ponuđenog oficijelnog kalendara od strane Islamske zajednice.
Prema hanefijskoj pravnoj školi ukupno ima osam vrsta posta.8 Neke vrste posta su stroga obaveza, neke su samo preporučene, dok ima i postova koji su pokuđeni pa čak i zabranjeni.
Ramazanski post je najveća vjerska obaveza (fard), pa ako se propusti na vrijeme ispostiti, obavezno ga je naknadno napostiti. Ovo napaštanje propuštenih dana ramazana također je propisano Kur'anom. U mjesecu ramazanu objavljen je Kur'an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža - da određeni broj dana ispunite, da Allaha veličate što vas je uputio i da zahvalni budete. (El-Bekare, 185)
Ako se neko namjerno i bez opravdanog razloga omrsi u toku dana posta uz ramazan, to znači da se poigrao sa svojim postom, pa se iskupljenje za takav postupak sastoji u tome da mora postiti dva mjeseca, iz dana u dan, i još naposti taj omršeni dan. Ovaj post i iskupljenje za počinjeni prekršaj zove se kefaret.
Post može biti i zavjetni (nezr). Sastoji se u tome što se neko može zavjetovati da će postiti određen broj dana ako mu se nešto dogodi ili ispuni neka želja. Čim se steknu uvjeti, tj. ispuni želja zbog koje je zavjet učinjen, odmah je dužan otpočeti post. Ako je, međutim, zavjet učinjen uz ramazan i želja ispunjena, postit će se iza mjeseca ramazana, jer se tokom ramazanskog posta nikakav drugi post ne može prakticirati.
Post može biti sunnet, kao, npr., post ašure; mendub ili mustehab - pohvaljeni post, tj. postiti tzv. bijele dane svakog mjeseca. To su 13., 14., 15. dan u lunarnom kalendaru, a bijeli su zbog toga što tada mjesec najjače sija i najduže osvjetljava noći.
U nekim slučajevima nije proporučljivo postiti (mekruh), kao, npr., postiti prvi dan ramazanskog i dane Kurban-bajrama.
Uvjeti za ispravnost posta
Da bi post bio ispravan i kod Allaha primljen potrebno je da postač ispunjava određene uvjete. Prvi uvjet je da bude musliman. Pod ovim se misli da ibadet koji je produkt kelime-i šehadeta može biti primljen samo od muslimana. Lice koje pređe na islam, a bilo je nemusliman, nije obavezno propuštene dane, odnosno mjesece ramazana napostiti. Ako pređe na islam u toku ramazana propuštene dane toga ramazana neće napostiti kao ni taj dan u kome je prešao na islam. Razlog tome je što na početku toga dana kao nemusliman nije bio obveznik da zaposti. Lijepo je, međutim, da se do kraja toga dana iz poštovanja prema postu sustegne od jela i pića.
Drugi i treći uvjet za postača je da bude punoljetan i pametan.
Pod punoljetstvom misli se na sposobnost dječaka da postane otac, a djevojčice da postane majka, tj. pojavom polucije kod dječaka i menzesa kod djevojčice. Fizička punoljetnost dolazi prije poslovne sposobnosti pa se u šerijatskom pravu pod punoljetnošću (bulug) ne misli i na poslovnu sposobnost (sinnu-r-rušd). Dakle, obaveza ibadeta prethodi poslovnoj sposobnosti.
Dječak i djevojčica koji su u fazi pred fizičku punoljetnost, iznad sedme godine, mogu postiti ali nisu obveznici. Kada dječak ili djevojčica u toku ramazana postanu obavezni postu postit će preostale dane ramazana, ali neće napaštati prethodne dane jer ih nisu bili obavezni postiti.
Ako bi nekome u toku posta pozlilo i izgubio svijest, taj dan neće napaštati i smatrat će se kao da ga je postio jer je na početku dana, odnosno zapaštanja, imao nijet da će postiti. Ako bi se, međutim, to besvjesno stanje produžilo i na druge dane, onda će biti obavezan da te druge dane naposti jer za njih nije bilo nijeta.
