Muhammed a.s., nas upućuje na međusobnu ljubav i bratstvo

Zajedništvo vjernika je najznačajnija promjena i tekovina koju je ostavio naš plemeniti Vjerovjesnik.Od zavađenih plemena,punih međusobne mržnje i ratova, izgradio je ummet zasnovan na vjeri u Allaha dž.š. i međusobnoj ljubavi.

Zbog toga Muhammed s.a.w.s i jeste milost svjetovima. ''Ve ma erselnake illa rahmeten lil alemin. - A tebe smo kao milost svjetovima poslali.“/al-Enbija,107/
Da je svjetovima poslan kao milost potvrđuju i predaje u kojima se govori da mu je kamenje selam nazivalo, deva mu se žalila radi pretovaranja a panj palme plakao kad je s njega prestao hutbu držati.
Irbad ibn Sarijje prenosi da je Poslanik rekao: „Ja sam Allahov rob i određen sam kao posljednji Poslanik dok je Adem još ležao u prašini prilikom stavaranja. To ću vam ovako pojasniti. 'Ja sam Ibrahimova, a.s., primljena dova.' Ibrahim, a.s., je gradeći Kabu učio dovu: „Gospodaru naš pošalji im poslanika, jednog od njih koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi i mudrosti učiti i očistiti ih jer Ti si uistinu Silan i Mudar.“/Bekare,129./ „Isaova sam radosna vijest.“ Isa, a.s., je sinovima Israilovim donio vijest radosnu: „i donosim vam radosnu vijest o Poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.“/Saff, 6/
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Poslanik rekao: „Svaki poslanik je imao primljenu dovu na ovom svijetu, a ja sam dovu ostavio kao šefa'at za moj ummet na Sudnjem danu.“
Ibn Abas, r.a., komentarišući ajet: „Gospodar tvoj će tebi sigurno dati pa ćeš zadovoljan biti.“/ed-Duha,5./, kaže da je poslanikovo zadovoljstvo koje mu je obećano u tome što će se za sljedbenike svoje moći zauzimati.
Među ajetima koje nam Poslanik donosi posebnu pažnju privlači ajet iz sure Hudžurat u kojem Stvoritelj veli: إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ „Vjernici su braća.“ Bratstvo muslimanima donosi na oba svijeta korist. Na Dunjaluku ta se korist očituje kroz jedinstvo i džemat. Poslanik kaže: „Muslimani su u svojoj ljubavi, suosjećanju i samilosti poput jednog tijela. Kada se neki organ razboli ostatak tijela pati od nesanice i groznice.“/Buhari/.
Korist se ogleda i kroz međusobno upućivanje i savjetovanje jer ko je preči da te opomene od brata tvoga i čiju opomenu da uvažiš do bratovu jer je sigurno iskrena i dobronamjerna. Bratstvo i sloga muslimanima donosi napredak na svim poljima. Historija nas uči da podijeljena i posvađana društva, društva mržnje i netrpeljivosti neminovno nazaduju i gube orjentaciju i nužno potpadaju pod uticaj i vlast svojih neprijatelja. Ahiretska korist iz bratstva našeg je da nas ono spašava od strahota Sudnjega dana. Buhari bilježi da je Poslanik nabrajao sedam osoba koje će uživati hlad na Sudnjem danu kad drugog hlada ne bude i među njih sedam i „dvojica koji su se u ime Allaha voljeli.“
Ljubav među vjernicima donosi im nagradu opisanu u hadisu: „Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto ako ga budete činili voljet ćete se: 'Širite selam međusobno'!“/Muslim/
Da bismo bili predmet poslanikove, na Ahiretu, dove okrenimo se jačanju naših veza. Poslanik nas uči kako da bratski živimo i tako na Dunjaluku kao društvo jačamo a na Ahiretu šefa'ata dostojni budemo.
Muhammed a.s. nam daje nekoliko jasnih smjernica kako ćemo postići njegov šefaat na S. danu.
