Muhammed a.s. i humanost

Govoriti o humanosti kroz primjer Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.w.s.je, zapravo, veoma jednostavno.Na svakom koraku ćemo naći bilješke koje upućuju na svijetle primjere Poslanikove s.a.w.s humanosti.Ono o čemu trebamo mi razmišljati jeste pitanje koliko ti svijetli primjeri dolaze do naših srca, koliko smo mi spremni da ih prihvatimo i slijedimo.
On je nama uzor u svemu pa i u oblasti međuljudskih odnosa.Kad ga je neko upitao ko je Allahu najdraži, Alejhisselam je odgovorio: „Allahu je najdraži onaj ko najviše koristi ljudima...“
On neprestano podstiče na solidarnost i pomaganje drugima uzdiže na najviše mjesto među dobrim djelima. O tome veli: „Allah ima stvorenja koja je stvorio za potrebe ljudi kojima svijet pribjegava kad mu nešto zatreba. Ti su sigurni od Allahove kazne!“
Istinski čovjek i istinski vjernik je onaj koji drugome pritekne u pomoć. Alejhisselam o tome kaže: „Ko pomogne svome bratu da kod vladara ostvari svoje pravo i unese radost u svoj život ili olakša neku teškoću, Allah će njemu pomoći da prebrodi ćupriju na Sudnjem danu kad noge ne budu sigurne i podići će ga na visoke položaje u džennetu ....“
Muhammed, a.s., taj čovjekoljubivi i plemeniti čovjek, ljudima uklanja sve barijere s puta i otvara sva vrata da na njih izađu njihovi problemi i njihove nevolje. Alejhiselam se izuzetno brinuo za ljude, čak i na uštrb sebe i svoje porodice, sve da bi ljudima obezbijedio nešto od onoga što im je potrebno.
Njegov narod, koji je tada živio u Medini, nije imao dovoljno hrane i živio je oskudno, pa je njegova parola i pravilo bilo da on i njegova porodica, ako zatreba, budu prvi koji će ogladnjeli ukoliko ljude, eventualno, pogodi glad i da će biti posljednji koji će se najesti, tek pošto svi budu zadovoljeni. Bogatima je zabranjivao da zadržavaju ono što prelazi njihove potrebe i da gomilaju višak proizvoda. O tome nam Ebu Seid el-Hudri kaže: „Jednom smo putovali s Poslanikom, kad on reče: 'Ko ima višak jahalicu neka je da onome što nema. Ko ima viška hrane neka je da onome što nema... — Zatim je naveo razne vrste imovine, pa smo zaključili da niko nema pravo na višak, odnosno na ono što prelazi njegove potrebe.“
Poslanik i ovdje navodi veličanstven primjer kako bi ljudi, po njemu, trebali postupati: „Kad Ensarijama ponestane opskrbe u borbi ili se smanji opskrba njihovih porodica u Medini, oni sve što imaju skupe na jedno platno pa to, onda, jednom posudom podjednako podijele. Oni su moji i ja sam njihov...“
Poslanik je vodio računa da snaga imetka i bogatstva bude u službi ljudi. Zato je prema darežljivosti i davanju gajio simpatije, a stalno je napadao one koji škrtare i gomilaju. Svoje drugove jedanput je pitao: „Kome je imetak njegovog nasljednika draži od vlastitog imetka?“„Božji Poslaniče, nema niko da mu njegov imetak nije draži“, odgovoriše.„Njegov imetak je ono što ponudi, odnosno ono što potroši i podijeli, a imetak njegovog nasljednika je ono što ostavi, odnosno ono što sakupi i nagomila...“
U vezi s ovim Alejhisselam dalje kaže: „Nema dana u kome ljudi osvanu, a da se ne spuste dva meleka od kojih jedan moli: 'Bože, povećaj darežljivom... Upropasti škrtog...'“
Poslanik pravi jasnu usporedbu darežljivih i škrtih, pa veli:
„Darežljivi je blizu Allaha, blizu dženneta, blizu ljudi, daleko od vatre...“
„Škrt je daleko od Allaha, daleko od dženneta, daleko od ljudi, blizu vatre...“
Poslanik, dobročinitelj prema ljudima i pun brige za njih, naređuje nam da jedni drugima pružamo pomoć, onoliko koliko smo u stanju.Jednoga dana mu je došla jedna grupa ashaba žaleći se da nemaju imetka da dijele milostinju, a željeli bi da zadobiju nagradu onih koji dijele ... Tom prilikom rekoše Poslaniku: „Božji Poslaniče, odakle nam imetak za milostinju pa da dijelimo?“ Odgovorio je: „Dobro ima više vrata: slavljenje, hvaljenje i veličanje Allaha, naređivanje dobra, zabranjivanje poroka ...«Potom je dodao:„Da s puta ukloniš ono što smeta ...“„Da saopćiš gluhom...“„Da pokažeš put slijepom...“„Da uputiš onoga što pita kako će doći do onoga što mu treba.“„Da svojim nogama požuriš i pomogneš onoga ko traži pomoć, da snagom svoje mišice podnosiš potrebu slabog ...“
Razmislimo i o ovim riječima: „Da svojim nogama požuriš ii pomogneš onoga ko traži pomoć, da snagom svoje mišice podnosiš potrebu slabog.“ Sve su ovo tople i svijetle riječi. One odražavaju njegovu nepresušnu naklonost prema ljudima, iskazuju njegovu plemenitu želju da se ljudi međusobno pomažu i da jedni drugima čine dobra, da žive zajedno kao zidovi zgrade koji se naslanjaju jedan na drugi.
Divan li je Muhammed, a.s., .Čovjek plemenitog srca, ogromne ljubavi. On međuljudske odnose čisti od svih korova i njihovih uznemirajućih bodlji... On služenje ljudima diže na stepen obaveze koju ne može onemogućiti egoizam, deformisati prigovor, niti unakaziti oholost.
To je Poslanikov pravac. Srž njegovog djelovanja je molitva i pobožnost. Međutim, on pored toga izjavljuje da mu je nekoliko koraka koje napravi da pomogne čovjeku potrebnom pomoći draže i bolje, od osamljivanja mjesec dana u džamiji, gdje će noću klanjati, a danju postiti.
Draga braćo, često se pitamo zašto se međusobno muslimani mrze, zašto zavidimo svom bratu, zašto ne pomažemo onome kome je naša pomoć potrebna.Odgovor je jasan:-Zato što smo daleko od puta kojim je išao naš Vjerovjesnik,daleko od islamskog puta koji donosi samo dobro.Zato je naša obaveza razmisliti o nabrojanoim osobinama Allahovog vjerovjesnika, i usvojiti njegove preporuke koje smo danas čuli kako bi se i naše stanje popravilo, i kako bi bili bliže Allahovoj dž.š. milosti.