Kako se ponašamo prema drugima

Allah dž.š. je stvorio čovjeka u najsavršenijem obliku i odlikovao ga nad svim ostalim stvorenjima. Meleki čine samo dobro, šejtan je oličenje zla, džina ima i dobrih i loših, a da bismo razumijeli ljudsku prirodu, potrebno je da shvatimo da su u čovjeku objedinjene osobine svih drugih stvorenja. Ima ljudi dobrih kao meleki, ima ih sa osobinama šejtana, u čovjeku su osobine divljih zvijeri ali ih ima i pitomih kao pitome životinje. Ako razmislimo o karakteru ljudi vidjet ćemo da imaju karakteristike zemlje od koje su stvoreni. Neko je nježan i mehak, neko je tvrd i grub, neko plemenit kao plemenita zemlja iz koje niče bilje a neko je škrt kao neplodna zemlja.
U hadisu koga bilježe Ebu Davud i Tirmizi Poslanik s.a.w.s kaže:
„Uzvišeni Allah je stvorio Adema od šake ilovače koju je uzeo sa čitave zemlje. Tako su sinovi Ademovi došli spram zemlje, pa među njima ima crvenih, bjelih, crnih, kao i onih koji su između toga, te jednostavnih, tužnih, pokvarenih i dobrih“.
Prema učenju Islama polazište svega kod čovjeka jeste vjera. O njoj se lahko govori ali se teško primjenjuje. Ljudi, na žalost, vjeruju u sve ostalo više nego u Gospodara koji ih je stvorio. Kada ima sudskih problema, čovjek tada najviše vjeruje advokatu a kada je bolestan najviše vjeruje ljekarima.
Ljudska raspoloženja u njihovim životima variraju između tuge i radosti, zdravlja i bolesti, bogatstva i neimaštine, staloženosti i uznemirenosti. Šta će biti na površini zavisi od čvrstine vjere u čovjeku koja ga uči da namrštenost treba zamijeniti sa osmjehom, srdžbu sa blagošću a škrtost sa darežljivošću.
Vjera Islam nas uči kako da se odnosimo prema drugima a u tome nam najbolje može poslužiti Poslanik a. s. kao primjer. On se je prema drugima odnosio tako lijepo da je osvojao njihova srca. On nije glumio ove osobine pred ljudima, a da bi, kada bi se osamio u svojoj kući, blagost pretvarao u srdžbu a nježnost u grubost. Svoj osmjeh upućen drugima, i blagost koja ga je krasila smatrao je ibadetom a nježnost i opraštanje smatrao je dobrim djelom.
Koliko danas ima supruga koje od drugih slušaju kako suu njihovi muževi dovbri, plemeniti, vedri idarežljivi, ali one od toga ništa kod njih nisu vidjele kod kuće, jer su oni u svojoj kući loše naravi, namršteni, proklinju i škrtare, grubi su i odbojni.
Juče je bio 8. Mart koji se obilježava kao dan žena. Stav islama je da žena kao supruga, sestra i majka, mora biti poštovana i imati puna prava tokom cijele godine, svaki dan joj se trebamo obraćati ljubazno i lijepim riječima, darivati je poklonima i dokazivati da smo dostojni insani kao sinovi ili kao muževi.Onaj ko obezbjeđuje svojoj djeci i supruzi imetak, hranu i piće nije time osvojio njihova srca već je zadovoljio njihove stomake.Lijepim ponašanjem, ljubaznošću i vedrinom pridobit ćemo srca svojih najbližih. Koliko god čovjek nastojao činiti dobra djela, ona mogu biti upropaštena ako je lošeg ahlaka i naravi. Muhammed a.s. u obavezama djeteta prema roditeljima izdvaja majku iznad oca, a u najbolje ljude ubraja one koji se najljepše ophode prema suprugama.
Svaka osoba bi se prema drugima trebala odnositi na osnovu toga da su oni ljudi a ne na osnovu njihova izgleda, imetka ili položaja.
Allah dž. š. jeste odlikovao čovjeka, međutim to čovjeku ne daje za pravo da ugnjetava ostala stvorenja. Allah dž. š. naglašava u Kur'anu tri principa koji, ako ih se insan pridržava, učinit će ga voljenim među ljudima.
وَأَحْسِنُوَاْ إِنَّ اللّهَ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ
„I dobro činite – Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine“ (Bekare 195)
Činiti dobro i starom i mladom, bogatom i siromašnom, uglednom i neuglednom, to je obaveza svakog vjernika.
فَاعْفُواْ وَاصْفَحُواْ
„Vi oprostite i preko toga pređite“ (Bekare 109)
وَقُولُواْ لِلنَّاسِ حُسْناً
„a ljudima lijepe riječi govorite“ (Bekare 83).
Čini mi se da sva tri navedena svojstva današnjem čovjeku fale i u tome treba tražiti uzrok poremećenih odnosa među ljudima.
Današnji odnosi među ljudima opterećeni su pretjeranim mješanjem u tuđu privatnost i tuđe stvari. Čovjek visokog morala borit će se sa sobom da se ne miješa u tuđe stvari, to je zamor na početku ali je odmor na kraju. U odnosu prema drugima treba izbaciti grubost a primjeniti blagost za koju Poslanik a. s. kaže:
“Uzvišeni Allah je blag i voli blagost. Daje za blagost ono što ne daje za okrutnost, niti za bilo koju drugu osobinu“. (Muslim)
Allahov poslanik a. s. je bio u stalnom kontaktu sa ljudima. Trpio je njihove uvrede, prema drugima je bio milostiv, sažaljiv, osjećajan i obraćao im se sa lijepim riječima. Suosjećao je sa siromaštvom siromašnog, s tugom žalosnog, bolešću bolesnog i s potrebom onoga koji je ima i rekao je:
„Ko ispunjava potrebe svoga brata, Allah će njegovim potrebama udovoljiti.“