1. Širiti međusobnu ljubav i poštovanje. Ebu Davud bilježi da Poslanik kaže: „Kad čovjek zavoli svoga brata neka mu to kaže.“ Tako će širiti ljubav među ummetom Pejgamberovim. Kada sretneš brata muslimana čini to s osmijehom na licu! Poslanik na to podstiče: „Kad se dva muslimana sretnu i rukuju, bit će im oprošteno prije nego se rastanu.“/Ibn Madže/.
2.Kad god ste u prilici darujte bratu muslimanu neku hediju, jer je to put učvršćenja ljubavi među vama. Poslanik kaže: „Razmjenjujte međusobno poklone, zavoljet ćete se.“/Taberani/.
3.Obilazite se i posjećujte. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: „Kada neko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata muslimana melek mu uzvikne:'Da ti Allah da dobro i ovog i onog svijeta, da ti blagoslovi putovanje i da ti podari visok stepen u Džennetu.“/Tirmizi/.
4. Četvrti način širenja bratstva i ljubavi je kroz međusobno pomaganje. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: „Ko od muslimana otkloni neku dunjalučku nevolju, Allah će od njega otkloniti nevolje ahiretske.“/Tirmizi/.
5.Sakrij mahanu svoga brata! Poslanik kaže: „Ko sakrije mahanu bratovu na ovom, Allah će sakriti njegove na onom svijetu.“/Tirmizi/.
Ovo je bilo samo nekoliko hadisa našeg Vjerovjesnika s.a.w.s ,koji nam pokazuju jasan put do međusobne sloge i ljubavi, a time i do postizanja njegovog šefa'ata na Sudnjem danu.

Muhammed a.s. i pravednost

Govorimo o pravednosti kroz primjer Muhammeda s.a.w.s. Muhammed, s.a.v.s., često jegovorio:-Ja sam čovjek poput vas.On zna da je privilegija najgrublji način nepravde. Zato se na veličanstven način odrekao svih prednosti svoje velike premoći. Nije želio da se razlikuje od drugih. On želi da bude kao prijatelj, kao drug, bez povlastica. U mnogim poslovima je fizički učestvovao, poput kopanja hendeka, sabiranja drva, krpljenja odjeće, loženja vatre, itd.
Pravda je Allahovo svojstvo, jer je Allah sebi zabranio nepravdu, pa je logično da i nama naređuje pravednost, posebno svom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s.
Zato je čitav Poslanikov život bio je u znaku borbe protiv nepravde, oholosti i izrabljivanja drugih. On se bori protiv nepravde svake vrste: djelima, riječima, pa čak i mislima.
Prvi teški oblik nepravde je nepravda djelima.Uzvišeni kaže:
وَأَقْسِطُوا ۖ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ „I budite pravedni; Allah zaista pravedne voli.“
Jednom prilikom Resulullah, s.a.v.s., je upitao ashabe: „Znate li ko je muflis -bankrot? – 'To je onaj ko ostane bez novaca' – odgovoriše ashabi. – 'Bankrot u mom ummetu je onaj ko na Sudnji dan dođe sa namazom, postom i zekatom, ali se ispostavi da je taj čovjek psovao jednog, potvorio drugog, oštetio trećeg, prolio krv četvrtog, udario petog. Od prvog do posljednjeg, svi će uzeti od njegovih dobrih djela. Ako nestane dobrih djela, prije nego što oni svoj dug naplate, na njega će biti nabačeni njihovi grijesi i on će biti bačen u vatru.“
Resulullah nas uči da se grijesi u smislu tuđeg hakka (prava) ne opraštaju, osim poravnanja na Sudnjem danu. Tuđi hakkovi se ostavljaju i ne opraštaju, osim ako se te osobe halale na dunjaluku. To je navelo Resulullaha da pred samu smrt upita ashabe za halal i da vrati dug ako je kome ostao dužan, ili da lično vrati udarcem, ako je koga udario. Tako odlaze u Allahovu, dž.š., vječnost oni kojima se Allah smilovao i koji su ostali uzor drugima, kao naš najveći uzor Muhammed, s.a.v.s..