Lice koje se duševno razboli prije ramazana i u takvom stanju ostane tokom cijelog mjeseca propušteni ramazan neće napaštati, a ako ozdravi u toku ramazana dužan je nadoknaditi samo ono što mu je prošlo. Ovdje se pravi razlika između umobolnika i lica koja izgube svijest. Gubljenje svijesti u trajanju cijelog mjeseca ramazana ima za posljedicu da treba napostiti cijeli ramazan, ali umobolnost ako traje cijeli mjesec oslobađa obaveze ramazanskog posta.11
Propis o postu umobolnika temelji se na hadisu Muhammeda, a.s.: "Za tri osobe se ne pišu grijesi: dječaku dok ne postane punoljetan, umobolnoj osobi dok ne ozdravi i zaspaloj osobi dok se ne probudi."
Pijanci imaju tretman osobe koja je izgubila svijest.12
Prema hanefijskom mezhebu za ispravnost posta je uvjet da postač učini nijet kada želi zapostiti. Ovaj nijet se čini prije svega srcem i postupkom pa je ustajanje na ručak jedna vrsta nijeta. Hanefijska pravna škola drži da je najbolje učiniti nijet za post prije sabaha. Ako bi neko iz određenog razloga odlučio da mrsi, i prije podne ne bi jeo, pa poslije podne ipak odluči da posti, taj dan mu se neće smatrati postom i on je obavezan poslije ramazana taj dan napostiti.
Napaštanje ramazanskog posta
Prema naprijed citiranom kur'anskom ajetu postiti nisu dužni bolesnici, oni koji su na putu i oni koji teško podnose post.
Bolesnik koji se boji za svoje zdravlje može mrsiti uz ramazan, ali će te dane kada ozdravi napostiti. Bolesnikom se ne smatra lice koga je npr. zabolio prst i slično, već je bolesnik ono lice kod koga post može prouzrokovati neželjene posljedice ili otežati liječenje.
I dijabetičari - bolesnici od šećerne bolesti spadaju u kategoriju onih koji su bolesni, ali mogu spadati i u kategoriju lica koja teško podnose post. Razlika u načinu uzimanja lijeka je u tome što svako oralno uzimanje lijekova, tablete, npr., ima za posljedicu da je post pokvaren, dok primanje inzulina putem injekcije ne kvari post. Sam bolesnik ne može procjenjivati vlastito zdravstveno stanje, već se mora obratiti ljekaru, muslimanu koji zna kolika je vrijednost posta pa ga i sam prakticira. Preporuku takvog ljekara svaki bolesnik mora bezuvjetno prihvatiti. Određen broj bolesnika od šećerne bolesti može se kontrolirati i u kraćim danima bez poteškoća postiti. Ako je, međutim, stanje tako pa mora u danu, pogotovu ako je duži ljetni dan češće uzimati hranu i vodu, onda je oslobođen posta, a ostaje dužan fid-ji o kojoj ćemo reći nešto kasnije.
U kategoriju lica koja su bolesna i ne smiju postiti spadaju žene koje su u menzesu i nifasu. Za sve vrijeme trajanja menzesa žena ne smije postiti, ali će propuštene dane kasnije, poslije ramazana napostiti. Razlika između posta i namaza kod žene u menzesu je u tome što žena u menzesu ne smije klanjati, ali propuštene namaze neće ni naklanjavati dok će propuštene dane posta napostiti. Ukoliko žena zaposti i preposti skoro cijeli dan i menzes dobije makar i tren prije iftara taj dan će morati napostiti.
Pod pojmom musafir - putnik podrazumijeva se svako lice koje putuje iz svog mjesta više od 80 kilometara i kome je dopušteno da četverorekatne namaze skraćuje na dva rekata. Skraćivanje namaza putnika je obaveza (vadžib) dok je post bolji od mršenja.
Ajet koji govori o postu objavljen je u vrijeme kad se putovalo pješice ili na konju i po svim meteorološkim uvjetima. Ova daljina je za ono vrijeme bila velika, a putovanja skopčana sa različitim rizicima. Današnja putovanja su mnogo lakša, pa je naravno neprimjereno i pomisliti da putovanje autom, npr. od Sarajeva do Zenice, oslobađa čovjeka posta.
