Put sreće ili put propasti

Dva su puta na dunjaluku i dva mjesta gdje se dunjalučki putevi na ahiretu završavaju. Jedan od njih je pravi put, put čiji cilj i krajnja odrednica je džennet.Drugi opet je stramputica čiji je završetak nesreća, propast i Džehenem. Pravi put ima mnogo prepreka dok je stranputica lakši put, put bezbrižnosti, užitka, strasti. Međutim, pust s preprekama vodi sreći, a stranputica gubitku. Ebu Hurejre r.a prenosi da je poslanik rekao: „Kada je Uzvišeni Bog stvorio Džennet poslao je Džibrila da vidi kako Džennet izgleda. Kad Džibril vidje reče: E moj Gospodaru tako mi Tvoje veličine niko ko bude čuo, samo čuo za Džennet neće biti a da neće željeti u njega ući, a onda mu Uzvišeni Bog pokaza prepreke na putu do Dženneta pa Džibril reče: Gospodaru bojim se da niko u Džennet naće ući. Kad Uzvišeni stvori Džehenem posla Džibrila da vidi kako Džehenem izgleda, pa kad ga vidje reče: Tako mi tvoje slave i veličine Gospodaru, ko samo bude čuo za Džehenem nastojaće od njega biti daleko, ali kad mu Bog pokaza put koji vodi do Džehenema poboja se. Strah me je Gospodaru da će svi ljudi u Džehenemu završiti“. Kakve je to puteve Džibril vidio. Put do dženneta je ispunjem trudom, zalaganjem, strpljivošću i odricanjem, a put do džehennema je prekriven lumpovanjem, uživanjem i provodom. Zbog toga se Džibril boji za nas, strah ga je da će nas užici i provod na dunjaluku sve odvesti u džehennem. Put do Dženneta omeđen je ogradom. Ta ograda nas sprečava da padnemo u ponor i propast. To su granice koje je Uzvišeni Allah iz svoje milosti postavio ljudima da bi lakše prošli trnoviti dunjalučki put. Propisi, obredi od Gospodara ljudima naređenim ograda su njegova. To su granice koje ne smijemo kršiti. Uzvišeni Allah u Kur'anu upozorava na ove ograde pa kaže: ''To su Allahove granice, pa im se ne približavajte'' A na drugom mjestu kaže: To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sam sebi nepravdu čini. Jedan je beduin došao poslaniku i rekao: Poslaniče reci mi koje je to djelo koje budem li ga činio ući ću u Džennet. Poslanik kaže: „Obožavaj samo Allaha dž.š., nikad ni u čemu mu nikoga ravnim ne smatraj, klanjaj namaz, daji zekat i posti ramazan“. Tako mi Boga-reče beduin-ništa neću na ovo dadati i oduzeti a poslanik kaže: „Ako želite vidjeti sretnika koji će u Džennet ući u ovog beduina gledajte“. Ubadet ubn Samit r.a. veli: „Bio sam prisutan kad je poslanik Muhamed a.s. grupi ashaba rekao: „Obećajte mi da nećete Allahu nikoga ravnim smatrati, da nećete krasti, da nećete bludničiti, da nećete svoju djecu ubijati, da nećete nikog krivo optuživati, da nećete klevetati i da ćete u granicama svojih mogućnosti za dobro se boriti. Ako mi obećate i obećanje ispunite Allah dž.š. će vas nagraditi a ako obećanje ne ispunite još na ovom svijetu će vas kazniti“. Put do Dženneta preprekama je ispriječan. Da bi čovjek stigao u Džennet mora prepreke savladati. Vjernik će prepreke savladati jer vjera je njegovo najjače oružje. Širk je najveća prepreka. Božiji poslanik se za nas najviše bojao maloga širka tj. da ćemo djela činiti radi ljudi a ne radi Boga, bilo ga je strah da ćemo činiti dobro, kako bismo mi rekli, da bi nas neko vidio. S tim motivom učinjeno djelo nije stvarno nego je to oblik malog širka koji ljude vodi u propast. Namaz se nalazi na putu ka Džennetu jer će namaz pomoći da mi pobijedimo oholost u sebi . Onaj ko pada na sedždu zna da je smo Allah Gospodar i to će ga spriječiti da bude ohol i umišljen. Namaz je ,zapravo najjača nit do dženneta. Poslanik s.a.w.s veli: „Uistinu ću moj ummet prepoznati na ahiretu među narodima“. „Kako ćeš poslaniče prepoznati ummet svoj“, upitaše ashabi a poslanik veli: „Knjigu će dijela nositi u desnoj ruci“, a to znači djela će činiti u ime Boga, „imat će tragove od sedžde na licu, i svjetlo će ispred sebe imati koje će slijediti“.