POSLANIK MILOSTI II

Govoreći o svom miljeniku, o posljednjem Poslaniku Muhammedu s.a.v.s., Allah Uzvišeni kaže:
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ
„a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. " (El-Enbija, 107)
Da li smo ikada razmišljali o značenju ovog ajeta? Zašto je Allah poslao svog Poslanika kao milost i to ne samo kao milost onima koji ga slijede nego čak i onima koji ne vjeruju u njega. Zašto je Poslanik milost, u čemu se ona ogleda???
Da bi odgovorili na ova pitanja i spoznali milost i rahmet našeg Poslanika potrebno je da pogledamo u Resulullahov život kako se ponašao i odnosio prema svemu živom i neživom.
Poslanik s.a.v.s., se rodio kao siroče. Njegov babo Abdullah nije živ dočekao rođenje svoga sina Muhammeda. Poslanik dolazi na ovaj svijet bez svog voljenog babe. Ubrzo nakon što je osjetio toplinu majčine ljubavi, njenu samilost i brižnost i majka ga napušta tako da dječak od 6 godina ostaje bez oba roditelja. Tuga se ugnijezdila u srce tog malog dječaka, nema babe da ga pomiluje po kosi, nema majke da ga blago doziva i da mu tepa. Iz te tuge rađa se milost koja će ispuniti njegovo srce i ostati zauvijek u njemu.
Poslanik a.s., je uobičavao često reći:"Budite milostivi onima na Zemlji, vama će se smilovati Onaj na nebesima!"
A ko su ti koji su milosrdni? Ko nema samilosti prema samom sebi taj ne može nikada imati samilosti prema drugima. "U vrijeme Božijeg Poslanika s.a.v.s., je bila jedna grupa ljudi koji su se raspitivali o njegovom ibadetu. Kad su dobili odgovor učinilo im se da je njihov ibadet beznačajan i nedovoljan u poređenju sa ibadetom Božijeg Poslanika a.s. Te rekoše: Gdje smo mi a gdje Božiji Poslanik? Njemu je Allah oprostio i prošle i buduće grijehe...-Na to je jedan rekao: -Ja ću da klanjam cijelu noć, nikako neću spavati- Drugi dodade:-Ja ću stalno da postim, nikako neću mrsiti... A treći će:-Ja ću izbjegavati žene, nikako se neću ženiti."
Gdje su prava ljudskog tijela u svemu ovome? Gdje je obaveza milosti prema njemu? Poslanik Mhammed a.s., u ovome ima posljednju riječ i on će zaštiti milost od svakog vida neprijateljstva, makar to bilo pretjerivanje u i badetu i dobroti! Zato ih on, čim je čuo šta su rekli pita: „Jeste li vi rekli to i to? Tako mi Allaha, ja imam veći strah od Allaha nego vi i bogobojazniji sam, ali ja postim i mrsim, ja klanjam i spavam, pa ko napusti moj sunnet nije moj."
Alejhisselam ih, dakle upozorava da moraju imati milosti prema sebi, prema svome tijelu, prema svojoj duši, te da ni sa ibadetom ne trebaju pretjerivati.
Iz ovih primjera vidimo kako Poslanik a.s., stavlja na jedan tas vage milost a na drugi ibadet i kako tas sa milošću itekako pretegne.
Jedan čovjek užurbanog koraka i sa radošću na licu ushićen dolazi Božijem poslaniku kako bi mu dao prisegu na vjernost i poslušnost.
"Allahov Poslaniče, došao sam da ti dam vjernost na hidžru, a roditelje sam ostavio plačući."
Nato će Poslanik:
"Njima se vrati, pa ih nasmij kao što si ih i rasplakao!""
Osmijeh koji se pojavi na usnama nježnog oca i osmijeh koji ozari lice tužne majke kod Muhammeda nema cijene za koju se može prodati, pa makar ta cijena bila borba koja će učvrstiti njegovu misiju i najudaljenijem horizontu istaći njegovu zastavu. Zato ga vidimo kako rasplakanim roditeljima vraća sina koji je došao da ide u borbu. Njima se vrati- poručuje mu Poslanik- pa ih nasmij isto onako kao što si ih rasplakao.
Milost i dobročinstvo duše kod Muhammeda a.s. znači milost i dobročinstvo prema roditeljima, jer su oni izvor te duše. Ako se ibadet pretvara u mučenje kad se čini na račun milosti prema čovjeku, onda s on pretvara u grijeh kada se čini na račun milosti prema roditeljima.
Poslanikova milost nema granica. Ona obuhvata i ljude i životinje pa čak i biljke.