Drugi teški oblik nepravde je nepravda riječima. Allah, dž.š., naređuje da govorimo ono što je najlepše:
وَقُل لِّعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنزَغُ بَيْنَهُمْ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنسَانِ عَدُوًّا مُّبِينًا
„Reci mojim robovima da govore samo lijepe riječi – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“
Zbog jezika će ljudi najviše stradati i na ovom i na budućem svijetu. Resulullah se zato bori i primjerom i govorom, pa kaže: „Ko šuti, spasio se.“ Od Ebu Hurejrea se prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo postupa sa komšijom! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka lijepo ugosti gosta!“ Hazreti Aiša je jedanput rekla za Safiju da je malog rasta pa ju je Poslanik upozorio da je ta riječ toliko opasna da kad bi pala u more zatrovala bi ga.
Čovjek može samo zbog jedne nepromišljene riječi otići na dno Džehennema. Kur'an nas uči da o zlu može govoriti samo onaj kome je nepravda učinjena. Zato je haram prenošenje tuđih riječi, a sve zbog istine, jer prenošenjem se gubi originalnost rečenog. U tom smislu Resulullah, s.a.v.s., nas uči da je nepravda lagati. Jednom su ashabi pitali Poslanika, s.a.v.s.: „Može li vjernik biti kukavica?' 'Može' – odgovorio je. 'Može li biti škrtac?' 'Može' – odgovorio je. 'Može li biti lažac?' 'Ne može' – odgovorio je Poslanik, s.a.v.s.“
Musliman, zaista, može imati raznih slabosti, ali ne smije lagati. Prenosi se kako je jedan beduin došao Poslaniku, s.a.v.s., i tražio od Poslanika izun da se prođe grijeha, ali samo jednog. Poslanik mu odobrava i kaže da samo ne laže. Beduin to s lahkoćom prihvata, ali nije shvatio kolika je mudrost u tome što mu je rekao. Beduin, poslije izvjesnog vremena, kad god bi htio učiniti neki grijeh sjetio bi se šta je obećao Resulullahu i tako je postepeno ostavio i druge grijehe, jer valjalo je Poslaniku, kad ga upita, reći istinu.
Poslanik nas uči da je pričanje istine o drugom, ustvari, ogovaranje, a da je laganje o drugom potvora i klevetanje. Ogovaranje poredi sa lešinom, a šta može više smrdjeti od lešine? Kada bi ogovaranje, laganje i prenošenje tuđih riječi smrdjelo, tek bi se tada vidjelo koliko je oko nas ružnog mirisa. Resulullah nas uči da ogavnost tog djela osjetimo našim srcima, snagom naše vjere. Većina to osjeti kad njih neko ogovara, ali kad oni koga ogovaraju tad ne osjećaju, kao da samo tuđe ogovaranje smrdi, a ne i njegovo. Jednom je Poslanik, s.a.v.s., naišao pored dva kabura i rekao: „Ova dvojica pate, a ne pate zbog nekog velikog grijeha. Jedan je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije pazio mokraće.“
Vrhunac Poslanikove, s.a.v.s.,pravednosti je da se on bori i protiv loših misli o drugima. Iz mržnje i zavidnosti rađa se i neprijateljstvo, a Resulullah upravo želi da širi ljubav među ljudima. Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nemojte se međusobno mrziti ni zavidjeti! Nemojte se razjedinjavati niti taboriti! Budite Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da napusti svoga brata više od tri dana.“
Iz ovih nekoliko primjera vidima da je i naša obaveza čvrsto stati uz pravdu i čuvati se nepravde i prema sebi i prema drugima.

Muhammed a.s. i humanost

Govoriti o humanosti kroz primjer Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.w.s.je, zapravo, veoma jednostavno.Na svakom koraku ćemo naći bilješke koje upućuju na svijetle primjere Poslanikove s.a.w.s humanosti.Ono o čemu trebamo mi razmišljati jeste pitanje koliko ti svijetli primjeri dolaze do naših srca, koliko smo mi spremni da ih prihvatimo i slijedimo.
