Između dunjaluka i ahireta

Uzvišeni Allah u suri Ez-Zumer kaže:
اللَّهُ يَتَوَفَّى الْأَنفُسَ حِينَ مَوْتِهَا وَالَّتِي لَمْ تَمُتْ فِي مَنَامِهَا فَيُمْسِكُ الَّتِي قَضَى عَلَيْهَا الْمَوْتَ وَيُرْسِلُ الْأُخْرَى إِلَى أَجَلٍ مُسَمًّى إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ
“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.
Muhammed, a.s., je rekao:''Radite za ovaj svijet onoliko koliko ćete na njemu živjeti; radite za onaj svijet onoliko koliko ćete tamo ostati; za Allaha dž.š. koliko vam je potreban; za vatru pak koliko je možete trpjeti''.
U navedenom hadisu, Poslanik, a.s., slikovito je opisao dvije suprotnosti: ovaj i onaj svijet, odnosno dunjaluk i Ahiret. Ove dvije suprotnosti su riječima hadisa gotovo izjednačene u tom smislu da čovjek treba da i jednom i drugom svijetu pridaje važnost i značaj. Također, u Kur’anu se ove dvije riječi spominju kao dvije različitosti, kao dvije suprotnosti.
Zanimljiv je podatak da je u Posljednjoj Božijoj Objavi, Kur’anu Časnom, riječ dun’ja – ovaj svijet spomenuta na 115 mjesta, a i njena suprotnost, riječ Ahiret – onaj svijet, je spomenuta na isto toliko mjesta. Također, riječ hajat – život je spomenuta na 145 mjesta, isto koliko i riječ mevt – smrt. I iz ovog navedenog podatka uviđamo da dunjaluk i Ahiret stoje jedan naspram drugog, jednaki, ali i suprotni, baš kao život i smrt.
Ono što se riječima hadisa i ajetima Kur ana jasno podcrtava i naglašava je da ove dvije suprotnosti, iako stoje jedna naspram druge, nemaju istu vrijednost, jer prolazno nije Vječno, jer dunjaluk nije kraj puta našeg, već je Ahiret krajna stanica života našeg. Zbog toga i Poslanik, a.s., upozorava da se dunjalukom pozabavimo onoliko koliko mislimo na njemu ostati, a za Ahireta da radimo onoliko koliko planiramo tamo živjeti.
Među ljudima, Božijim stvorenjima, ima onih koji poriču život poslije smrti, koji su mišljenja da je život moguć samo ovdje, dok sa smrću sve prestaje da postoji, pa tako i živi insan smrću svojom nestaje. A mudri Lukman je savjetovao svoga sina riječima: - O sinko moj, ako ne vjeruješ u smrt, onda probaj da ne zaspiš, jer je san smrt tvoja; a ako ne vjerujes u proživljenje, probaj da se ne probudiš kad zaspiš, jer je ustajanje i buđenje iz sna proživljenje tvoje.
Ove Lukmanove riječi najbolje potvrđuju Poslanikove riječi koje glase da je san brat smrti.
I doista je san jedan vid smrti, ali one smrti iz koje se vraćamo u žive i nastavljamo da živimo svoj život.
