Počela je nova mektebska godina

Nova mektebska godina je počela.Učenici su upisani po razredima u 8 grupa.Do sada je ukupno upisano 55 učenika. U nedjelju 25.09.2011. za svu djecu je upriličen zajednički ručak i druženje.To je još jedan lijep način da se mektebska nastava omasovi i poveća broj polaznika.

PLODOVI DŽENNETA

U jednoj predaji stoji da je Adem a.s. kad mu se smrt približila sinovima svojim rekao:“Zaželio sam se plodova dženneta“. Otišli su da mu ih potraže i susreli meleke koji ih upitaše: „Šta želite i šta tražite“? Rekli su:“Naš otac je bolestan i zaželio se plodova dženneta“. Meleki su im tada rekli:“ Vratite se, vaš otac već je umro“. Adem pejgamber živio je u džennetu i kušao je džennetske plodove. Na zemlju je spušten jer je granicu koju je Gospodar svjetova postavio prekoračio, a ovdje gdje je spušten plodova dženneta nema. Na zemlji su putevi koji vode do dženneta.Prvi od tih sigurnih staza do džennetskih plodova je bogobojaznost, a ona se najbolje vidi i najjasnije pokazuje kroz čuvanje od grijeha.
Allah dž.š. kaže:
لَـٰكِنِ الَّذِينَ اتَّقَوْا رَبَّهُمْ لَهُمْ غُرَفٌ مِّن فَوْقِهَا غُرَفٌ مَّبْنِيَّةٌ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ۖ وَعْدَ اللَّهِ ۖ لَا يُخْلِفُ اللَّهُ الْمِيعَادَ
„One koji su bogobojazni čekaju sobe, sve jedna iznad druge sagrađene, ispod kojih će rijeke teći, obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti“./Ez-Zumer,20/
Muhammed a.s. je ovaj ajet pojasnio:“Stanovnici dženneta gledat će u džennetu stanovnike soba kao što gledaju sjajne zvijezde koje izađu na sjajnom obzorju, bit će različitih stepena. Rekli su, Allahov poslaniče, to su poslanici? A Poslanik reče: 'Da, tako mi Onog u čojoj ruci je moj život, i ljudi koji su vjerovali u Allaha i istinitim smatrali poslanike“.
U ovom hadisu se objašnjava da put do džennetskih soba vodi preko vjerovanja i slijeđenja Poslanika. Ashabi poslanikovi kao i Adem pejgamber žele plodove dženneta pa svoju dilemu iznose poslaniku. Kažu mu:“Kad tebe vidimo i kad smo s tobom srca nam se smekšaju za budući svijet, a kad se od tebe odvojimo, okrenemo se dunjaluku, djeci i ženama'. Poslanik reče:' Kad biste vi bili stalno u stanju u kakvom ste kad ste kod mene, rukovali bi se s vama meleki i posjećivali bi vas u vašim kućama. A da ne griješite, Uzvišeni Allah bi umjesto vas stvorio ljude koji griješe da bi im opraštao“.
Čovjekova je želja da se vrati tamo gdje je plodove dženneta kušati, a priroda mu je takva da i on želi i plodove dunjaluka. I jedno i drugo je za čovjeka stvoreno. Zato čovjek nekad u težnji za dunjalučkim posrne i zaboravi džennetske staze, ali tu je Allahova milost i magfiret koji mu pomažu da ponovo ustane i pravim putem krene.
Zna Uzvišeni Allah da će čovjek grijehe činiti zato Sebi Rahmet propisuje.
U suri Al’Anam se kaže: „On je sebi propisao da bude milostiv“. /Al-An'am,12/,
Ashabi su upitali Allahovog poslanika s.a.w.s./ „O Allahov poslaniče, govori nam o džennetu, kako je građen? Poslanik reče:' Cigla od zlata, cigla od srebra, malter misk mirišljivi, šljunak biseri i drago kamenje a zemlja šafran. Ko uđe u njega uživat će, neće očajavati, u njemu će biti vječno i neće umrijeti, odjeća mu se neće poharati niti će proći njegova mladost.
Ovo je blagodat za kojom žudi Adem a.s., za kojom žude ashabi, za kojom žudi svaki sin Ademov. Iz predaje s početka znamo da plodova dženneta na zemlji nema ali da je ovdje put koji do njih vodi. Na tom putu mora se proći kapija smrti.Zato braćo, prije nego nam se ta kapija otvori krenimo putem ka blagodatima dženneta.
Sljedeći događaj nam otkriva još jedan put do dženneta. Enes ibn Malik pripovijeda:
“ Sjedili smo s Allahovim poslanikom kad on reče:“Evo, sad će se pred vama pojaviti čovjek džennetlija!“. Pojavio se jedan ensarija s čije brade su padale kapljice abdesta a u ruci držaše svoje nanule. Slijedećeg dana Poslanik nam reče isto i pojavi se onaj isti čovjek u istom stanju. Trećeg dana Poslanik ponovi isto i isti čovjek u istom stanju pojavi se pred njim i ashabima njegovim. Abdullah ibn Amr krenu za onim čovjekom i zamoli ga da kod njega boravi tri noći što mu ensarija dopusti. Boraveći kod njega Abdullah ibn Amr nije primijetio da on noću ustaje klanjati niti je neke druge ibadete činio osim što je Allaha dž.š. spominjao kad bi u postelju išao, kad se u postelji prevrtao i iz nje ustajao. Primijetio je međutim da on nije govorio ni o čemu osim o dobru. Nakon provedena tri dana Abdullah ibn Amr ensariji ispriča šta se dešavalo kad su s poslanikom bili i upozna ga da ga je poslanik označio kao džennetliju. Reci mi, reče mu Abdullah, šta to ti posebno činiš pa te Poslanik džennetlijom zove. Taj čovjek reče: „Moja djela su ono što si vidio. Ja uz to u svom srcu nemam mržnje ni prema jednom muslimanu i ja nisam zavidan ni na čije dobro koje Uzvišeni nekome da. Abdullah ibn Amr zaključi: Da to je ono što te je uzdiglo na takvu deredžu koju mu nismo uspjeli dostići.“
Staza koja džennetskim plodovima vodi sasvim je obična. Ona podrazumijeva običan život ali bez mržnje, zavisti i smutnje.