U kategoriju ljudi koji teško podnose post spadaju trudnice i one koje doje djecu, kao i sva lica čiji posao je fizički naporan i težak pa postača može dovesti u situaciju da ugrozi svoje zdravlje i svoj život, ali i život drugih ljudi. Islamska ulema je u fikskim djelima imenovala određena zanimanja kao izuzetno teška i naporna poput rudarskih zanimanja, radnika u željezarama i slično.13 Također, u ovu vrstu težih zanimanja mogu se ubrojati i vozači koji voze na dalekim relacijama jer mogu ugroziti sebe ali i druge učesnike u saobraćaju.
Svi naprijed spomenuti, kako bolesnici, putnici, tako i oni koji ga teško podnose, oslobođeni su ramazanskog posta, ali nisu oslobođeni da ga nadoknade. Imaju olakšicu što napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta ne mora biti redoslijedom, dakle, iz dana u dan, već može biti s prekidima. U svakom slučaju valja požuriti i što prije propušteno nadoknaditi.
Šta je fid-ja
Starac i starica i teški bolesnici za koje nema nade da će ozdraviti i da će biti u boljem zdravstvenom stanju, imaju olakšicu da mogu mrsiti i da za svaki omršeni dan nahrane po jednog siromaha. Ova olakšica se odnosi samo na te osobe, ali ne i na one koji su bez razloga mrsili ramazan, pa se kasnije htjeli otkupiti putem fid-je. Ovo hranjenje siromaha je moguće i nekada se prakticiralo, ali je već duže vremena usvojen princip da se umjesto toga za svaki dan izdvoji koliko iznosi jedna sadekatu-l-fitr. Ako je, npr., ramazan imao 29 dana onda se daje 29 vitri i još jednu koju je inače dužan, a ako ramazanski post ima trideset dana onda se daje iznos koji odgovara iznosu od 30 vitri i još jedne vitre. Ako je lice siromašno i nema mogućnosti da to uradi, molit će Allaha da mu oprosti i nadati se je da će mu Allah uslišati dovu, pogotovo ako je postio dok je bio mlad.
Šta kvari post
Pravilo je da će post pokvariti svako jelo, piće, pušenje i spolni odnos muža i žene. Također, post kvari sve ono što ulazi na jedno od prirodnih šupljina ljudskoga tijela, pa uzimanje lijekova ili klistir također kvari post. Lijekovi koji se oralno uzimaju kvare post za razliku od injekcija koje ne kvare post jer u ljudski organizam prodiru nasilnim i neprirodnim putem. Injekcije bilo koje vrste neće pokvariti post što postači često i koriste za razliku od uzimanja tableta koje kvare post.
Nije dopušteno da postač sam isprovocira povraćanje, jer povraćanje punim ustima također kvari post. Ukoliko dođe do takve situacije postač će nastaviti taj dan postiti, ali će ga poslije ramazana napostiti.
Jelo i piće iz zaborava neće pokvariti post pod uvjetom da ono što se trenutno nalazi u ustima, kada se sjeti da posti ili kada ga neko na to upozori, odmah izbaci iz usta. Ako bi nakon upozorenja ili nakon što je shvatio da posti ono što mu se nađe u ustima progutao, taj dan će postiti ali će ga poslije ramazana morati napostiti. Ovaj stav islamska ulema temelji na hadisu Muhammeda, a.s., da je postača "Allah, dž.š., nahranio i napojio".
***
Jedno od lijepih svojstava muslimana koji je trenutno ili trajno oslobođen posta jeste da javno ne mrsi. Tako, npr., žena koja ne posti iz opravdanih razloga ne treba javno jesti i piti jer na taj način daje loš primjer drugima i iskazuje nepoštovanje prema postu i onima koji poste. Isto vrijedi i za one muslimane koji teško podnose post, dakle fizičke radnike koji svoje mršenje posta trebaju kriti, naročito od onih kojima su oni uzor. Musliman mora razvijati osjećaj stida i suzdržanosti, jer Muhammed, a.s., upozorava da stid spada u dio vjere, "pa ko nema stida, nema ni vjere".