Ahiret i dunjaluk se prepliću, život i smrt se smjenjuju, kad jedno prestane drugo nastane. Živi insan na dunjaluku svakodnevno bez duše ostaje, ona ga napušta i odlazi, Allah je sebi uzima. To se potvrđuje kur anskim ajetom u hutbi spomenutim da Allah uzima duše u času smrti, ali uzima duše i onih koji spavaju. Živi insan svakodnevno i svaku noć umire, ali biva i proživljen. Svakodnevno mu Bog dušu uzima, ali je natrag u tijelo ljudsko i vraća, sve do roka određenog. Svaka naša noć je smrt naša. I tako će se naš život i naša smrt stalno smjenjivati, kao dan i noć, kad jedno ode drugo dođe. Nikada dan ne može noć sustići, niti noć može danju biti, pa ni mi ne možemo biti budni dok spavamo, odnosno kad nam dušu Allah uzme, i sve dok nam je ne vrati probuditi se ne možemo.
Kako hadis navodi, kad edžel – čas određeni dođe i kad čovjek zauvijek zaspi i Allah mu dušu u času smrti uzme, ona ide na nebesa, vidi svoje mjesto u Džennetu ili Džehennemu i vraća se pored svoga tijela i ćefina da boravi u kaburu do Sudnjeg dana. Pošto se duša vrati do svog tijela, ona čuje odjek koraka ljudi koji odlaze s dženaze. Potom joj dođu dva meleka i počnu ispitivanje, započnu pitanja postavljati: - ko joj je bio Bog, Poslanik, vjera, kitab, Kaba, kakva su djela bila, te pitanja slična njima. Ko na pitanja ispravne odgovore dadne, pokaže mu se njegovo mjesto u Džennetu, kabur mu se proširi, miris džennetski kaburom zamiriše. Onom kod koga odgovori na pitanja meleka netačni budu, otvori se prozor džehennemski, u njemu on svoje mjesto ugleda, kabur se stijesni, smradom i vatrom iz Džehennema se napuni. Takvo stanje traje sve do Dana sudnjeg, do časa ustajanja iz kabura, kad će oni kojima boravak u kaburu bude ugodan vesela lica biti, dok će nesretnici iz kabura tužnih lica ustati.
A zar san nije sličan kaburu, ili kao što je to Poslanik rekao brat smrti?!
Dva čovjeka mogu mogu jedan pored drugog zaspati i snove sanjati; jedan lijepo sanjati i vedra lica se probuditi, dok drugi može strašne snove sanjati i tužnog lica se probuditi. A neki mogu kad zaspe u snu i preseliti, više se na Od dunjaluku ne probuditi. Zato nam Poslanik, a.s., savjetuje da pred spavanje učimo Kur an i dove, izgovaramo riječi istigfara i šehadeta, možda nam to budu posljednje dunjalučke riječi.
Po riječima hadisa, čije posljednje riječi budu kelimei-šehadet, taj će ući u Džennet.A prva stanica na Ahiretu do dolaska na konačno odredište Dženneta ili Džehennema je kabur, a kabur svačiji će se stijesniti ili proširiti, zavisno od djela. Koliko god on bio širok ili uzak, djela ljudska će ga učiniti prostranim ili tijesnim. Ništa drugo što se u njega ponese neće biti od koristi, osim dobrih djela.
Zato, braćo, dobro razmislimo, koliko djela imamo za ponijeti, vrijedi li se na dunjaluku zbog međe ili komada zemlje svađati, koliko će ti koristiti to parče zemlje , ako si ga drugom oteo, a već večeras možeš zaspati i nikad se ne probuditi, pa se vatrom džehenemskom zbog svojih nedjela zaodjenuti.