Ne zaboraviti svoje obaveze II

Mi u najvećem broju slučajeva zbog posla, planova i nerealnih očekivanja ne mislimo na obaveze koje imamo prema Allahu. Ako malo bolje razmislimo shvatit ćemo da su nijet (namjera), dova (molba Allahu) i trud jedine stvari koje mi možemo učiniti u svakom poslu. Rezultat posla ne pripada nama, on je isključivo Allahova odredba.
Ovaj savjet će nam biti jasniji kroz sljedeći primjer:
Pretpostavimo da si poljoprivrednik koji radi na svojoj njivi.
Prije nego što počneš bilo šta raditi potrebno je donijeti ispravan nijet,odluku, jer od našeg nijeta se cijeni i vrijednost posla koji uradimo. Pri tome treba da sam pred sobom, a time istovremeno i pred Allahom, jasno odrediš zašto uopće radiš taj posao.Trebaš reći sljedeće: Dragi Allahu ja ovaj posao radim zato što ti voliš vrijedne radnike koji svojim radom pribavljaju sebi i svojoj porodici nafaku i koji pomažu drugima, i zato što Ti ne voliš ljenčuge koji čekaju tuđu milostinju a sposobni su da rade.
Ako takvim nijetom započneš posao ,kakav god rezultat bio ti si već na velikom dobitku, zato što radiš radi Allahovog zadovoljstva i tvoj posao nije više samo obično kopanje nego ibadet, Allahu drago djelo za koje slijedi Njegova nagrada.
Kada si jasno i čvrsto definisao svoj nijet zbog kojeg želiš da taj posao uradiš onda uputi Allahu ovakvu dovu. Gospodaru moj, pomozi mi da najlakše, i najkvalitetnije uradim ovaj posao i daj mi od ovog posla ono što je za mene najbolje, pa ako mi daš kroz njega Svoje blagodati nemoj me učiniti oholim i obijesnim, a ako mi ih uskratiš onda me učini strpljivim.
Uputi svome Gospodaru i tvome jedinom Zaštitniku i Pomagaču ovakvu dovu (molbu) svojim riječima, najiskrenije što možeš, iz najvećih dubina srca tvoga.
Nakon što si uputio i dovu, tek sada zasuči rukave i obradi tu njivu, naravno sa bismillom na početku, najbolje što možeš, bez izvlačenja, prevara i zabušavanja.
I kada si se potrudio i posao uradio, onda ti preostaje samo to da čekaš rezultat, odnosno prinos, koji će ti Allah dati. Shvati da, što se prinosa tiče, ne možeš ama baš ništa učiniti, jer ćeš dobiti tačno onoliko koliko ti je Allah dragi već unaprijed odredio, ni više ni manje od toga. Ako prinos bude dobar Allahu zahvalan budi i odatle dijeli i drugima, a ako bude slab strpljiv budi jer si već uradio sve što si mogao i u Allaha se uzdaj.
Uzvišeni Allah kaže:

