četvrtak, 26. travnja 2012.

Put sreće ili put propasti

Dva su puta na dunjaluku i dva mjesta gdje se dunjalučki putevi na ahiretu završavaju. Jedan od njih je pravi put, put čiji cilj i krajnja odrednica je džennet.Drugi opet je stramputica čiji je završetak nesreća, propast i Džehenem. Pravi put ima mnogo prepreka dok je stranputica lakši put, put bezbrižnosti, užitka, strasti. Međutim, pust s preprekama vodi sreći, a stranputica gubitku. Ebu Hurejre r.a prenosi da je poslanik rekao: „Kada je Uzvišeni Bog stvorio Džennet poslao je Džibrila da vidi kako Džennet izgleda. Kad Džibril vidje reče: E moj Gospodaru tako mi Tvoje veličine niko ko bude čuo, samo čuo za Džennet neće biti a da neće željeti u njega ući, a onda mu Uzvišeni Bog pokaza prepreke na putu do Dženneta pa Džibril reče: Gospodaru bojim se da niko u Džennet naće ući. Kad Uzvišeni stvori Džehenem posla Džibrila da vidi kako Džehenem izgleda, pa kad ga vidje reče: Tako mi tvoje slave i veličine Gospodaru, ko samo bude čuo za Džehenem nastojaće od njega biti daleko, ali kad mu Bog pokaza put koji vodi do Džehenema poboja se. Strah me je Gospodaru da će svi ljudi u Džehenemu završiti“. Kakve je to puteve Džibril vidio. Put do dženneta je ispunjem trudom, zalaganjem, strpljivošću i odricanjem, a put do džehennema je prekriven lumpovanjem, uživanjem i provodom. Zbog toga se Džibril boji za nas, strah ga je da će nas užici i provod na dunjaluku sve odvesti u džehennem. Put do Dženneta omeđen je ogradom. Ta ograda nas sprečava da padnemo u ponor i propast. To su granice koje je Uzvišeni Allah iz svoje milosti postavio ljudima da bi lakše prošli trnoviti dunjalučki put. Propisi, obredi od Gospodara ljudima naređenim ograda su njegova. To su granice koje ne smijemo kršiti. Uzvišeni Allah u Kur'anu upozorava na ove ograde pa kaže: ''To su Allahove granice, pa im se ne približavajte'' A na drugom mjestu kaže: To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sam sebi nepravdu čini. Jedan je beduin došao poslaniku i rekao: Poslaniče reci mi koje je to djelo koje budem li ga činio ući ću u Džennet. Poslanik kaže: „Obožavaj samo Allaha dž.š., nikad ni u čemu mu nikoga ravnim ne smatraj, klanjaj namaz, daji zekat i posti ramazan“. Tako mi Boga-reče beduin-ništa neću na ovo dadati i oduzeti a poslanik kaže: „Ako želite vidjeti sretnika koji će u Džennet ući u ovog beduina gledajte“. Ubadet ubn Samit r.a. veli: „Bio sam prisutan kad je poslanik Muhamed a.s. grupi ashaba rekao: „Obećajte mi da nećete Allahu nikoga ravnim smatrati, da nećete krasti, da nećete bludničiti, da nećete svoju djecu ubijati, da nećete nikog krivo optuživati, da nećete klevetati i da ćete u granicama svojih mogućnosti za dobro se boriti. Ako mi obećate i obećanje ispunite Allah dž.š. će vas nagraditi a ako obećanje ne ispunite još na ovom svijetu će vas kazniti“. Put do Dženneta preprekama je ispriječan. Da bi čovjek stigao u Džennet mora prepreke savladati. Vjernik će prepreke savladati jer vjera je njegovo najjače oružje. Širk je najveća prepreka. Božiji poslanik se za nas najviše bojao maloga širka tj. da ćemo djela činiti radi ljudi a ne radi Boga, bilo ga je strah da ćemo činiti dobro, kako bismo mi rekli, da bi nas neko vidio. S tim motivom učinjeno djelo nije stvarno nego je to oblik malog širka koji ljude vodi u propast. Namaz se nalazi na putu ka Džennetu jer će namaz pomoći da mi pobijedimo oholost u sebi . Onaj ko pada na sedždu zna da je smo Allah Gospodar i to će ga spriječiti da bude ohol i umišljen. Namaz je ,zapravo najjača nit do dženneta. Poslanik s.a.w.s veli: „Uistinu ću moj ummet prepoznati na ahiretu među narodima“. „Kako ćeš poslaniče prepoznati ummet svoj“, upitaše ashabi a poslanik veli: „Knjigu će dijela nositi u desnoj ruci“, a to znači djela će činiti u ime Boga, „imat će tragove od sedžde na licu, i svjetlo će ispred sebe imati koje će slijediti“.

nedjelja, 22. travnja 2012.