Najbolja opskrba je bogobojaznost

Kao što možemo i sami vidjeti svakim danom Zemlja sve više oživljava. Znakovi proljeća su vidljivi. Ona će se opet ukrasiti i ljude izgledom svojim zadiviti. Allah, dž.š., tim prizorima, smjenama godišnjih doba, oživljavanjem i umiranjem onoga što oko sebe vidimo opominje ljude i podstiče ih da razmisle i iskoriste život prije smrti.
Uzvišeni Allah u Kur,anu kaže:
إِنَّمَا مَثَلُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاءٍ أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاءِ فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الْأَرْضِ مِمَّا يَأْكُلُ النَّاسُ وَالْأَنْعَامُ حَتَّىٰ إِذَا أَخَذَتِ الْأَرْضُ زُخْرُفَهَا وَازَّيَّنَتْ وَظَنَّ أَهْلُهَا أَنَّهُمْ قَادِرُونَ عَلَيْهَا أَتَاهَا أَمْرُنَا لَيْلًا أَوْ نَهَارًا فَجَعَلْنَاهَا حَصِيدًا كَأَن لَّمْ تَغْنَ بِالْأَمْسِ ۚ كَذَ‌ٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ ﴿٢٤﴾
„Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojom se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli“./Junus, 24./
I Poslanik onim što je oko nas, što nikako ne možemo ne vidjeti opominje nas i na ništavnost dunjaluka i prolaznost dunjalučkog života ukazuje. On s.a.v.s., veli: „Primjer mene i onog s čim sam poslan je kao primjer kiše koja na Zemlju pane. Pa ima predjela zemlje koji kišu upiju i iz njih raznovrsno bilje iznikne. Ima i mjesta gdje se voda sakupi pa je ljudi piju. Ima i ogoljelih predjela koji kišu ne upiju i iz kojih ništa ne niče. To je primjer ljudi koji se koriste onim što sam donio i oni koji to ne vide i uputu od Allaha ne prihvataju“. /Muttefekun alejhi/.
Hazreti Alija, r.a., sa grupom prijatelja je pokraj mezarja Bekia u Medini naišao i rekao: „Esselamu alejkum o stanovnici kabura. Hoćete li da vam prenesem naše vijesti? Vaše kuće su nastanjene, vaše žene se poudale a muževi poženili. Vaš imetak je podijeljen. Ovo su naše vijesti, a koje su vaše vijesti?“. Okrenu se Alija prema prijateljima pa reče: „Tako mi Allaha da ih možemo čuti, čuli bi da govore:' Opskrbite se, a najbolja opskrba je takwaluk“.
Čovjek je takav da ga želja za dunjalukom obuzima sve dok mezar ne naseli. Uzvišeni kaže da to nije dobro i da ćemo sigurno saznati i da ćemo biti pitani za ugodan dunjalučki život.
To što će ljudi u mezaru saznati, vjernici kroz objavu i primjere koje Uzvišeni navodi te kroz hadise poslanikove nauče ovdje. Zbog toga su oni u velikoj prednosti. Dok su još živi ,svjesni su prolaznosti i varljivosti dunjalučke,te se spremaju za drugi ,vječni život. Dok, s druge strane, nevjernici žive samo za ovaj svijet, samo za prolazne slasti i užitke, a na drugom svijetu ih čeka vječna patnja.
Vjernik čita znakove i u svemu čuje jasnu opomenu opomenu. Čuje pozive da se opskrbi i za život u vječnosti pripremi.
Prva opskrba je Kelime i šehadet. Kad Poslanik govori o ograncima imana kaže da je LA ILAHE ILLELLAH najbolji. Namaz je druga opskrba. On je temelj vjere, ugovor između čovjeka i Stvoritelja. On je naše prvo pitanje na Ahiretu. Namaz je kako nas to uči Poslanik ključ dženneta. I post je opskrba. On je djelo koje Uzvišeni posebno nagrađuje. Sadaka je opskrba. Sadaka nas na dunjaluku štiti od zla a na ahiretu od vatre. Poslanik nas podstiče na sadaku znajući za njenu vrijednost pa nam veli da dijelimo makar pola hurme. Zbog toga ne smijemo zaboraviti našu obavezu da jedni druge pomažemo i podupiremo.
Zatim slijedi poslušnost roditeljima kao opskrba za drugi svijet. Džennet je pod majčinim nogama, a Poslanik opominje da je proklet onaj kod koga roditelji starost dožive a on kod njih ne zaradi džennet, propusti se opskrbiti za vječnost. Komšijska sloga i pomaganje je opskrba. Džibril je toliko Poslaniku govorio o važnosti komšije da je pomišljao da će se naslijeđivati.
Odgoj djece je opskrba za kabur i ahiret. Odgojena djeca će na mezar doći i fatihom nas obradovati. U namazu će, a i izvan njega dovu roditeljima činiti i tako im trajno dobro biti. Opskrbite se za ahiret tako što ćete djecu u mekteb slati i nad njihovim vjerskim odgojem bdjeti.
Enes, r.a., prenosi: „Umrla je žena koja je brala trunje po džamiji. Poslanik joj je klanjao dženazu i rekao:' Vidio sam je u džennetu zato što je brala trunje po džamiji“. Djelo koje je posebno važna opskrba za ahiret je rad za opće dobro. Rad u ime Allaha, dž.š., a za dobro svih i bolju budućnost.
Proljeće je i ono nam svojom pojavom pokazuje kako Allah mrtvo oživljava i nas na proživljenje podsjeća i na odgovornost opominje. Za kabur, za ahiret opskrbljujemo se i kad iz džamije izađemo i naše mahale i sokake od smeća očistimo.Oživljavanje bilja, proljeće dakle, moglo bi biti nama poticaj da u sebi oživimo spremnost da se opće dobro žrtvujemo i da ne očekujemo da sve što uradimo na dunjaluku naplatimo. Džamija u kojoj je spomenuta žena brala trunje je naša zajednička. Put u selu također je naš zajednički. Potok koji kroz njeg protiče, naš je zajednički. Popravljajući put, čisteći potok i rijeku opskrbljuješ se za ahiret. Šta je radila ona žena u džamiji? Radila je dobrovoljno i za ahiret zarađivala. Musliman ima dva razloga da za opće dobro radi, na dobrovoljni rad u svojoj zajednici opredijeli. Uljepšaće svoj dunjalučki život i kvalitetno se opskrbiti za ahiret.