... i u Allah se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitinik.
Ljudi često robuju svojim planovima, ako ih uspiju izvršiti onda su zadovoljni, a ako im planovi propadnu onmda se razočaraju i često u depresiju padaju.
Nikako nemoj robovati svojim planovima. Shvati da se tvoja volja ne mora uvijek ostvariti. Samo se Allahova volja uvijek i bez izuzetka ostvaruje. Prema tome, normalno je da se tvoji planovi ne mogu uvijek ostvariti i da ne može uvijek sve ići “kao po loju”.
Naravno, nikome nije svejedno hoće li imati valjan rezultat ili neće. Svi mi očekujemo taj rezultat u većoj ili manjoj mjeri i sretni smo ako nam dođe, odnosno skloni tugovanju ako nam on izostane. Taj osjećaj je normalan ali je stvar u tome da se moramo boriti da sve to strpljivo i “hladne glave” podnesemo.
Zašto se nervirati zbog nečega što nam je unaprijed određeno. Ako je čovjek imao nijet, dovu i trud, ostvario je svoj rezultat, oličen u sevapu koji je zaradio, a svoj materijalni rezultat će ionako dobiti pošto mu je nafaka već unaprijed od Allaha određena. Zato je iskreni vjernik smiren i zadovoljan i kada mu se planovi poremete i rezultat umanji.
U jednom hadisu Muhammed a.s. je rekao: „Čudno je stanje vjernika,zaista je za njega uvijek dobro,a to nema niko osim vjernik.Ako ga zadesi nešto lijepo,zahvali se Allahu pa bude dobro,a ako ga zadesi nekakva nedaća,on se strpi pa mu opet bude dobro.“
Kad bi ,braćo ove savjete prihvatili i u svom životu primjenjivali, bili bi mnogo sretniji, raspoloženiji i sigurniji, a time i mnogo aktivniji i zdraviji...