On je nama uzor u svemu pa i u oblasti međuljudskih odnosa.Kad ga je neko upitao ko je Allahu najdraži, Alejhisselam je odgovorio: „Allahu je najdraži onaj ko najviše koristi ljudima...“
On neprestano podstiče na solidarnost i pomaganje drugima uzdiže na najviše mjesto među dobrim djelima. O tome veli: „Allah ima stvorenja koja je stvorio za potrebe ljudi kojima svijet pribjegava kad mu nešto zatreba. Ti su sigurni od Allahove kazne!“
Istinski čovjek i istinski vjernik je onaj koji drugome pritekne u pomoć. Alejhisselam o tome kaže: „Ko pomogne svome bratu da kod vladara ostvari svoje pravo i unese radost u svoj život ili olakša neku teškoću, Allah će njemu pomoći da prebrodi ćupriju na Sudnjem danu kad noge ne budu sigurne i podići će ga na visoke položaje u džennetu ....“
Muhammed, a.s., taj čovjekoljubivi i plemeniti čovjek, ljudima uklanja sve barijere s puta i otvara sva vrata da na njih izađu njihovi problemi i njihove nevolje. Alejhiselam se izuzetno brinuo za ljude, čak i na uštrb sebe i svoje porodice, sve da bi ljudima obezbijedio nešto od onoga što im je potrebno.
Njegov narod, koji je tada živio u Medini, nije imao dovoljno hrane i živio je oskudno, pa je njegova parola i pravilo bilo da on i njegova porodica, ako zatreba, budu prvi koji će ogladnjeli ukoliko ljude, eventualno, pogodi glad i da će biti posljednji koji će se najesti, tek pošto svi budu zadovoljeni. Bogatima je zabranjivao da zadržavaju ono što prelazi njihove potrebe i da gomilaju višak proizvoda. O tome nam Ebu Seid el-Hudri kaže: „Jednom smo putovali s Poslanikom, kad on reče: 'Ko ima višak jahalicu neka je da onome što nema. Ko ima viška hrane neka je da onome što nema... — Zatim je naveo razne vrste imovine, pa smo zaključili da niko nema pravo na višak, odnosno na ono što prelazi njegove potrebe.“
Poslanik i ovdje navodi veličanstven primjer kako bi ljudi, po njemu, trebali postupati: „Kad Ensarijama ponestane opskrbe u borbi ili se smanji opskrba njihovih porodica u Medini, oni sve što imaju skupe na jedno platno pa to, onda, jednom posudom podjednako podijele. Oni su moji i ja sam njihov...“
Poslanik je vodio računa da snaga imetka i bogatstva bude u službi ljudi. Zato je prema darežljivosti i davanju gajio simpatije, a stalno je napadao one koji škrtare i gomilaju. Svoje drugove jedanput je pitao: „Kome je imetak njegovog nasljednika draži od vlastitog imetka?“„Božji Poslaniče, nema niko da mu njegov imetak nije draži“, odgovoriše.„Njegov imetak je ono što ponudi, odnosno ono što potroši i podijeli, a imetak njegovog nasljednika je ono što ostavi, odnosno ono što sakupi i nagomila...“
U vezi s ovim Alejhisselam dalje kaže: „Nema dana u kome ljudi osvanu, a da se ne spuste dva meleka od kojih jedan moli: 'Bože, povećaj darežljivom... Upropasti škrtog...'“
Poslanik pravi jasnu usporedbu darežljivih i škrtih, pa veli:
„Darežljivi je blizu Allaha, blizu dženneta, blizu ljudi, daleko od vatre...“
„Škrt je daleko od Allaha, daleko od dženneta, daleko od ljudi, blizu vatre...“
Poslanik, dobročinitelj prema ljudima i pun brige za njih, naređuje nam da jedni drugima pružamo pomoć, onoliko koliko smo u stanju.Jednoga dana mu je došla jedna grupa ashaba žaleći se da nemaju imetka da dijele milostinju, a željeli bi da zadobiju nagradu onih koji dijele ... Tom prilikom rekoše Poslaniku: „Božji Poslaniče, odakle nam imetak za milostinju pa da dijelimo?“ Odgovorio je: „Dobro ima više vrata: slavljenje, hvaljenje i veličanje Allaha, naređivanje dobra, zabranjivanje poroka ...«Potom je dodao:„Da s puta ukloniš ono što smeta ...“„Da saopćiš gluhom...“„Da pokažeš put slijepom...“„Da uputiš onoga što pita kako će doći do onoga što mu treba.“„Da svojim nogama požuriš i pomogneš onoga ko traži pomoć, da snagom svoje mišice podnosiš potrebu slabog ...“
Razmislimo i o ovim riječima: „Da svojim nogama požuriš ii pomogneš onoga ko traži pomoć, da snagom svoje mišice podnosiš potrebu slabog.“ Sve su ovo tople i svijetle riječi. One odražavaju njegovu nepresušnu naklonost prema ljudima, iskazuju njegovu plemenitu želju da se ljudi međusobno pomažu i da jedni drugima čine dobra, da žive zajedno kao zidovi zgrade koji se naslanjaju jedan na drugi.