Na zlo uzvrati dobrim...

Jedno društvo ili jedna sredina koja međusobne odnose zasniva na spletkama i koja na postojeće zlo uzvraća još većim zlom – to društvo je ogavno i mrsko,pokvareni i osuđeno na propast, a kako li je tek pokvarena ona duša koja se ne može smiriti sve dok na nečije zlo ne uzvrati istim ili još većim zlom.
Biti dobar prema onome ko je prema tebi dobar – to je mnogo lakše nego li biti dobar prema onome ko se loše odnosi prema tebi. Mnogo je teže održavati rodbinsku vezu sa onim ko je kida, ili oprostiti onome ko ti je nasilje učinio. Na sve navedeno se odnose Allahove dž.š., riječi:
ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ السَّيِّئَةَ ۚ نَحْنُ أَعْلَمُ بِمَا يَصِفُونَ ﴿٩٦﴾
"Ti lijepim na zlo uzvrati; Mi dobro znamo šta oni iznose!" (el-Mu'minun, 96.)

Za pravog vjernika, čovjeka koji je spreman u ime Allah žrtvovati sve što je potrebno, ne predstavlja problem obračunati se sa svojom pohotom, sa zlom u sebi, kako bi svoju dušu očistio i kako bi iuz nje nestalo mržnje, oholosti i zavisti.Za takvoga neće predstavljati problem da nadvlada sitne ljudske porive i strasti, i takav će biti u stanju da drugima oprašta.


Od Huzejfe r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Nemojte biti "el-'imme'ah" – da govorite: Ako su ljudi dobri i mi ćemo biti dobri, a ako su ljudi loši i mi ćemo biti loši! Pripremite sebe da budete dobri ako ljudi budu dobri, a ako oni budu loši – nemojte vi nasilje činiti!" (Sunen Tirmizi, br.207.)

Osman r.a., je rekao: "Ako ljudi budu dobri – budi i ti dobar zajedno s njima, a ako ljudi budu loši - ti se kloni njihovog šerra i zla!" (Buhari, br.690.)

Ako mi kao džematlije, kao ljudi koji klanjaju namaz, koji dolaze u džamiju i slušaju savjete budemo prvi tako postupali, i na uvredu ili provokaciju ne uzvratimo istom mjerom, nego uzvratimo dobrim postupkom – onda ćemo pokazati i ostalima da postupaju tako, jer bi se muslimani trebali takmičiti samo u hajratima i dobrim djelima a ne u zlu!

Allah dž.š., kaže:
وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ ۚ ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ فَإِذَا الَّذِي بَيْنَكَ وَبَيْنَهُ عَدَاوَةٌ كَأَنَّهُ وَلِيٌّ حَمِيمٌ ﴿٣٤﴾ وَمَا يُلَقَّاهَا إِلَّا الَّذِينَ صَبَرُوا وَمَا يُلَقَّاهَا إِلَّا ذُو حَظٍّ عَظِيمٍ ﴿٣٥﴾
"Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati! - To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni!" (Fussilet, 34-35.)