Ne zaboraviti svoje obaveze

Draga i poštovana braćo, danas ćemo poslušati nekoliko savjeta kako u ovom vremenu prepunom iskušenja ne zaboraviti na svoje obaveze prema Allahu. Savjet nam je svima potreban jer smo u kušnji modernoga vremena oličenoj u svakodnevnom pritisku posla, učenja i raznih drugih obaveza.
Zaista je ovo vrijeme brzine i žurbe. Svi bi htjeli da urade, nauče, zarade više, pa još više i opet više.
Kako u ovom vrtlogu ne zaboraviti na Allaha, Dragog, Plemenitog, Gospodara? Šta učiniti da nam se srca naša ne ispune težnjama ka materijalnim koristima, ka gomilanju bogatstva, ka neobuzdanim strastima, već da u njima ostane iskrena vjera u Allaha, iskrena ljubav, predanost i poslušnost prema Njemu i Njegovu poslaniku Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam?
Ovo su pitanja koja trebaju interesovati i mene i tebe. Nemoj potcijenjivati ovo! Shvati da nikako ne smiješ na Allaha zaboraviti radi posla jer zaborav na Allaha neumitno briše iman iz ljudskog srca!
Uzvišeni nas Gospodar upozorava:
’’ Nemojte biti kao oni koji su zaboravili Allaha, Pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici’’.
Kako se sačuvati sveopšteg zaborava koji nas je obuhvatio?
Poslušat ćemo sljedeće savjete koji nam mogu pomoći da i u ovoj dunjalučkoj trci ostanemo pribrani i svjesni razloga svog postojanja na ovom svijetu.
*Prvi savjet:-Probaj odsad za promjenu, da se svaki dan družiš sa Kur'anom i njegovim prijevodom. Zaista je islam uzvišeni vjera koja obuhvata sve segmente života, odnosno vjera koja predstavlja jedan zaokružen sistem, način cjelokupnog života kako jedne jedinke tako i cijeloga društva. Kao što se nijedan ozbiljan posao ne može obavljati bez odgovarajuće literature tako je i nama potreban ''udžbenik islamskog života'', konkretan podsjetnik i konkretna uputa, a to je Kur'an, Allahova Knjiga.
S obzirom da, vjerovatno, imaš malo raspoloživog vremena zbog raznih obaveza na poslu, u porodici, u školi itd., preporučujem ti da nastojiš svaki dan proučiti iz Kur’ana makar nešto, a ako ne znaš čitati arapski, onda da pročitaš bar dvije stranice prevoda i da se trudiš savladati arapsko pismo, kako bi bio u stanju čitati Allahovu knjigu.
Kur’an učvršćuje srca vjernika i povećava njihov iman, pojačava volju za životom, aktivnošću i dobrim djelima. Onaj ko se redovno druži s Kur’anom njegovo srce je živo, ne obuzima ga depresija ,bezvoljnost i pesimizam.
Učenje Kur’ana predstavlja lijek i zaštitu od raznih bolesti, i psihičkih i fizičkih. Ali, pošto je najvažnije svojstvo Kur'ana to da te upućuje na pravi put, trebaš se truditi i da razumiješ njegove upute i da ih u svakodnevnom životu primjenjuješ.
Ovdje uopće nije bitna količina već su bitni kontinuitet i kvalitet učenja i proučavanja Kur'ana. Naime, nećeš mnogo postići ako jedan dan proučiš i iščitaš dvadeset stranica, a onda narednih mjesec dana ne uzimaš Kur'an u ruke. Ne, nemoj nikako to raditi jer je Kur'an, poslan zbog toga da bi te stalno, svakodnevno, podsjećao na tvoga Stvoritelja i Gospodara i Sudnji dan, te upućivao na pravi put u ovome životu.
Ako budeš tako činio svaki dan, to će te sačuvati da,zbog plime svakodnevnog života, zaboraviš na Svoga Stvoritelja i obaveze koje imaš prema njemu. Ako budeš svaki dan pročitao samo dvije stranice Kur’ana ,što će ti oduzeti samo desetak minuta, cijeli Kur’an ćeš poroučiti za manje od godinu dana, a nakon toga počni opet iznova i ne ostavljaj ga dok si živ. Budi uvjeren da za svaki pročitan harf slijedi Allahova nagrada.
** Drugi savjet: Nastoj da namaze klanjaš redovno, u njihovom vaktu. Pokušaj da svoje pauze u radnom vremenu isplaniraš tako da u njima i namaz obaviš, ako si to u stanju, potrudi se da ti nijedan namaz ne prođe, a ako budeš spriječen onda ga naklanjaj čim dospiješ i nemoj dozvoliti da prekineš sa namazom, jer za to nemaš nikakvog opravdanja.
Namaz, naravno, klanjaj smireno, koncentrisano i nastoj da ga shvatiš kao direktni razgovor sa Allahom jer on to uistinu i jeste (sjeti se hadisa gdje Resulullah, Muhammed, alejhisselam, kaže da je namaz mir'adž svakog vjernika). Trudi se da namaz ''srcem klanjaš'' uz osjećaj ljubavi i poštovanja prema svome Gospodaru.