Divan li je Muhammed, a.s., .Čovjek plemenitog srca, ogromne ljubavi. On međuljudske odnose čisti od svih korova i njihovih uznemirajućih bodlji... On služenje ljudima diže na stepen obaveze koju ne može onemogućiti egoizam, deformisati prigovor, niti unakaziti oholost.
To je Poslanikov pravac. Srž njegovog djelovanja je molitva i pobožnost. Međutim, on pored toga izjavljuje da mu je nekoliko koraka koje napravi da pomogne čovjeku potrebnom pomoći draže i bolje, od osamljivanja mjesec dana u džamiji, gdje će noću klanjati, a danju postiti.
Draga braćo, često se pitamo zašto se međusobno muslimani mrze, zašto zavidimo svom bratu, zašto ne pomažemo onome kome je naša pomoć potrebna.Odgovor je jasan:-Zato što smo daleko od puta kojim je išao naš Vjerovjesnik,daleko od islamskog puta koji donosi samo dobro.Zato je naša obaveza razmisliti o nabrojanoim osobinama Allahovog vjerovjesnika, i usvojiti njegove preporuke koje smo danas čuli kako bi se i naše stanje popravilo, i kako bi bili bliže Allahovoj dž.š. milosti.

Muhammed a.s.

Muhammed a.s., je na najvišem stepenu morala. „VE INNEKE LE ALA HULUKIN AZIM“.. Takav, dostojan je da bude slijeđen od svih ljudi. On je „USVETUN HASENEH“ - najljepši primjer koji trebamo slijediti.
Ono što je u islamu definirano kao dobro bit će do kraja svijeta dobro, a što je definirano kao zlo takvo će ostati zauvijek. Nijedan islamski propis neće biti prevaziđen, pa ni bolji uzor od Pejgambera se neće niti može pojaviti. On je uzor svima i zauvijek. Allah, dž.š., je svakog poslanika istaknuo po nekoj osobini. U suri el-En'am nabrojao ih je osamnaest a potom poslaniku Muhammedu,a.s., naredio:
ۖ فَبِهُدَاهُمُ اقْتَدِهْ ۗ „Pa ti slijedi njihov Pravi put“. /el-En'am, 90./. Slijedi ono po čemu su se oni isticali! Po toj naredbi Poslanik je postupio. U sebi je sabrao svakodobro, ono najznačajnije što je svaki poslanik imao pri sebi. Kod Nuha, a.s., je prevladavala zahvalnost, kod Ibrahima, a.s., blagost, kod Ismaila, a.s., držanje date riječi, kod Ja'kuba i Ejjuba, a.s., strpljivost, kod Jusufa,a.s., neporočnost, kod Davuda, a.s., izvinjenje, kod Sulejmana, a.s., skromnost, kod Musaa, a.s., iskrenost a kod Isa, a.s., asketizam. Sve ove osobine, s obzirom da je on posljednji i svima poslan, našle su se kod njega. Neprilično je zato upirati pogled drugdje i u drugom mimo Muhammeda, a.s., uzor tražiti.
Zato trebamo učiti što više o Vjerovjesniku,s.a.w.s , njegovim osobinama i životu kako bi iste postale i naše osobine a naš život sličio njegovom jer mi smo njegovi sljedbenici.