Na mektebskom takmičenju na nivou Medžlisa IZ-e Gračanica, održanom 22.04.2012.godine, od 33 džemata ekipa našeg džemata je zauzela 1. mjesto.

petak, 13. travnja 2012.

Fitne, smutnje i iskušenja

Iz svoje neizmjerne milosti prema nama Uzvišeni nas je Allah obavijestio o smutnjama koje će nas pogađati, ali nam je ukazao i na načine kako da se od njih sačuvamo i zaštitimo. Vijesti o jednome i drugome pohranjene su u Knjizi našega Gospodara i sunnetu našega Vjerovjesnika, s.a.v.s. Također, u njima nalazimo i opise događaja, iskušenja i smutnji koje će se događati pred Smak svijeta, odnosno u ''zadnjem vremenu''- ahiri zemanu.
,,Svako živo bice smrt ce okusiti! mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti,,.(el-Enbija', 35).
Dakle, Uzvišeni nas neprestano stavlja na kušnju nesrećama (bolešću, siromaštvom, gubitkom voljenih osoba...), zatim blagodatima (zdravljem, bogatstvom...) da bismo mi pokazali i dokazali ko smo i šta smo: zahvalni ili nezahvalni, strpljivi ili očajnici.
Zato su učenjaci kazali da su fitne, u značenju iskušenja, Allahov zakon koji se ne mijenja. Fitne koje dolaze od Allaha, dž.š., su iskušenja, dok su fitne koje dolaze od ljudi i koje ljudi izazivaju – smutnje, kojima se na različite načine udaljava i odvraća od uzvišenog Allaha i Njegovoga Puta.
Danas ćemo više govoriti o ovoj drugoj vrsti fitni, smutnji koje se nas tiču, dotiču ili,koje možda od nas potiču!
U prvome redu treba spomenuti i naglasiti onu fitnu koje razarajuće djeluju na međumuslimanske odnose. Zapravo, ona je najopasnija jer potječe iz naših redova, iz naših džemata, iz naših srca, iz nas samih. Mi smo kao narod izloženi smutnjama koje dolaze i koje nam uporno priređuju oni koji nas ne vole. I umjesto da se zajedničkim snagama bavimo odbranom od tih fitni, mi svoju energiju trošimo na međusobno obračunavanje pokazujući pri tome nevjerovatnu količinu zavisti, podlosti, netrpeljivosti i mržnje, jednom riječju, na međusobno gloženje.
Naš Poslanik, s.a.v.s., upozorio nas je na ovu opasnost u svom čuvenom govoru na Oprosnom hadždžu, kada je, između ostalog, rekao: "Šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan u ovoj vašoj zemlji, ali ćete mu biti pokorni u onome što je ružno od vaših djela, čime će se on zadovoljiti" (Tirmizi: 2264).
Znači prokleti šejtan je izgubio nadu da će muslimane masovno okrenuti s Pravoga puta, ali će ih nagovarati da mrze jedni druge, zavide jedni drugima, prave međusobne smicalice i čine druge grijehe.