Ibnu Abbas r.a., u komentaru ovog ajeta kaže: "Uzvrati blagošću na neznanje s kojim se neznalica ponio prema tebi!" (Tefsirul-Kurtubi, 15/361.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi da je rekao i sljedeće: "Muslimanima je naređeno da budu saburlije i strplji u trenucima srdžbe, da budu blagi u trenucima neznanja, da opraštaju prilikom nanošenja uvrede ili zla – ako tako budu postupali, Allah dž.š., će ih zaštiti od šejtana, neprijatelj će im postati pokoran, a nekada možda i prisan prijatelj!" (Fethul-Kadir, 4/517.)

Kada bi ljudi jedni drugima zlom uzvraćali na pretrpljeno zlo – hajr i dobro bi nestalo sa lica zemaljske kugle, i ljudi bi se našli u živome pijesku gdje niko od njih ne bi imao čvrsto tlo pod nogama!

Jedan ashab dolazi Poslaniku s.a.w.s., i žali se na svoju rodbinu, pa kaže: "Allahov Poslaniče, imam neke rođake, obilazim ih a oni mene ne, praštam im a oni mi čine nasilje, dobar sam prema njima a oni prema meni ne – hoćul' im uzvratiti istom mjerom kao i oni meni!? Poslanik s.a.w.s., mu reče: Ne! U tom slučaju će te ostaviti dobra djela svi! Prihvati se ti dobra i obilazi ih, i sve dok budeš takav imaćeš čuvara i pomagača od strane Allaha dž.š.!" (Musned Ahmed b. Hanbel, 2/208.)

Drugi ashab pita Poslanika s.a.w.s.: "Kada pored nekog čovjeka prođem – niti me svrati da jedem niti me ugošćava; kada bude prošao pored mene hoćul' mu uzvratiti istom mjerom? Poslanik s.a.w.s., mu reče: Ne! Svrati ga da jede!" (Sunen Tirmizi, br.1632.)

Dakle, opraštati drugima, nije lahka stvar; i, kao što Allah dž.š., kaže: "to mogu postići samo saburlije/strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni!"
Pa, ako želimo biti sretni trebamo biti spremni na činjenje dobra , na opraštanje drugima, da bi i nama bilo oprošteno.