Preuzeto iz:Glasnik, br. 9-10, 2002.
"Islamski propisi o postu", Dr. Ibrahim Džananović
Post je jedan od osnovnih stubova vjere
Ramazanski post je naređen muslimanima desetog mjeseca ša‘bana, druge godine po Hidžri (624.).
Ova naredba je došla prije nego što se desila Bitka na Bedru. Objavljen je u Medini onda kada je svijest muslimana bila toliko narasla u mekkanskom periodu da su muslimani bili spremni zbog islama napustiti svoj grad Mekku i Hidžru učiniti u Medinu. Tek je post onda naređen kada nije ostala nikakva dilema da li će ga muslimani prihvatiti i hoće li ga dosljedno sprovesti.
Riječ sijam u Kur'anu je spomenuta na više mjesta. Najviše u suri El-Bekare, sedam puta. Ova riječ se spominje i u suri Ahzab (ajet 35), El-Ma'ide (ajet 89 i 95), En-Nisa (ajet 92), Merjem (ajet 26) i El-Mudžadele (ajet 4).
Ajet kojim je izravno naređen post glasi: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, i to određeni broj dana - da biste bili bogobojazni. A ko od vas bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose - otkupnina je jednog siromaha nahraniti. A ko dobrovoljno učini i više - to je za njega bolje. A da postite bolje vam je neka znate. (El-Bekare, 183-184).
Pojašnjavajući glavne islamske principe na kojima počiva cjelokupno islamsko učenje Muhammed, a.s., rekao je: "Islam počiva na pet temelja: vjeri u samo jednog Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu ramazana."
Ovaj hadis je vjerodostojan, ne samo što ga je Buharija uvrstio u svoju zbirku, već i zbog toga što ga i drugi muhaddisi smatraju vjerodostojnim, kako zbog vjedostojnosti samih prenosilaca hadisa (ravija) tako i samog teksta hadisa (metn) koji je u potpunom skladu sa Kur'anom i cjelokupnim ciljevima i intencijama šerijata (meqa>sidu-š- šeri>a').
Poricanje posta kao obligatne dužnosti i jednog od glavnih temelja vjere ima za posljedicu da poricatelj prestaje biti musliman.
Vrste islamskog posta
Najvažniji islamski post je post mjeseca ramazana. Ovaj post je fardi ‘ajn -mu'ajjen, stroga obaveza za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana i muslimanku i ko ga ne bi prihvatio i vjerovao kao strogu vjersku dužnost ne smatra se pripadnikom islama.
Post ramazana počinje istekom mjeseca ša‘bana i pojavom mjeseca mlađaka koji je pouzdan znak da je nastupio ramazan. Postiti se, dakle, može samo dvadeset i devet ili trideset dana. Mjesec po lunearnom kalendaru ne može imati dvadeset i osam, niti trideset i jedan dan. U nekim zemljama se i danas prakticira utvrđivanje posta kao i njegov završetak, odnosno početak Bajrama, posmatranjem mlađaka golim okom. Na ovaj način, kako kažu, striktno se primjenjuje kur'anski tekst koji glasi: Pa ko vidi mlađak mjeseca ramazana neka ga posti. Imajući u vidu razne vremenske nepogode kao što su u našim krajevima magle, ili pustinjskim oblastima prašina, ljudsko oko nije uvijek moglo biti pouzdano sredstvo za utvrđivanje pojave mlađaka. Zbog toga se u fikhskim djelima spominje dan jevmu-š-šekk, tj. sumnjivi dan. Sumnjiv je zbog toga što kada se navrši dvadeset i deveti dan ša‘bana nije sigurno ima li i trideseti dan ili će biti prvi dan mjeseca ramazana. Ova dilema je danas otklonjena jer se sasvim sigurno proračunima i suvremenim pomagalima koja stoje na raspolaganju može izraditi kalendar i putem astronomskih proračuna osloboditi ljude sumnji u tačan dan početka posta. Fikhska djela su puna različitih komentara i divergentnih stavova islamske uleme o ovom pitanju. Mi se, s obzirom na okolnost da se kod nas već dugi niz godina primjenjuje astronomski način proračunavanja početka i završetka ramazana, nećemo na ovo osvrtati već samo proporučiti da se muslimani pridržavaju ponuđenog oficijelnog kalendara od strane Islamske zajednice.