U hadisima Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., zapažamo veliki broj precizno opisanih primjera smutnji koje će se pojaviti pred Smak svijeta kao predznaka Sudnjega dana. Posebnu pažnju, pak, zavrjeđuju opisi onih smutnji koje možemo prepoznati u našem vremenu, a možda i sami sebe prepoznati u njima!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio nas je da će neki ljudi prodavati vjeru za neznatnu ovosvjetsku korist. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Požurite s dobrim djelima prije nego se pojave smutnje koje će biti tamne poput noćne tmine! Za vrijeme njih čovjek će osvitati kao vjernik a omrkavati kao nevjernik i omrkavati kao vjernik a osvitati kao nevjernik! Neki će prodati svoju vjeru za neznatnu ovosvjetsku korist" (Tirmizi: 2307
U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., Vjerovjesnik, s.a.v.s.,je rekao: "Vrijeme će brzo prolaziti, djela će skoro nestati, pohlepa će biti ubačena u ljudska srca, pojavit će se smutnje i proširit će se el-herdž". "Allahov Poslaniče", upitali su, a el-herdž, šta je to?" "Ubistvo, ubistvo!" – odgovorio je. (Buhari: 7061).
Ulema različito tumači riječi ''vrijeme će brzo prolaziti'': jedni kažu da se misli na brzo prolazak vremena, tj. da će godina prolaziti brzo kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, a dan kao sahat. Drugi vele da se time misli na to da će među ljudima preovladati nezanimanje za nauku i pomirenje s neznanjem, dok treći kažu da se spomenutim riječima aludira na početak nestajanja država i izumiranje naroda. Bilo kako bilo, često čujemo pa i sami kažemo da vrijeme brzo prolazi i da je vremena sve manje!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Svijetu će doći vrijeme kada se čovjek neće brinuti za imovinu (dohodak), odakle ju je uzeo: da li iz dozvoljenog ili nedozvoljenog" (Buhari: 2059).
U nizu ovih hadisa izdvojio sam još jedan koji nas treba podstaknuti na razmišljanje : Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: "Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Kada plijen bude prelazio iz ruku u ruke bogataša, kada se ono što je nekome povjereno na čuvanje bude prisvajalo kao plijen, kada se davanje zekata bude smatralo kaznom, kada se bude učilo zbog nečeg drugog a ne zbog vjere, kada čovjek bude poslušan svojoj ženi, a neposlušan svojoj majci, kada čovjeku njegov prijatelj bude bliži od njegova oca, kada se po džamijama i mesdžidima bude povisivao glas, kada plemenom bude rukovodio najpokvareniji između njih, kada na čelu naroda bude najprezreniji između njih, kada se nekome bude ukazivala počast samo zbog bojazni od njegovoga zla, kada se pojave pjevačice i muzički instrumenti, kada se javno budu konzumirale sve vrste opojnih pića, kada sljednici Ummeta budu proklinjali njegove prethodnike, tada očekujte pojavu crvenog vjetra, zemljotresa, potonuća u zemlju, izobličavanja lica, kamenje iz neba i slične druge znakove u obliku nesreća koje će se događati u nizu poput zrna koja, jedno po jedno, poispadaju sa raskinute ogrlice.'" (Tirmizi: 2324).

