Najbolja opskrba je bogobojaznost
Kao što možemo i sami vidjeti svakim danom Zemlja sve više oživljava. Znakovi proljeća su vidljivi. Ona će se opet ukrasiti i ljude izgledom svojim zadiviti. Allah, dž.š., tim prizorima, smjenama godišnjih doba, oživljavanjem i umiranjem onoga što oko sebe vidimo opominje ljude i podstiče ih da razmisle i iskoriste život prije smrti.
Uzvišeni Allah u Kur,anu kaže:
إِنَّمَا مَثَلُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاءٍ أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاءِ فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الْأَرْضِ مِمَّا يَأْكُلُ النَّاسُ وَالْأَنْعَامُ حَتَّىٰ إِذَا أَخَذَتِ الْأَرْضُ زُخْرُفَهَا وَازَّيَّنَتْ وَظَنَّ أَهْلُهَا أَنَّهُمْ قَادِرُونَ عَلَيْهَا أَتَاهَا أَمْرُنَا لَيْلًا أَوْ نَهَارًا فَجَعَلْنَاهَا حَصِيدًا كَأَن لَّمْ تَغْنَ بِالْأَمْسِ ۚ كَذَٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ ﴿٢٤﴾
„Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojom se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli“./Junus, 24./
I Poslanik onim što je oko nas, što nikako ne možemo ne vidjeti opominje nas i na ništavnost dunjaluka i prolaznost dunjalučkog života ukazuje. On s.a.v.s., veli: „Primjer mene i onog s čim sam poslan je kao primjer kiše koja na Zemlju pane. Pa ima predjela zemlje koji kišu upiju i iz njih raznovrsno bilje iznikne. Ima i mjesta gdje se voda sakupi pa je ljudi piju. Ima i ogoljelih predjela koji kišu ne upiju i iz kojih ništa ne niče. To je primjer ljudi koji se koriste onim što sam donio i oni koji to ne vide i uputu od Allaha ne prihvataju“. /Muttefekun alejhi/.
Hazreti Alija, r.a., sa grupom prijatelja je pokraj mezarja Bekia u Medini naišao i rekao: „Esselamu alejkum o stanovnici kabura. Hoćete li da vam prenesem naše vijesti? Vaše kuće su nastanjene, vaše žene se poudale a muževi poženili. Vaš imetak je podijeljen. Ovo su naše vijesti, a koje su vaše vijesti?“. Okrenu se Alija prema prijateljima pa reče: „Tako mi Allaha da ih možemo čuti, čuli bi da govore:' Opskrbite se, a najbolja opskrba je takwaluk“.
Čovjek je takav da ga želja za dunjalukom obuzima sve dok mezar ne naseli. Uzvišeni kaže da to nije dobro i da ćemo sigurno saznati i da ćemo biti pitani za ugodan dunjalučki život.
To što će ljudi u mezaru saznati, vjernici kroz objavu i primjere koje Uzvišeni navodi te kroz hadise poslanikove nauče ovdje. Zbog toga su oni u velikoj prednosti. Dok su još živi ,svjesni su prolaznosti i varljivosti dunjalučke,te se spremaju za drugi ,vječni život. Dok, s druge strane, nevjernici žive samo za ovaj svijet, samo za prolazne slasti i užitke, a na drugom svijetu ih čeka vječna patnja.
Vjernik čita znakove i u svemu čuje jasnu opomenu opomenu. Čuje pozive da se opskrbi i za život u vječnosti pripremi.
Prva opskrba je Kelime i šehadet. Kad Poslanik govori o ograncima imana kaže da je LA ILAHE ILLELLAH najbolji. Namaz je druga opskrba. On je temelj vjere, ugovor između čovjeka i Stvoritelja. On je naše prvo pitanje na Ahiretu. Namaz je kako nas to uči Poslanik ključ dženneta. I post je opskrba. On je djelo koje Uzvišeni posebno nagrađuje. Sadaka je opskrba. Sadaka nas na dunjaluku štiti od zla a na ahiretu od vatre. Poslanik nas podstiče na sadaku znajući za njenu vrijednost pa nam veli da dijelimo makar pola hurme. Zbog toga ne smijemo zaboraviti našu obavezu da jedni druge pomažemo i podupiremo.
Zatim slijedi poslušnost roditeljima kao opskrba za drugi svijet. Džennet je pod majčinim nogama, a Poslanik opominje da je proklet onaj kod koga roditelji starost dožive a on kod njih ne zaradi džennet, propusti se opskrbiti za vječnost. Komšijska sloga i pomaganje je opskrba. Džibril je toliko Poslaniku govorio o važnosti komšije da je pomišljao da će se naslijeđivati.
Odgoj djece je opskrba za kabur i ahiret. Odgojena djeca će na mezar doći i fatihom nas obradovati. U namazu će, a i izvan njega dovu roditeljima činiti i tako im trajno dobro biti. Opskrbite se za ahiret tako što ćete djecu u mekteb slati i nad njihovim vjerskim odgojem bdjeti.
Enes, r.a., prenosi: „Umrla je žena koja je brala trunje po džamiji. Poslanik joj je klanjao dženazu i rekao:' Vidio sam je u džennetu zato što je brala trunje po džamiji“. Djelo koje je posebno važna opskrba za ahiret je rad za opće dobro. Rad u ime Allaha, dž.š., a za dobro svih i bolju budućnost.
Proljeće je i ono nam svojom pojavom pokazuje kako Allah mrtvo oživljava i nas na proživljenje podsjeća i na odgovornost opominje. Za kabur, za ahiret opskrbljujemo se i kad iz džamije izađemo i naše mahale i sokake od smeća očistimo.Oživljavanje bilja, proljeće dakle, moglo bi biti nama poticaj da u sebi oživimo spremnost da se opće dobro žrtvujemo i da ne očekujemo da sve što uradimo na dunjaluku naplatimo. Džamija u kojoj je spomenuta žena brala trunje je naša zajednička. Put u selu također je naš zajednički. Potok koji kroz njeg protiče, naš je zajednički. Popravljajući put, čisteći potok i rijeku opskrbljuješ se za ahiret. Šta je radila ona žena u džamiji? Radila je dobrovoljno i za ahiret zarađivala. Musliman ima dva razloga da za opće dobro radi, na dobrovoljni rad u svojoj zajednici opredijeli. Uljepšaće svoj dunjalučki život i kvalitetno se opskrbiti za ahiret.
