Između dunjaluka i ahireta

Uzvišeni Allah u suri Ez-Zumer kaže:
اللَّهُ يَتَوَفَّى الْأَنفُسَ حِينَ مَوْتِهَا وَالَّتِي لَمْ تَمُتْ فِي مَنَامِهَا فَيُمْسِكُ الَّتِي قَضَى عَلَيْهَا الْمَوْتَ وَيُرْسِلُ الْأُخْرَى إِلَى أَجَلٍ مُسَمًّى إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ
“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.
Muhammed, a.s., je rekao:''Radite za ovaj svijet onoliko koliko ćete na njemu živjeti; radite za onaj svijet onoliko koliko ćete tamo ostati; za Allaha dž.š. koliko vam je potreban; za vatru pak koliko je možete trpjeti''.
U navedenom hadisu, Poslanik, a.s., slikovito je opisao dvije suprotnosti: ovaj i onaj svijet, odnosno dunjaluk i Ahiret. Ove dvije suprotnosti su riječima hadisa gotovo izjednačene u tom smislu da čovjek treba da i jednom i drugom svijetu pridaje važnost i značaj. Također, u Kur’anu se ove dvije riječi spominju kao dvije različitosti, kao dvije suprotnosti.
Zanimljiv je podatak da je u Posljednjoj Božijoj Objavi, Kur’anu Časnom, riječ dun’ja – ovaj svijet spomenuta na 115 mjesta, a i njena suprotnost, riječ Ahiret – onaj svijet, je spomenuta na isto toliko mjesta. Također, riječ hajat – život je spomenuta na 145 mjesta, isto koliko i riječ mevt – smrt. I iz ovog navedenog podatka uviđamo da dunjaluk i Ahiret stoje jedan naspram drugog, jednaki, ali i suprotni, baš kao život i smrt.
Ono što se riječima hadisa i ajetima Kur ana jasno podcrtava i naglašava je da ove dvije suprotnosti, iako stoje jedna naspram druge, nemaju istu vrijednost, jer prolazno nije Vječno, jer dunjaluk nije kraj puta našeg, već je Ahiret krajna stanica života našeg. Zbog toga i Poslanik, a.s., upozorava da se dunjalukom pozabavimo onoliko koliko mislimo na njemu ostati, a za Ahireta da radimo onoliko koliko planiramo tamo živjeti.
Među ljudima, Božijim stvorenjima, ima onih koji poriču život poslije smrti, koji su mišljenja da je život moguć samo ovdje, dok sa smrću sve prestaje da postoji, pa tako i živi insan smrću svojom nestaje. A mudri Lukman je savjetovao svoga sina riječima: - O sinko moj, ako ne vjeruješ u smrt, onda probaj da ne zaspiš, jer je san smrt tvoja; a ako ne vjerujes u proživljenje, probaj da se ne probudiš kad zaspiš, jer je ustajanje i buđenje iz sna proživljenje tvoje.
Ove Lukmanove riječi najbolje potvrđuju Poslanikove riječi koje glase da je san brat smrti.
I doista je san jedan vid smrti, ali one smrti iz koje se vraćamo u žive i nastavljamo da živimo svoj život.
Ahiret i dunjaluk se prepliću, život i smrt se smjenjuju, kad jedno prestane drugo nastane. Živi insan na dunjaluku svakodnevno bez duše ostaje, ona ga napušta i odlazi, Allah je sebi uzima. To se potvrđuje kur anskim ajetom u hutbi spomenutim da Allah uzima duše u času smrti, ali uzima duše i onih koji spavaju. Živi insan svakodnevno i svaku noć umire, ali biva i proživljen. Svakodnevno mu Bog dušu uzima, ali je natrag u tijelo ljudsko i vraća, sve do roka određenog. Svaka naša noć je smrt naša. I tako će se naš život i naša smrt stalno smjenjivati, kao dan i noć, kad jedno ode drugo dođe. Nikada dan ne može noć sustići, niti noć može danju biti, pa ni mi ne možemo biti budni dok spavamo, odnosno kad nam dušu Allah uzme, i sve dok nam je ne vrati probuditi se ne možemo.
Kako hadis navodi, kad edžel – čas određeni dođe i kad čovjek zauvijek zaspi i Allah mu dušu u času smrti uzme, ona ide na nebesa, vidi svoje mjesto u Džennetu ili Džehennemu i vraća se pored svoga tijela i ćefina da boravi u kaburu do Sudnjeg dana. Pošto se duša vrati do svog tijela, ona čuje odjek koraka ljudi koji odlaze s dženaze. Potom joj dođu dva meleka i počnu ispitivanje, započnu pitanja postavljati: - ko joj je bio Bog, Poslanik, vjera, kitab, Kaba, kakva su djela bila, te pitanja slična njima. Ko na pitanja ispravne odgovore dadne, pokaže mu se njegovo mjesto u Džennetu, kabur mu se proširi, miris džennetski kaburom zamiriše. Onom kod koga odgovori na pitanja meleka netačni budu, otvori se prozor džehennemski, u njemu on svoje mjesto ugleda, kabur se stijesni, smradom i vatrom iz Džehennema se napuni. Takvo stanje traje sve do Dana sudnjeg, do časa ustajanja iz kabura, kad će oni kojima boravak u kaburu bude ugodan vesela lica biti, dok će nesretnici iz kabura tužnih lica ustati.
A zar san nije sličan kaburu, ili kao što je to Poslanik rekao brat smrti?!
Dva čovjeka mogu mogu jedan pored drugog zaspati i snove sanjati; jedan lijepo sanjati i vedra lica se probuditi, dok drugi može strašne snove sanjati i tužnog lica se probuditi. A neki mogu kad zaspe u snu i preseliti, više se na Od dunjaluku ne probuditi. Zato nam Poslanik, a.s., savjetuje da pred spavanje učimo Kur an i dove, izgovaramo riječi istigfara i šehadeta, možda nam to budu posljednje dunjalučke riječi.
Po riječima hadisa, čije posljednje riječi budu kelimei-šehadet, taj će ući u Džennet.A prva stanica na Ahiretu do dolaska na konačno odredište Dženneta ili Džehennema je kabur, a kabur svačiji će se stijesniti ili proširiti, zavisno od djela. Koliko god on bio širok ili uzak, djela ljudska će ga učiniti prostranim ili tijesnim. Ništa drugo što se u njega ponese neće biti od koristi, osim dobrih djela.
Zato, braćo, dobro razmislimo, koliko djela imamo za ponijeti, vrijedi li se na dunjaluku zbog međe ili komada zemlje svađati, koliko će ti koristiti to parče zemlje , ako si ga drugom oteo, a već večeras možeš zaspati i nikad se ne probuditi, pa se vatrom džehenemskom zbog svojih nedjela zaodjenuti.