Odgoj djece

Oduvijek je bilo onih očeva i majki koji su svoju djecu dobro odgojili - u duhu islama, a bilo je i onih koji su svoju vlastitu djjecu pokvarili, te im se dijete okrenulo stranputici. Roditelj mora znati da mu je dijete veliki dar na dunjaluku, ali i velika obaveza.
Uzvišeni Allah dž.š. u Kur'anu nas upozorava riječima:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنْفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ
„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti." (Et-Tahrim, 6.)
Neki učenjaci kažu da riječi sebe - enfusekum ... čuvajte, svojim smislom, podrzaumjevaju i djecu, jer su djeca djelovi njihovi, iako svi pojedinačno nisu spomenuti, a to znači da otac treba dijete poučiti onome što je dozvoljeno, a što je zabranjeno, odvračati ga od grijeha i prijestupa i upučivati ga u druge hairli odredbe.
Hazreti Omer r.a., nakon sto je objavljen ovaj ajet je upitao: „Allahov Poslaniče, mi ćemo sačuvati sebe, ali kako možemo sačuvati svoje porodice? Poslanik a.s, je odgovorio: „Tako što ćete ih odvraćati od onoga što vam je Allah zabranio, podsticati ih i naređivati im ono što je Allah naredio."
Majka, otac, djed, nana, muallim i džemat u cjelini su odgovorni pred Allahom dž.š., za odgoj mlade generacije, pa ako im dadnu dobar odgoj biće sretni i na Dunjaluku i na Ahiretu, a ako zapostave njen odgoj svi će biti nesretni, a griješni će biti oni koji su je zapostavili. Zbog toga je u hadisu rečeno: "KULLUKUM RAIN VE KULLUKUM MES'ULUN AN REIJJETIHI"- "...Svi ste vi, dakle, pastiri, i svi ste odgovorni za svoje stado." (Mutefekun 'alejhi)
U odgoju djece veliku ulogu ima lični primjer koji roditelji pružaju djeci.To je najdjelotvornije sredstvo koje ostavlja nesumnjivo najdublje tragove. Traženje uzora (primjera) djetetu pruža svojstva i vrline koje vidi kod roditelja pa, ako je uzor dobar, bit će i dijete dobro, a ako je uzor loš, bit će i ono loše. Zato moramo strogo voditi računa o ličnom ponašanju, stavovima i govoru pred svojom djecom.."
Kako se ponašamo pred i s djecom, kako govorimo, kakav rječnik upotrebljavamo, je li to rječnik psovke, gibeta i harama? Da li namaz obavljamo s i pred djecom? Da li dolazimo u džamiju,da li svoju djecu u mekteb šaljemo.Koliko vas je danas došlo u džamiju, a da niste opomenuli svoje dijete ili unuče da je i ono dužno doći.Opominjite ih stalno, jer nije dovoljno da samo ti klanjaš, a da ti je ostatak porodice zalutao. Ako te poslušaju ,to je za sve dobro, a ako te ne poslušaju, ti si se trudio, a Allah upućuje na pravi put onoga koga hoće, a ostavlja u zabludi koga hoće. Ali ako nisi poduzeo ništa da svoju porodicu odgojiš u duhu islama onda je najveća krivica ne tebi, i teško ćeš račun pred Allahom položiti.
Braćo, dječija srca su čista kao nezasijana njiva, kakvo se sjeme posije tako raste. Dodne li mu se dobar odgoj, bite će kasnije dobro i odgojeno čeljade i koristan član i porodice i društva, a na dunjaluku i Ahiretu če postići sreću i spas.
Poslanik a.s., poručuje: "Pravo djeteta kod njegovog roditelja jeste da mu nadije lijepo (islamsko ime) i da ga lijepo odgoji."
Zatim, Allahov Poslanik Muhamed a.s., posebno podvlači: "Ništa vrednije roditelj nemože u naslijeđe ostaviti svome djetetu od lijepog odgoja." (Tirmizi),
Posebno je upečatljiv ovaj hadis Allahovog Pslanika s.a.w.s., koji kaže:"Kada čovjek umre prestaju njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (poslije njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini." (Muslim)