Prema hanefijskoj pravnoj školi ukupno ima osam vrsta posta.8 Neke vrste posta su stroga obaveza, neke su samo preporučene, dok ima i postova koji su pokuđeni pa čak i zabranjeni.
Ramazanski post je najveća vjerska obaveza (fard), pa ako se propusti na vrijeme ispostiti, obavezno ga je naknadno napostiti. Ovo napaštanje propuštenih dana ramazana također je propisano Kur'anom. U mjesecu ramazanu objavljen je Kur'an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža - da određeni broj dana ispunite, da Allaha veličate što vas je uputio i da zahvalni budete. (El-Bekare, 185)
Ako se neko namjerno i bez opravdanog razloga omrsi u toku dana posta uz ramazan, to znači da se poigrao sa svojim postom, pa se iskupljenje za takav postupak sastoji u tome da mora postiti dva mjeseca, iz dana u dan, i još naposti taj omršeni dan. Ovaj post i iskupljenje za počinjeni prekršaj zove se kefaret.
Post može biti i zavjetni (nezr). Sastoji se u tome što se neko može zavjetovati da će postiti određen broj dana ako mu se nešto dogodi ili ispuni neka želja. Čim se steknu uvjeti, tj. ispuni želja zbog koje je zavjet učinjen, odmah je dužan otpočeti post. Ako je, međutim, zavjet učinjen uz ramazan i želja ispunjena, postit će se iza mjeseca ramazana, jer se tokom ramazanskog posta nikakav drugi post ne može prakticirati.
Post može biti sunnet, kao, npr., post ašure; mendub ili mustehab - pohvaljeni post, tj. postiti tzv. bijele dane svakog mjeseca. To su 13., 14., 15. dan u lunarnom kalendaru, a bijeli su zbog toga što tada mjesec najjače sija i najduže osvjetljava noći.
U nekim slučajevima nije proporučljivo postiti (mekruh), kao, npr., postiti prvi dan ramazanskog i dane Kurban-bajrama.
Uvjeti za ispravnost posta
Da bi post bio ispravan i kod Allaha primljen potrebno je da postač ispunjava određene uvjete. Prvi uvjet je da bude musliman. Pod ovim se misli da ibadet koji je produkt kelime-i šehadeta može biti primljen samo od muslimana. Lice koje pređe na islam, a bilo je nemusliman, nije obavezno propuštene dane, odnosno mjesece ramazana napostiti. Ako pređe na islam u toku ramazana propuštene dane toga ramazana neće napostiti kao ni taj dan u kome je prešao na islam. Razlog tome je što na početku toga dana kao nemusliman nije bio obveznik da zaposti. Lijepo je, međutim, da se do kraja toga dana iz poštovanja prema postu sustegne od jela i pića.
Drugi i treći uvjet za postača je da bude punoljetan i pametan.
Pod punoljetstvom misli se na sposobnost dječaka da postane otac, a djevojčice da postane majka, tj. pojavom polucije kod dječaka i menzesa kod djevojčice. Fizička punoljetnost dolazi prije poslovne sposobnosti pa se u šerijatskom pravu pod punoljetnošću (bulug) ne misli i na poslovnu sposobnost (sinnu-r-rušd). Dakle, obaveza ibadeta prethodi poslovnoj sposobnosti.
Dječak i djevojčica koji su u fazi pred fizičku punoljetnost, iznad sedme godine, mogu postiti ali nisu obveznici. Kada dječak ili djevojčica u toku ramazana postanu obavezni postu postit će preostale dane ramazana, ali neće napaštati prethodne dane jer ih nisu bili obavezni postiti.