Kako poslije ramazana

Ispratismo našeg dragog gosta, koji je u naše kuće unio mnoge radosti koje samo Ramazan u sebi nosi. Vjernicima je žao što su se s' njim morali oprostiti, ali će zasigurno uz Allahovu pomoć nastaviti biti dostojni nosioci emaneta Islama, na svojim plećima i nakon Ramazana, jer je to obaveza pravih vjernika.
Neka oni kojima je Allah dž.š. dao snagu da se ustegnu od mnogih grijeha u ovom mjesecu, imaju na umu i to da se muslimanom mora biti cijeloga života, ako želimo dobro na obadva svijeta. Nemojmo dozvoliti da nas prokleti šejtani zavaraju i da se griješenju primaknemo!
Sretni će biti samo oni koji robuju Allahu dž.š. i Njega veličaju i oni čija dobra djela prevagnu nad ružnim djelima. Onima koji ustraju na putu istine, Allah dž.š. nagovještava dolazak meleka, koji će im donijeti radosne vijesti:

«Onima koji govore: «Gospodar naš je Allah» pa poslije ostanu pri tome –
dolaze meleci: «Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!» Fussilet 30
Uistinu, jedna od najvažnijih stvari za ummet Muhammeda s.a.v.s. je ustrajnost na Allahovu putu. Ta ustrajnost se sadrži i u tome da mi bošnjaci kao dio ummeta i nakon Ramazana ostanemo dosljedni sljedbenici našeg Poslanika. Nemojmo nakon Ramazana da postanemo gluhi na ezane koji nas pozivaju pet puta na dan! Ne dozvolimo da naše mjesto u safu ostane prazno! Ne okrećimo leđa jedni drugima i budimo braća!
Allah dž.š. od nas traži da činimo dobro, a za dobro koje učinimo nećemo dobiti zahvalu (a ona nije ni potrebna), osim od onih o kojima Kur’an govori :

“I reci: “Trudite se, Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”
U ramazanu smo naučili kako svaki dan da budemo ustrajni u postu, u namazu, u učenju Kur'ana, u zikru itd.Postavlja se pitanje kako i na koji način da nastavimo biti ustrajni na putu dobra, kako da spriječimo ponovno slabljenje imana nakon što smo ga uzdigli na određeni nivo?
Najveći gubitak je upravo odustati sada kada smo sebi dokazali da možemo biti dobri.
Uzvišeni Allah se obraća onima koji su prestali biti uporni, koji su klanjali pa namaz ostavili, koji su dove Allahu upućivali pa ih ostavili koji su Allaha spominjali pa to zapostavili. Allah o takvima kaže sljedeće:

"Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak." (El-Hadždž, 11)
Ovaj ajet kao da govori nama i mnogima oko nas, jer koliko smo vidjeli ljudi koji su smireni, vedri raspoloženi i imaju o Allahu najljepše mišljenje, ali čim ga snađe neka nevolja počinje govoriti loše o Allahu, kako je Allah nepravedan itd. Onaj ko ovako čini gubi i dunjaluk i ahiret.
Isto tako možemo vidjeti ljude koji se posvećuju vjeri, ibadetu, čini dobra djela, ponizno upućuje dove jer želi da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da mu ostvari. Nakon toga on zaboravlja na Allaha i obavezu prema njemu. :
Musliman treba biti musliman tokom čitavog svog života, a ne samo u mjesecu ramazanu.Pravi musliman će strpljivo podnositi i mnnoge veće tegobe na Allahovom putu, nego što su glad i žeđ,on je svjestan kakve su sve tegobe podnosili Božiji poslanici i dobri mu'mini pa nisu nikada od vjere odustali.
Put do dženneta je prekriven teškoćama i neugodnostima, a put do džehennema je pokriven uživanjem i slastima na dunjaluku. Na nama je odluka koji ćemo put odabrati.
Neka nam Uzvišeni Allah na putu islama pomogne,AMIN