Oporuka - vasijjet

Kada govorimo o duhovnom, odnosno vjerskom vasijjetu, ili pak, emanetu,šta treba svojim nasljednicima u emanet ostaviti najbolji nam je primjer Ibrahima a.s., Jakuba a.s, i Muhameda a.s. Kaže Uzvišeni Allah:
وَوَصَّىٰ بِهَا إِبْرَاهِيمُ بَنِيهِ وَيَعْقُوبُ يَا بَنِيَّ إِنَّ اللَّهَ اصْطَفَىٰ لَكُمُ الدِّينَ فَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنْتُمْ مُسْلِمُونَ [٢:١٣٢]
"I Ibrahim ostavi u amanet (uvasijjeti) sinovima svojim a i Jakub: „Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!" (El-Beqare, 132)
Dakle, Ibrahim a.s, i Jakub a.s., - vječni uzori u vjeri, ostavljaju u emanet, vasijjet - oporuku - nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani! Šta to znači? To znaći, živite u duhu islama, istine i pravde, da bi vas u tom halu - stanju zatekao melek Azrail, da biste umrli kao muslimani. To je taj glavni duhovni vasijjet koji roditelji trebaju ostaviti svojoj djeci!
Jakub a.s., odgaja 12 sinova, ući ih i uz Allahovu pomoć upučuje na pravi put. I, kada duša dolazi do grkljana pita ih, želi bit isiguran, sta i kakvo potomstvo ostavlja iza sebe:
أَمْ كُنْتُمْ شُهَدَاءَ إِذْ حَضَرَ يَعْقُوبَ الْمَوْتُ إِذْ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعْبُدُونَ مِنْ بَعْدِي قَالُوا نَعْبُدُ إِلَٰهَكَ وَإِلَٰهَ آبَائِكَ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ إِلَٰهًا وَاحِدًا وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ [٢:١٣٣]
"Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: „Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" - „Klanjaćemo se" - odgovorli su - „Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!" (El-Beqare, 133)
Jasno je da Jakub a.s., želi do kraja biti siguran u izvršenje svoje misije na zemlji, ne samo kao Allahova vjerovjesnika, nego i kao roditelja koji iza sebe ostavlja svoje potomke. Dakle, važan je vasijjet - oporuka u duhu islama, da insan u miru napusti ovaj svijet!

Sigurno, najbolji vasijjet koji čovjek može ostaviti svojim nasljednicima je vasijjet koji su činili poslanici svojim potomcima, a u tome su ih slijedili čestiti mu'mini. Bio je to i vasijjet ashaba Allahovog Poslanika, a.s., koji bi pisali svojim nasljednicima: "Bismillahi, ovo je vasijjet toga i toga, nema boga sem Allaha, On nema sudruga. Svjedočim da je Muhammed, a.s., Božiji rob i Njegov poslanik. Zaista će doći sat u koji nema sumnje, i Allah će iz kabura sve proživjeti! Vasijjetim svojim nasljednicima i porodici da se boje Allaha, drže čvrste veze ljubavi među sobom, da se pokoravaju Allahu i Poslaniku, a.s., kao mu'mini. Vasijjetim im vasijjet Ibrahima, a.s., i Jakuba, a.s., svojim sinovima "Allah vam je odabrao vjeru i ne umirite osim kao muslimani."
Ovaj vasijjet je vasijjet i nama svima i pokazatelj, šta je najvrednije da ostavimo svojim nasljednicima, kako i kada to da uradimo. To je najbolji vasijjet! Tako rade pravi mu'mini!
Kada neko ostavlja oporuku materijalne prirode, tj. određuje šta će ko poslije njega naslijediti mora biti svjestan da on nije vlasnik ničega što posjeduje,stvarni vlasnik je Uzvišeni Allah.Za imetak koji mu je na dunjaluku povjeren na S. danu će račun polagati.Stoga mora dobro paziti da svojim nasljednicima nepravdu ne nanese tako što će nepravedno imetak podijeliti.Mnogi roditelji zavade svoju djecu zbog nepravedne podjele imetka,pa braća i sestre poslije smrti roditelja ne govore i žive u zavađi, a sve zbog roditeljske nepravednosti.
Muhammed a.s. nas upozorava: "Zaista čovjek i žena mogu raditi u pokornosti Allahu, dž.š., šezdeset godina i kada im se približi smrt učine nepravdu u vasijjetu, njihovo mjesto je vatra."
Musliman se treba čuvati nepravde prema bilo kome, a posebno kada su u pitanju njegovi bližnji, tj. njegova djeca i nasljednici.