Ako bi nekome u toku posta pozlilo i izgubio svijest, taj dan neće napaštati i smatrat će se kao da ga je postio jer je na početku dana, odnosno zapaštanja, imao nijet da će postiti. Ako bi se, međutim, to besvjesno stanje produžilo i na druge dane, onda će biti obavezan da te druge dane naposti jer za njih nije bilo nijeta.
Lice koje se duševno razboli prije ramazana i u takvom stanju ostane tokom cijelog mjeseca propušteni ramazan neće napaštati, a ako ozdravi u toku ramazana dužan je nadoknaditi samo ono što mu je prošlo. Ovdje se pravi razlika između umobolnika i lica koja izgube svijest. Gubljenje svijesti u trajanju cijelog mjeseca ramazana ima za posljedicu da treba napostiti cijeli ramazan, ali umobolnost ako traje cijeli mjesec oslobađa obaveze ramazanskog posta.11
Propis o postu umobolnika temelji se na hadisu Muhammeda, a.s.: "Za tri osobe se ne pišu grijesi: dječaku dok ne postane punoljetan, umobolnoj osobi dok ne ozdravi i zaspaloj osobi dok se ne probudi."
Pijanci imaju tretman osobe koja je izgubila svijest.12
Prema hanefijskom mezhebu za ispravnost posta je uvjet da postač učini nijet kada želi zapostiti. Ovaj nijet se čini prije svega srcem i postupkom pa je ustajanje na ručak jedna vrsta nijeta. Hanefijska pravna škola drži da je najbolje učiniti nijet za post prije sabaha. Ako bi neko iz određenog razloga odlučio da mrsi, i prije podne ne bi jeo, pa poslije podne ipak odluči da posti, taj dan mu se neće smatrati postom i on je obavezan poslije ramazana taj dan napostiti.
Napaštanje ramazanskog posta
Prema naprijed citiranom kur'anskom ajetu postiti nisu dužni bolesnici, oni koji su na putu i oni koji teško podnose post.
Bolesnik koji se boji za svoje zdravlje može mrsiti uz ramazan, ali će te dane kada ozdravi napostiti. Bolesnikom se ne smatra lice koga je npr. zabolio prst i slično, već je bolesnik ono lice kod koga post može prouzrokovati neželjene posljedice ili otežati liječenje.
I dijabetičari - bolesnici od šećerne bolesti spadaju u kategoriju onih koji su bolesni, ali mogu spadati i u kategoriju lica koja teško podnose post. Razlika u načinu uzimanja lijeka je u tome što svako oralno uzimanje lijekova, tablete, npr., ima za posljedicu da je post pokvaren, dok primanje inzulina putem injekcije ne kvari post. Sam bolesnik ne može procjenjivati vlastito zdravstveno stanje, već se mora obratiti ljekaru, muslimanu koji zna kolika je vrijednost posta pa ga i sam prakticira. Preporuku takvog ljekara svaki bolesnik mora bezuvjetno prihvatiti. Određen broj bolesnika od šećerne bolesti može se kontrolirati i u kraćim danima bez poteškoća postiti. Ako je, međutim, stanje tako pa mora u danu, pogotovu ako je duži ljetni dan češće uzimati hranu i vodu, onda je oslobođen posta, a ostaje dužan fid-ji o kojoj ćemo reći nešto kasnije.
U kategoriju lica koja su bolesna i ne smiju postiti spadaju žene koje su u menzesu i nifasu. Za sve vrijeme trajanja menzesa žena ne smije postiti, ali će propuštene dane kasnije, poslije ramazana napostiti. Razlika između posta i namaza kod žene u menzesu je u tome što žena u menzesu ne smije klanjati, ali propuštene namaze neće ni naklanjavati dok će propuštene dane posta napostiti. Ukoliko žena zaposti i preposti skoro cijeli dan i menzes dobije makar i tren prije iftara taj dan će morati napostiti.
Pod pojmom musafir - putnik podrazumijeva se svako lice koje putuje iz svog mjesta više od 80 kilometara i kome je dopušteno da četverorekatne namaze skraćuje na dva rekata. Skraćivanje namaza putnika je obaveza (vadžib) dok je post bolji od mršenja.