subota, 7. travnja 2012.

Najveći čovjekov neprijatelj

Čovjek je u stalnoj dunjalučkoj borbi sa svojim najvećim neprijateljem- prokletim šejtanom ,koji ga na zlo navraća, pa ako čovjek čini grijehe onda je on potpao pod uticaj prokletnika, a ako čini dobra djela, ako je pokoran Uzvišenom Allahu, onda čovjek pobjeđuje šejtana.
Uzvišeni Allah u suri Fatir kaže:
''Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri''.
Jedanput je jedan čovjek upitao Muhammeda, a.s.: - O Božiji poslaniče, reci mi nešto o islamu, da poslije tebe više nikog ne pitam. Alejhisselam mu odgovori: - Reci: Ja vjerrujem u Allaha i u tome ustraj.
Vjerovati i na putu vjere biti ustrajan znači kloniti se Božijih zabrana a izvršavati Njegove naredbe, dobro raditi i na dobro pozivati a lošeg se kloniti. Koliko je bitna ustrajnost u dobru koje radimo i na koje pozivamo, najbolje će nam pojasniti sljedeći slikovito opisan događaj.
“Ikrime pripovjeda da je neki čovjek naišao na neko drvo koje su ljudi obožavali. Rasrdio se rekao: - Ovo drvo obožavaju pored Allaha! Uzeo je sjekiru, i uputio se da ga posječe. Na putu ga je presreo Iblis u ljudskom liku i zapitao: - Kuda si krenuo? On mu reče: - Vidio sam drvo koje ljudi obožavaju, pa sam se zavjetovao Allahu da ću posjeći to drvo. Iblis mu tada kaza: - Kakva je tvoja korist i šta te briga za tim drvetom, pusti ga i one koji ga obožavaju.
Na to su se posvađali i pohrvali tri puta i svaki put je čovjek bio jači. Kada je Iblis uvidio da ne može da ga savlada, reče mu: - Vrati se kući, a ja ću ti za svaki dan dati po četiri dirhema. Kada god pogledaš pod jastuk, naći ćeš ih. Čovjek upita: - Da li ćeš uistinu tako uraditi? Iblis mu odgovori: - Hoću, i to ti garantiram, svaki dan.
Čovjek se vratio kući i prvih dana je nalazio novac pod jastukom. Jedno jutro je podigao jastuk, ali nije našao ništa. Prošao je još jedan dan i opet nije našao ništa. Kada je zaključio da više neće nalaziti dirheme pod jastukom, uzeo je sjekiru i zaputio se drvetu. Na putu je ponovo naišao na Iblisa u ljudskom obliku koji ga je upitao: - Kuda si krenuo? Čovjek odgovori: - Hoću da posiječem drvo koje ljudi obožavaju. Iblis mu tada kaza: - Ti to ne možeš uraditi. Kada si prvi put krenuo, tvoja srdžba je bila radi Allaha i da su se sabrali svi stanovnici nebesa i Zemlje ne bi te mogli odvratiti. Sada si krenuo iz vlastitog interesa, jer nisi našao dirheme. Ako napraviš više ijedan korak, ja ću te zasigurno ubiti. Čovjek se nakon toga vratio svojoj kući, zaboravivši na drvo.
Svako od nas sebi može protumačiti navedeno kazivanje, jer poruke su mnogobrojne.
Šejtan želi na sve načine da nas od istrajnosti u dobru odvrati, ovodunjalučka bogastva nam umiljava, navodi nas na loše sve dok ne postanemo slabi toliko da šejtana ne možemo pobijediti.
Šejtan je, zaista, čovjeku najveći neprijatelj, ali mnogi ga za druga uzimaju i sa njim posluju. Na dan kada svi pred Allaha dođemo, nevjernici će šejtana zazivati i njega tražiti, ali će im on tada odgovoriti: – Ja sam vas samo zvao, a vi ste mi se rado, drage volje odzivali. Tada nikakva opravdanja neće uspjeti, samo će koji su govorili da im je Allah Gospodar i u tome ustrajali na kraju uspjeti.
Navodi se u poznatoj jednoj predaji da je Allah dž.š. naredio Iblisu – vođi svih šejtana da ode do Muhammeda, a.s., i da mu odgovori na sve što ga bude pitao. Došao je Poslaniku u liku jednog starca noseći štap u ruci.
Između ostalog Alejhhisselam ga je upitao:
- Koliko imaš neprijatelja u mom ummetu?
Iblis reče: - Petnaest kategorija ljudi, od kojih si prvi ti Muhammede; zatim pravedan vladar, ponizan bogataš, iskren trgovac, skrušen učenjak, vjernik milostiva srca, pokajnik koji je istrajan u svojoj tevbi, onaj koji se kloni harama, vjernik koji vodi računa da je čist, onaj koji daje puno sadake, vjernik koji ima lijepo ophođenje sa ljudima i koji koristi ljudima, hafiz koji puno uči Kur an i čovjek koji bdije i klanja noću kada ostali spavaju.
Onda je Poslanik upitao: - A ko su ti drugovi iz moga ummeta?
Iblis odgovori: - Njih je deset kategorija, a prvi je od njih nepravedan vladar; zatim oholi bogataš, trgovac varalica, alkoholičar, onaj ko prenosi glasine i izaziva smutnju, bludnik, onaj ko se koristi imovinom siročeta, onaj ko ne vodi računa o namazu i ko se izigrava sa namazom, onaj ko ne daje zekat, te onaj ko ima dugoročnu nadu. To su moja braća i prijatelji.
Prijatelji i neprijatelji šejtanovi su opisani i svima nam je jasno ko su oni. Razmislimo braćo, kojoj grupi pripadamo, ako smo u ovoj prvoj onda smo na pravom putu, Allahova milost je blizu, a neprijateljsko djelovanje daleko. A ako ne daj Bože pripadamo u ovu drugu skupinu, onda treba što prije da se pokajemo i vratimo na pravi put, jer sa šejtanovim drugovima je Allahova kazna i Njegova srdžba.