Knjiga naših djela

Naš nemar i uzaludno trošenje vremena će najviše naštetiti upravo nama,onda kada nam dunjalučki sahat istekne i kada dođe vrijeme odlaska. Da li se ikada zapitamo gdje su naši djedovi i nane,naši preci,ljudi koji su nekada davno živjeli ovdje. Otišli su, napustili dunjaluk,prekrila ih je prašina i zaborav.Svi su spoznali istinu od koje se ne može pobjeći a to je kako Allah dž.š. kaže:
وَجَاءَتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ۖ ذَٰلِكَ مَا كُنْتَ مِنْهُ تَحِيدُ [٥٠:١٩]
„Smrtne muke će zbilja doći - to je nešto od čega ne možeš pobjeći" (Kaf, 19)
Svi mi dobro znamo da je smrt istina, znamo da ćemo jednog dana napustiti ovaj dunjaluk, da će se naše oči zatvoriti.Krenut ćemo na susret s Našim Gospodarom. Pitamo li se kakav će to susret biti, hoćemo li se tom susretu radovati, da li će naša lica toga dana svijetla i nasmijana biti, ili će biti namrgođena, preda se gledati. Pitamo li se u koju ruku će nam kitab naših djela biti dat, dal´ u desnu,ili u lijevu ruku???
Draga braćo, svako od nas ima svoj kitab, svoju knjigu koju pišu meleki Kiramen-kjatibin, plemeniti pisari, naši čuvari koji nad nama bdiju i koji dobro znaju ono što mi radimo. Allah kaže:
"A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite".(El-Infitar, 10-12)
O nama se vodi detaljna evidencija, evidencija koja se ne može porediti ni sa jednom obavještajnom službom, jer pored nas bdiju danonoćno plemeniti meleki koji bilježe svako naše djelo, svaki naš pokret i svaku našu riječ. Jesmo li svjesni da ništa ne možemo sakriti? Od nas zavisi šta će ta knjiga sadržavati? Neki će se zastidjeti kada ugledaju svoju knjigu, sjetiće se svega onoga lošeg što su uradili i pomisliće da im nema spasa. Nikome taj momenat neće biti jednostavan, svako će se bojati onoga što je u toj knjizi zapisano, jer tu su dokazi za nas ili protiv nas.
Allah Uzvišeni na mnogo mjesta u Kur‘ani Kerimu govori o ovom momentu upoznavajući nas sa onim što će se desiti na budućem svijetu, na dan polaganja računa.U suri El-Inšikak Allah nam navodi prizor vjernika i prizor nevjernika koji na Sudnjem danu dobivaju knjigu svojih djela kako bi iz toga uzeli pouku te kaže:
6. ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći: 7. onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data 8. lahko će račun položiti 9. i svojima će se radostan vratiti; 10. a onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data 11. propast će prizivati 12. i u ognju će gorjeti, 13. jer je sa čeljadi svojom radostan bio 14. i mislio da se nikada neće vratiti - 15. a hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!"
Na Sudnjem danu će biti dvije skupine, oni koji će dobiti knjigu svojih djela u desnu ruku i oni će lahko račun položiti, a druga skupina su oni koji će knjigu svojih djela u lijevu ruku i to iza leđa dobiti, to su oni koji su smatrali sebe sretnim na ovom svijetu, koji su se sa svojim porodicama igrali i zabavljali i na Allaha zaboravljali, oni će biti pravi nesretnici onoga svijeta.
A u suri El-Kehf Allah nam navodi sljedeće ajete ne bi li razmislili:
I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. "Teško nama" - govoriće - "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti."(El-Kehf, 47-49)

Zato braćo, dobro razmislimo o onome što će ostati iza nas upisano u knjigu naših djela, dobro razmislimo kojeg smo meleka više zaposlili, da li onoga što piše naša dobra djela ili onoga što piše naša loša djela. Nastojmo da budemo u skupini onih za koje Allah kaže:
Toga dana će neka lica blistava biti,
u Gospodara svoga će gledati;

A ne da budemo od onih za koje Allah kaže:

Toga dana će neka lica smrknuta biti,
tešku nevolju će očekivati.

Vjenčanje Fahrudina i Zlatije

Dana 02.10.2010.godine u našoj džamiji šerijatski su se vjenčali Nurkanović Fahrudin i Zlatija. Ovo je lijep primjer mladima kako treba na islamski način početi zajednički život.Čestitam mladencima, da im dragi Allah podari mnogo sreće,ljubavi i bereketa u njihovom zajedničkom životu.

Gubljenje vremena na nevažne stvari

Jedna od mnogobrojnih blagodati koje nam je Allah, dž.š., dao je vrijeme. Ovaj dar svi uživaju, iako nisu ni svjesni njegove veličine i vrijednosti za svakog čovjeka.

Allah, dž.š., je svakom od nas dao život i odredio nam vrijeme na zemaljskom poligonu da bi se pokazali, dokazali, te da bi nakon isteka tog dunjalučkog vremena i dunjalučkog nadmetanja svako od nas dobio ono što je zaslužio. Moramo imati na umu da nikome od nas nije dato na znanje koliko smo vremena dobili za dokazivanje na ovome svijetu, pa je zato jako bitno da svaki djelić vremena iskoristimo na pravi način.
Mnogi ljudi će svoju grešku, što nisu cijenili vrijeme i iskoristili ga na pravi način, uvidjeti tek u trenutku smrti, o čemu Uzvišeni kaže:

وَأَنْفِقُوا مِنْ مَا رَزَقْنَاكُمْ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ فَيَقُولَ رَبِّ لَوْلَا أَخَّرْتَنِي إِلَىٰ أَجَلٍ قَرِيبٍ فَأَصَّدَّقَ وَأَكُنْ مِنَ الصَّالِحِينَ [٦٣:١٠]

I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!" ( El-Munafikun, 10.)