Kako se ponašamo prema drugima

Allah dž.š. je stvorio čovjeka u najsavršenijem obliku i odlikovao ga nad svim ostalim stvorenjima. Meleki čine samo dobro, šejtan je oličenje zla, džina ima i dobrih i loših, a da bismo razumijeli ljudsku prirodu, potrebno je da shvatimo da su u čovjeku objedinjene osobine svih drugih stvorenja. Ima ljudi dobrih kao meleki, ima ih sa osobinama šejtana, u čovjeku su osobine divljih zvijeri ali ih ima i pitomih kao pitome životinje. Ako razmislimo o karakteru ljudi vidjet ćemo da imaju karakteristike zemlje od koje su stvoreni. Neko je nježan i mehak, neko je tvrd i grub, neko plemenit kao plemenita zemlja iz koje niče bilje a neko je škrt kao neplodna zemlja.
U hadisu koga bilježe Ebu Davud i Tirmizi Poslanik s.a.w.s kaže:
„Uzvišeni Allah je stvorio Adema od šake ilovače koju je uzeo sa čitave zemlje. Tako su sinovi Ademovi došli spram zemlje, pa među njima ima crvenih, bjelih, crnih, kao i onih koji su između toga, te jednostavnih, tužnih, pokvarenih i dobrih“.
Prema učenju Islama polazište svega kod čovjeka jeste vjera. O njoj se lahko govori ali se teško primjenjuje. Ljudi, na žalost, vjeruju u sve ostalo više nego u Gospodara koji ih je stvorio. Kada ima sudskih problema, čovjek tada najviše vjeruje advokatu a kada je bolestan najviše vjeruje ljekarima.
Ljudska raspoloženja u njihovim životima variraju između tuge i radosti, zdravlja i bolesti, bogatstva i neimaštine, staloženosti i uznemirenosti. Šta će biti na površini zavisi od čvrstine vjere u čovjeku koja ga uči da namrštenost treba zamijeniti sa osmjehom, srdžbu sa blagošću a škrtost sa darežljivošću.
Vjera Islam nas uči kako da se odnosimo prema drugima a u tome nam najbolje može poslužiti Poslanik a. s. kao primjer. On se je prema drugima odnosio tako lijepo da je osvojao njihova srca. On nije glumio ove osobine pred ljudima, a da bi, kada bi se osamio u svojoj kući, blagost pretvarao u srdžbu a nježnost u grubost. Svoj osmjeh upućen drugima, i blagost koja ga je krasila smatrao je ibadetom a nježnost i opraštanje smatrao je dobrim djelom.
Koliko danas ima supruga koje od drugih slušaju kako suu njihovi muževi dovbri, plemeniti, vedri idarežljivi, ali one od toga ništa kod njih nisu vidjele kod kuće, jer su oni u svojoj kući loše naravi, namršteni, proklinju i škrtare, grubi su i odbojni.
Juče je bio 8. Mart koji se obilježava kao dan žena. Stav islama je da žena kao supruga, sestra i majka, mora biti poštovana i imati puna prava tokom cijele godine, svaki dan joj se trebamo obraćati ljubazno i lijepim riječima, darivati je poklonima i dokazivati da smo dostojni insani kao sinovi ili kao muževi.Onaj ko obezbjeđuje svojoj djeci i supruzi imetak, hranu i piće nije time osvojio njihova srca već je zadovoljio njihove stomake.Lijepim ponašanjem, ljubaznošću i vedrinom pridobit ćemo srca svojih najbližih. Koliko god čovjek nastojao činiti dobra djela, ona mogu biti upropaštena ako je lošeg ahlaka i naravi. Muhammed a.s. u obavezama djeteta prema roditeljima izdvaja majku iznad oca, a u najbolje ljude ubraja one koji se najljepše ophode prema suprugama.
Svaka osoba bi se prema drugima trebala odnositi na osnovu toga da su oni ljudi a ne na osnovu njihova izgleda, imetka ili položaja.
Allah dž. š. jeste odlikovao čovjeka, međutim to čovjeku ne daje za pravo da ugnjetava ostala stvorenja. Allah dž. š. naglašava u Kur'anu tri principa koji, ako ih se insan pridržava, učinit će ga voljenim među ljudima.
وَأَحْسِنُوَاْ إِنَّ اللّهَ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ
„I dobro činite – Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine“ (Bekare 195)
Činiti dobro i starom i mladom, bogatom i siromašnom, uglednom i neuglednom, to je obaveza svakog vjernika.
فَاعْفُواْ وَاصْفَحُواْ
„Vi oprostite i preko toga pređite“ (Bekare 109)
وَقُولُواْ لِلنَّاسِ حُسْناً
„a ljudima lijepe riječi govorite“ (Bekare 83).
Čini mi se da sva tri navedena svojstva današnjem čovjeku fale i u tome treba tražiti uzrok poremećenih odnosa među ljudima.
Današnji odnosi među ljudima opterećeni su pretjeranim mješanjem u tuđu privatnost i tuđe stvari. Čovjek visokog morala borit će se sa sobom da se ne miješa u tuđe stvari, to je zamor na početku ali je odmor na kraju. U odnosu prema drugima treba izbaciti grubost a primjeniti blagost za koju Poslanik a. s. kaže:
“Uzvišeni Allah je blag i voli blagost. Daje za blagost ono što ne daje za okrutnost, niti za bilo koju drugu osobinu“. (Muslim)
Allahov poslanik a. s. je bio u stalnom kontaktu sa ljudima. Trpio je njihove uvrede, prema drugima je bio milostiv, sažaljiv, osjećajan i obraćao im se sa lijepim riječima. Suosjećao je sa siromaštvom siromašnog, s tugom žalosnog, bolešću bolesnog i s potrebom onoga koji je ima i rekao je:
„Ko ispunjava potrebe svoga brata, Allah će njegovim potrebama udovoljiti.“