Zahvalnost je krasila Poslanika. Iskazivao ju je i tako što je noći u ibadetu provodio. Kad mu hazreti Aiša, r.a., prigovori da pretjeruje jer njemu je oprošteno sve, on reče: „A zar da ne budem zahvalan rob svome Gospodaru“. Primjerom i savjetom uči nas da budemo zahvalni na svemu, a to su nebrojenne blagodati.
Blagost je krasila Poslanika. Allah, dž.š., ga upozorava da ne bude grub i da samo blagom riječju može doći do njihovih srca:
فَبِمَا رَحْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ لِنتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ ۖ ﴾
„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub razbjegli bi se iz tvoje blizine“. /Ali Imran, 159/.
Ešedžu ibn el Kajsu Poslanik veli: „Kod tebe su dvije osobine koje Allah voli, blagost i umjerenost“. /Muslim/. Ono što Allah voli treba krasiti i nas.
Zato u mjesecu Poslanikova a.s. rođenja čvrsto stanimo na stazu kojom je Miljenik Božiji išao i okitimo se blagošću.
Poslanik se držao date riječi. Svi znamo da je bio el – Emin. Nama donosi objavu u kojoj Svevišnji naređuje:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ ﴿١١٩﴾
„O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni“./Tevbe, 119/.
Iskrenost je krasila Poslanika a.s. i njegove ashabe. Poslanik a.s. nas na to podstiče riječima: „Iskrenost vodi dobročinstvu, dobročinstvo u Džennet. Čovjek je na strani iskrenosti i biva kod Allaha upisan kao sidik (iskreni). Laž vodi u grijeh, grijeh u vatru. Čovjek je na strani laži te biva kod Allaha zabilježen kao lažac“./Muttefekun alejhi/.
Iskrenost je i naš put do Dženneta. Ona će nam donijeti dobro na oba svijeta. Na Dunjaluku ambijent poželjnog življenja jer društvo na povjerenju počiva a povjerenja bez držanja date riječi nema. Sljedeća osobina koja je krasila našeg Poslanika je strpljivost. Strpljivo je podnosio životne teškoće i iskušenja i strpljivo vodio svoju poslaničkom zadaću do potpunog uspjeha. Bez strpljivosti i takvog odnosa prema životu i njegovim izazovima nema uspjeha. Zato, Allah, dž.š., obećava za strpljivost nagradu veliku
إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ ﴿١٠﴾ „Oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni“./ez- Zumer, 10/.
Sljedbenik Poslanikov je uvijek naoružan saburom. Poslanik kaže: „Čudan je vjernik, njemu je uvijek dobro, nikome nije tako, samo vjerniku. Ako ga zadesi sreća zahvaljuje pa mu bude dobro, a ako ga zadesi zlo osaburi pa mu bude dobro“./Muslim/.Usvojimo li od našeg uzora osobinu strpljivosti koju islam definira kao ustrajnost u dobru, bit ćemo na Ahiretu bez računa biti nagrađeni.
Poslanik je neporočan. Kao i drugi poslanici posjeduje svojstvo ISMET, bezgriješnost. Ipak on s.a.v.s., i po sedamdeset puta istigfar dnevno čini, dakle moli Allaha dž.š. da mu oprosti. Čini to kao uzor generacijama do Sudnjega dana. Zato svaki dan trebamo istigfarom svjedočiti da smo sljedbenici njegovi, kako bi se iskrenim pokajanjem-tewbom uvijek pod njegovu zastavu vraćali i njegovog šefa'ata dostojni bili.
Muhammeda, a.s., krasi skromnost. Skromnost je osobina vjernika, svugdje i uvijek. Vjerniku je Muhammed, a.s., uzor i on poput njega skromnošću plijeni i osvaja ljude. Naše sjećanje na Poslanika ne smije biti svedeno na dan ili mjesec mevluda. Naš život treba biti protkan Poslanikovim sunnetom. Ukoliko budemo slijedili njegov sunet bit ćemo nepogrješivim stazama koje vode do dženneta vođeni.