Danas ne samo da ne znamo cijeniti vrijeme, ne znamo ga ni iskoristiti na pravi način ili bolje rečeno, mnogi svoje vrijeme provode u besposlici, dosadi i neaktivnosti.
Nedostatak vremena nam nije opravdanje što smo zapostavili svoje obaveze ili dio njih, i nemojmo da se time pravdamo. Ako samo jednu besposlicu bar donekle isključimo iz našeg života, dobićemo dosta slobodnog vremena, a samim tim i mogućnost da redovnije klanjamo i dolazimo u džamiju, da više vremena imamo za svoju majku, za svoje dijete, za svog komšiju.
Taj veliki kradljivac našeg vremena je televizija a u novije vrijeme i internet. Televizija nas sve više udaljava od stvarnosti, pa često volimo sjediti i gledati tv nego otići obići komšiju, rođaka, otići u džamiju i sl. Mada se na njoj nema šta posebno vidjeti. Gledamo sve i svašta, kako stari tako i mladi, što ima jako veliki uticaj na odrasle a posebno na odgoj naše djece. Na primjer, gledamo tri dnevnika jedan iza drugog što iznosi 90 minuta, da ne govorimo o brojnim emisijama i serijama koje nam jednostavno otimaju naše vrijeme. Zapitajmo se jesmo li ikad 90 minuta konstantno bili u nekom ibadetu? Ako i jesmo to je bilo rijetko, možda samo u toku ramazana. Za ovaj sahat i pol toliko toga dobra možemo uraditi u samo jednom danu. Možemo namaz u džematu češće klanjati, roditelje svoje obići, komšiju prvog posjetiti, svome dragom djetetu se više posvetiti.

Šejtan, prokleti, je držao sastanak sa svojim slugama gdje su razmatrali kako će što više čovjeku nauditi. U svom uvodnom govoru, obraćajući se svojim zlim slugama, šejtan je rekao: "Ne možemo spriječiti muslimane da idu u džamije. Ne možemo ih spriječiti da čitaju Kur'an i da znaju istinu. Ne možemo ih čak spriječiti da uspostave čvrstu vezu sa Allahom. Kada uspostave tu vezu sa Allahom, više nemamo moći nad njima.
Pa ih pustite da idu u džamije. Pustite ih da vode svoje živote,ali ukradite im vrijeme, tako da nemaju kad uspostaviti vezu sa Allahom. To je ono što
želim da postignete, sluge moje. Odvucite im pažnju od toga da se drže svog
Stvoritelja i da održavaju ovu bitnu vezu sa Njim tokom cijelog dana!"
"Kako ćemo ostvariti to?" viknule su sluge.
"Učinite ih zauzetim nevažnim stvarima u životu i izumite bezbrojne spletke da njihovi umovi budu zauzeti", odgovorio je. "Pozovite ih da troše, troše, troše i
posuđuju, posuđuju, posuđuju.
Uvjerite ih da idu satima i satima raditi, da bi mogli sebi priuštiti svoje prazne živote. Spriječite ih da provode vrijeme sa svojom djecom. Kada se
njihove porodice rascijepe, uskoro će njihov dom biti nedovoljan da pruži
utočiste od pritiska posla!" "Preforsirajte njihove umove tako da ne mogu čuti taj
mirni, mali glas u sebi. Namamite ih da konstantno drže upaljenim TV, i računare u svojim kućama. Ovo će preopteretiti njihove umove i uništiti tu vezu sa Allahom."
"Natrpajte njihove stolove časopisima i novinama. Bombardujte njihove umove vijestima 24 sata na dan. Skrećite im pažnju na plakate pored puta dok voze.
Preplavite njihove poštanske kutije bezvrijednom poštom, promotivnim katalozima i svakom vrstom biltena i ponuda besplatnih proizvoda, usluga i lažnih nada.
"Učinite da pretjeraju čak i u momentima odmora. Učinite da se sa
vikenda vraćaju umorni, nesmireni i nepripremljeni za sljedeću sedmicu. Učinite da budu zauzeti. "Nema veze, dopustite vi njima da se bave pobjedom nad svojim prohtjevima. Ali,natrpajte im život sa toliko mnogo stvari, tako da im ne ostane vremena da traže snagu od Allaha.
Uskoro će se početi oslanjati na vlastitu snagu, žrtvujući svoje zdravlje i porodicu u ime tih dobrih stvari. Tako ćemo uspjeti.
Zle šejtanove sluge su krenule da obave svoje zadatke, da učine muslimane zauzetim i da trče tamo i ovamo.
Da li je šejtan uspio u svojim planovima,razmislite sami…