Biti u skupini najboljih

Draga i poštovana braćo,Uzvišeni Allah u Kur'anu svrstava ljude u dvije skupine: -Ferikun fil dženneti ve ferikun fi sseir... –Jedna skupina će u džennet, a jedna u džehennem...
Danas ćemo reći nešto o tome kako se svrstati u grupu sretnika, kako postati skupina najboljih ljudi na zemlji?
Omer r.a. kaže: „Poslanik je upitao ashabe: „Znate li koji su najbolji sljedbenici vjere?“ prisutni rekoše: „Meleki“. „Tačno“:reče Poslanik, „ali oni drugačije ne mogu ni postupati“. Ashabi tada rekoše: „Vjerovjesnici i Božiji poslanici“. „Tačno, ali njih je Allah odabrao i trebaju biti takvi“: rekao je Poslanik. „Šehidi, o Božiji Poslaniče“: ponovo rekoše ashabi. „Ne, ne mislim ni na njih“ rekao je Poslanik, jer je to posebna kategorija ljudi. Nakon toga ashabi su zašutili a Poslanik reče: „Doći će ljudi poslije mene koji me neće vidjeti, ali će vjerovati i potvrđivati ono što sam donio (Islam). Imat će Knjigu napisanu i radit će po onome što u njoj piše. To su najbolji sljedbenici vjere“./Hakim/
Mnogo poslije Poslanika smo rođeni. Vidjeli ga nismo. Vjerujemo u ono što nam je donio. Imamo Knjigu i da bi bili najbolji sljedbenici njegovi trebamo raditi po Knjizi, po onome što u njoj piše. Nama je data prilika da se svrstamo u najbolje ljude od ummeta Poslanikova.
Uzvišeni Allah te, najbolje u Kur'anu opisuje:
كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ ۗ ...﴾
„Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio, tražite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete“./Ali Imran,110/.
Opisuje ih kao one koji čine dobro i naređuju ga i od zla su daleko i druge od njega udaljavaju.
Evo nam, braćo najboljeg recepta. Ako se želimo svrstati u najbolje sljedbenike Poslanikove, trebamo činiti dobro bez računa, bez očekivanja da nam neko na njemu zahvali. Činit dobro radi samog dobra očekujući samo od Svevišnjeg Gospodara nagradu.
Allah dž.š. nam je podario slobodu da bi mogli izabrati put dobra. Kur'an nas uči i podstiče da uvijek budemo na strani dobra kako bi dosegnuli nagradu najboljih u imanu. Da bi se svrstali u najbolje sljedbenike Poslanikove trebamo znati da je jedini razlog činjenja dobra Allah dž.š..
Pravi istinski Poslanikov s.a.w.s. sljedbenik, koji Knjigu ima i iz nje uči zna šta je dobro a šta zlo, svjestan je svojih dužnosti, a kad ih ne izvrši ili grijeh učini on sam sewbe kori, kaje se i popravlja svoje ponašanje.
Čovjek je najljepše stvorenje Božije koje se, ako ga Kur'an ne usmjerava, može pretvoriti u pravo čudovište. Prepun je dunjaluk primjera kakve sve zločine, razvrate i grijehe može učiniti čovjek ako se ne pridržava Kur'ana i ako se Boga ne boji.
Čovjek se rađa, a dobar ili zao kasnije postaje. Pravi insan postaje putem vjere, kroz namaz i druge obrede sazrijevanjem, odgojem a posebno samoodgojem. Da bi čovjek postao najbolji u imanu on se odgaja namazom, postom, zekatom, hadždžom. Odgaja se izgrađujući stav o životu i posjedujući cilj. On živi u skladu sa svojim uvjerenjima.
Nažalost mnogo ljudi imaju Knjigu koju nam je Poslanik ostavio ali nisu oni koje Poslanik u hadisu naziva najboljim. Nisu najbolji jer Knjigu samo imaju, a po njoj ne žive.
Pravi vjernik ne bježi od problema već im u susret ide svjestan da oslonivši se na Svemoćnog za svaki problem rješenje ima. On prihvata ljude i radi na bratimljenju među njima. Učvršćuje veze kroz džemat i kako to Poslanik naređuje, širi selam.
Poslanik kaže da ljudi najboljeg imana neće njega vidjeti, imat će Knjigu i po njoj živjeti. Zato brate,ako želiš biti baš taj, u imanu najbolji, tad znaj da Knjigu koju imaš, nije ti data uzalud. Poslanik ju je donio da bude tvoj putokaz i vodič u društvo najboljih.