Ajet koji govori o postu objavljen je u vrijeme kad se putovalo pješice ili na konju i po svim meteorološkim uvjetima. Ova daljina je za ono vrijeme bila velika, a putovanja skopčana sa različitim rizicima. Današnja putovanja su mnogo lakša, pa je naravno neprimjereno i pomisliti da putovanje autom, npr. od Sarajeva do Zenice, oslobađa čovjeka posta.
U kategoriju ljudi koji teško podnose post spadaju trudnice i one koje doje djecu, kao i sva lica čiji posao je fizički naporan i težak pa postača može dovesti u situaciju da ugrozi svoje zdravlje i svoj život, ali i život drugih ljudi. Islamska ulema je u fikskim djelima imenovala određena zanimanja kao izuzetno teška i naporna poput rudarskih zanimanja, radnika u željezarama i slično.13 Također, u ovu vrstu težih zanimanja mogu se ubrojati i vozači koji voze na dalekim relacijama jer mogu ugroziti sebe ali i druge učesnike u saobraćaju.
Svi naprijed spomenuti, kako bolesnici, putnici, tako i oni koji ga teško podnose, oslobođeni su ramazanskog posta, ali nisu oslobođeni da ga nadoknade. Imaju olakšicu što napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta ne mora biti redoslijedom, dakle, iz dana u dan, već može biti s prekidima. U svakom slučaju valja požuriti i što prije propušteno nadoknaditi.
Šta je fid-ja
Starac i starica i teški bolesnici za koje nema nade da će ozdraviti i da će biti u boljem zdravstvenom stanju, imaju olakšicu da mogu mrsiti i da za svaki omršeni dan nahrane po jednog siromaha. Ova olakšica se odnosi samo na te osobe, ali ne i na one koji su bez razloga mrsili ramazan, pa se kasnije htjeli otkupiti putem fid-je. Ovo hranjenje siromaha je moguće i nekada se prakticiralo, ali je već duže vremena usvojen princip da se umjesto toga za svaki dan izdvoji koliko iznosi jedna sadekatu-l-fitr. Ako je, npr., ramazan imao 29 dana onda se daje 29 vitri i još jednu koju je inače dužan, a ako ramazanski post ima trideset dana onda se daje iznos koji odgovara iznosu od 30 vitri i još jedne vitre. Ako je lice siromašno i nema mogućnosti da to uradi, molit će Allaha da mu oprosti i nadati se je da će mu Allah uslišati dovu, pogotovo ako je postio dok je bio mlad.
Šta kvari post
Pravilo je da će post pokvariti svako jelo, piće, pušenje i spolni odnos muža i žene. Također, post kvari sve ono što ulazi na jedno od prirodnih šupljina ljudskoga tijela, pa uzimanje lijekova ili klistir također kvari post. Lijekovi koji se oralno uzimaju kvare post za razliku od injekcija koje ne kvare post jer u ljudski organizam prodiru nasilnim i neprirodnim putem. Injekcije bilo koje vrste neće pokvariti post što postači često i koriste za razliku od uzimanja tableta koje kvare post.
Nije dopušteno da postač sam isprovocira povraćanje, jer povraćanje punim ustima također kvari post. Ukoliko dođe do takve situacije postač će nastaviti taj dan postiti, ali će ga poslije ramazana napostiti.
Jelo i piće iz zaborava neće pokvariti post pod uvjetom da ono što se trenutno nalazi u ustima, kada se sjeti da posti ili kada ga neko na to upozori, odmah izbaci iz usta. Ako bi nakon upozorenja ili nakon što je shvatio da posti ono što mu se nađe u ustima progutao, taj dan će postiti ali će ga poslije ramazana morati napostiti. Ovaj stav islamska ulema temelji na hadisu Muhammeda, a.s., da je postača "Allah, dž.š., nahranio i napojio".
