subota, 21. siječnja 2012.

Knjiga sretnih i nesretnih

Uzvišeni Allah u suri ,,Mutaffifin,, kaže:
كَلَّا إِنَّ كِتَابَ الْفُجَّارِ لَفِي سِجِّينٍ ﴿٧﴾ وَمَا أَدْرَاكَ مَا سِجِّينٌ ﴿٨﴾ كِتَابٌ مَّرْقُومٌ ﴿٩﴾
„Uistinu! Knjiga griješnika je u sidždžinu. A znaš li ti šta je sidždžin? Knjiga ispisana“. /Mutaffifin,7-9/
Šta je sidždžin nije znao ni Ibn Abas, r.a., pa je upitao Ka'aba, r.a., a on mu objasnio: „Sidždžin je najdonja, sedma zemlja, a duše nevjernika nalaze se ispod Iblisovog tijela“. Kao što je sedam nebesa, Allah, dž.š. kaže da je toliko i zemljinih sfera „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio“. /Talak, 12/ Zanimljivo je da je i sedam džehennemskih imena: Džehennem, Nar, Džehim, Se'ir, Sekar, Lezaa i Hutama a ispod sedmog nevjerničke duše obitavaju, nakon smrti razumije se. U tjeskobi obitavaju jer tjeskobu i ovdje živješe.
Šta je grijeh, upitan je Poslanik. „Ono što te u prsima steže“ odgovorio je. Zanimljivo je da se osim sedam zemalja govori i o sedam teških grijeha na koje Poslanik posebno upozorava :“Klonite se sedam velikih grijeha: širka, sihira, ubitstva, jetimskog imetka, kamate, napuštanja borbe i potvore“. /Muttefekun alejhi/. Čovjek se u knjigu onih koji će ispod sedmog kata zemaljskog obitavati sam upisuje. Čineći grijehe a posebno ovih sedam koji su stepenice čovjekovog unižavanja i propasti. Ogovara, potvara i nered i smutnju u svom okruženju širi. Allahove propise napušta tj. sa položaja borbenog bježi. Svaki onaj na koga se odnosi kur'anski opis da se u nevolji, na pučini, u opasnosti sjeća Boga a čim se obale domogne, na sigurno dođe Boga zaboravi korača u tjeskobu.
U istoj suri Allah dž.š. kaže:
كَلَّا إِنَّ كِتَابَ الْأَبْرَارِ لَفِي عِلِّيِّينَ ﴿١٨﴾ وَمَا أَدْرَاكَ مَا عِلِّيُّونَ ﴿١٩﴾ كِتَابٌ مَّرْقُومٌ
„Uistinu! Knjiga čestitih je u Illijjunu. A znaš li ti šta je Illijjun? Knjiga ispisana“./Mutaffifin,18-20/.
Ibn Abas r.a. je o ovome upitao Ka'aba r.a. a on mu objasnio:“To je sedmo nebo na kojem duše vjernika obitavaju“. Duše vjernika su u prostranstvu, nije im tjeskobno. I ovdje u tijelu im bijaše prostrano jer su za uzora imale onog čija su prsa rasprostranjena.
أَلَمْ نَشْرَحْ لَكَ صَدْرَكَ ﴿١﴾ “Zar prsa tvoja nismo rasprostranili“. /Inširah,1/, Uzvišeni Allah veli Poslaniku.
Čovjek se u knjigu onih koji će sedmu nebesku sferu dosegnuti upisuje sam. Kelime i šehadetom se upiše a potom stepenicama koje se zovu namaz, post, zekat, hadždž, sadaka, lijepa riječ, odgoj djece, briga za zajednicu, itd., uspinje.
Od Dahaka r.a. se navodi sljedeće.“Kad se uzme duša vjernikova ona se uspinje do prvog neba, a odatle oni bliski s njom /meleki/ idu do drugog, trećeg, četvrtog, petog, šestog i sedmog neba sve dok ne bude dovedena do Sidretul munteha“.
Put našeg uzdignuća na nebesa sedma je u odmicanju od harama i koračanje stepenicama propisa naše vjere koji nas Allahu dž.š. približavaju i našu dušu u prostranstvo odvode. Činjenje dobra na ovom svijetu čini prostranim prsa naša a na budućem nas u prostranstvo vodi.
Ibn Abbas je upitao i značenje ajeta koji o Idrisu a.s. govori:
وَرَفَعْنَاهُ مَكَانًا عَلِيًّا ﴿٥٧﴾ „Mi smo ga na visoko mjesto digli“./Merjem, 57/ ,pa mu je Ka'ab objasnio:“Njemu je Bog objavio, tebi ću svakoga dana uzdizati djela onako kako i druga ljudska uzdižem. Idris, a.s., tada zamoli svog prijatelja meleka čuvara da zamoli meleka smrti da sačeka dok on još dobrih djela uradi. Tada ga prijatelj melek čuvar na krilima svojim uzdiže visoko i kad je bio na četvrtom nebu tu ih srete Azrail i upita za Idrisa a.s.. Gdje je on? Melek mu reče, tu je međ' krilima mojim, a Azrail reče, čudno, meni je upravo naređeno da mu dušu uzmem na četvrtom nebu“. Nije Idrisu, a.s., odgođen edžel. Neće ni nama biti. Dušu će nam sigurno uzeti, a kud će s njom otići, gore ili dole, u prostranstvo ili tjeskobu? To zavisi od nas.Budimo čestiti! Upišimo sei mi u knjigu čestitih pa ćemo u prostranstvo sedme nebeske sfere,, u Allahovu blizinu stići, a Bog dž.š. kaže:“ Čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u Onaj svijet i u meleke, i u knjige, i u Poslanike i koji od imetka dijele, iako im je drag, rođacima, siročadi i siromasima, putnicima i prosjacima i koji namaz klanjaju i zekat daju i preuzetu obavezu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini i u bolesti i u boju ljutom“./Bekare,177/