***
Jedno od lijepih svojstava muslimana koji je trenutno ili trajno oslobođen posta jeste da javno ne mrsi. Tako, npr., žena koja ne posti iz opravdanih razloga ne treba javno jesti i piti jer na taj način daje loš primjer drugima i iskazuje nepoštovanje prema postu i onima koji poste. Isto vrijedi i za one muslimane koji teško podnose post, dakle fizičke radnike koji svoje mršenje posta trebaju kriti, naročito od onih kojima su oni uzor. Musliman mora razvijati osjećaj stida i suzdržanosti, jer Muhammed, a.s., upozorava da stid spada u dio vjere, "pa ko nema stida, nema ni vjere".
Preuzeto iz:Glasnik, br. 9-10, 2002.
srijeda, 11. kolovoza 2010.
O RAMAZANU I POSTU
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu uzvišenom,Koji nam u Ramazanu daruje nebrojene blagodati, Koji nas obasipa svojom milošću, oprašta grijehe,uvećava naše ibadete i nagradu za dobra djela. Neka je salavat na Njegovog miljenika, Muhammeda, alejhisselam, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe.
Na početku smo blagoslovljenog - mubarek mjeseca Ramazana. U ovom odabranom mjesecu mi muslimani, pored drugih, izvršavamo i jednu od pet temeljnih islamskih dužnosti - dužnost posta.Post je izraz pokornosti. To je dokaz sposobnosti da se upravlja svojim prohtjevima. Post je, jednom riječju, vrhunski ibadet.
O postu je teško govoriti.On se treba doživjeti.Tako jedino možemo ispitati svoju odlučnost i snagu da ustrajemo,i pored toga što smo gladni i žedni,na putu pokornosti Svemogućem Stvoritelju.O postu najviše saznajemo posteći. Shvatiti vrijednost i veličinu trenutka iftara može samo onaj ko je dan proveo posteći.To je trenutak njegove radost zbog još jednog velikog uspjeha koji je postač ostvario na putu pokornosti Bogu.
U 183. ajetu sure El-Bekare, Allah dž.š. nam otkriva smisao posta:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ [٢:١٨٣]
- O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.
Smisao posta jeste u postizanju naše bogobojaznosti. Mi postimo da bismo postigli svijest o Bogu, da bismo mislili na Njega, da bismo se uspješnije očistili i čuvali od grijeha.
Islamski post zahtijeva snagu volje i mnoga odricanja. On podrazumijeva podnošenje određenih teškoća, suzdržavanje od jela, pića i drugih užitaka tokom dana u ime Allaha dž.š.
Pa ipak, iskreni ga mu’mini s radošću dočekuju i s lahkoćom isposte.Svako od nas ko se punim svojim bićem predaje postu doživljava čudesnu snagu, blagost i smirenost. U našem postu izoštrava se naša svijest o nama samima kao Božijim stvorenjima. Kao postači, mi dublje doživljavamo ljepotu egzistencije koju nam dariva Milostivi Bog. Kao postači, dok čekamo iftar, mi jasnije vidimo ljepotu Božijih blagodati.
Dok postimo, mi u čaši vode i u jednom zalogaju hrane, kao na dlanu, vidimo Božiju milost. Dok postimo i čekamo iftar, mi se najvjerodostojnije osvjedočujemo u našu nemoć i egzistencijalnu ovisnost o našem Stvoritelju.
Zato je Ramazan prilika da se očistimo i približimo Njegovoj milosti, da se posvetimo dobročinstvu, da suosjećamo sa onima koji su u nevolji, da pomažemo ljudima…
Neka nam i ovaj Ramazan donese mnogo radosti, lijepih trenutaka, Allahovih blagodati i sreće.RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!
utorak, 10. kolovoza 2010.
Muhammed s.a.w.s o Ramazanu
Selman el-Farisi, r.a., prenosi: \"Zadnjeg dana mjeseca šabana Resulullah, s.a.v.s., obratio nam se i rekao: \"O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrjednija od hiljadu mjeseci.
To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno.\"
Neki su rekli: \"Allahov poslaniče, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postaču!?\" Resulullah, s.a.v.s., odgovorio je:
\"Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka.
To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre. Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu.
U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postiæi zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočšte od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari, Allah će (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeð sve dok ne uđe u Džennet.
(Prenose Ibn Huzejme u Sahihu, El-Bejheki, Ebu-š-Šejh i Ibn Hibban)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)