Abdurrahman ibn Semure priča kako su ashabi sjedili jedanput u Medini, kada im je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s, i rekao da je sanjao jedan čudan san.
A snovi Poslanika, s.a.v.s, su istina.
Pa im je ispričao Poslanik, s.a.v.s., šta je sanjao.
Kaže Resulullah, s.a.v.s.:
"Vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako mu je došao melek smrti da mu uzme dušu. A onda dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima te udalji meleka smrti od njega.

I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, koji je bio izložen patnjama u Kaburu, pa dođe njegov abdest i spasi ga patnje.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su opkolili šejtani, pa dođe njegov zikrullah (spominjanje Allaha) i otjera šejtane od njega.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su opkolili i uzeli Meleki kazne. Pa dođe njegov namaz i spasi ga njihovih ruku.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, koji je skapavao od žeđi, kad god bi se primakao mome Havdu (Izvoru), bio bi spriječen i otjeran. Pa dođe njegov post mjeseca Ramazana te ga napoji i ugasi mu žeđ.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako ide pored poslanika koji su sjedili u halkama i kad god bi se primakao nekoj od tih halki, bivao bi udaljen. Pa dođe njegovo gusul te ga uze za ruku i dovede ga te sjede pored mene.

I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, zbunjenog, okruženog tminom i mrakom sa svih strana. Pa dođe njegov hadždž i umra te ga izvedoše iz mraka na svjetlo.

I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine.
Pa dođe njegova sadaka koju je dijelio, te napravi pregradu između njega i vatre i načini hlad nad njegovom glavom.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako se obraća vjernicima a oni ga ignorišu. Pa dođe njegovo čuvanje rodbinskih veza i reče: "O vjernici, on je čuvao rodbinske veze pa pričajte i kontaktirajte s njim."
Te ljudi počeše s njim govoriti i rukovati se.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kojeg su uhvatile Zebanije (meleki - čuvari Džehennema), pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pa ga ote iz njihovih ruku i dade ga Melekima Milosti.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako kleči, a između njega i Allaha džellešanuhu je zastor. Pa dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i uvede ga kod Allaha džellešanuhu.

I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, a knjiga njegovih djela se približava njegovoj lijevoj ruci. Pa dođe njegova bogobojaznost uze knjigu i stavi je u desnu ruku.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, a vaga njegovih djela je lagahna pa dođoše njegova umrla djeca i ojačaše njegova dobra djela.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako stoji na ivici Džehennema. Pa dođe njegova dova puna
nade upućena Allahu džellešanuhu i spasi ga te on prođe.

I vidio sam čovjeka iz mog ummeta kako pada u vatru. Pa dođoše njegove suze prolivene od straha
prema Allahu džellešanuhu i spasiše ga te on prođe.

I vidio sam čovjeka iz mog ummeta, kako je stao na Sirat ćupriji, i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru. Pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu džellešanuhu i učvrsti ga te on prođe.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako puzeći ide preko Sirat-ćuprije. Nekada poklekne i spotakne se pa se pridrži. Pa dođe njegovo donošenje Salavata na mene, pa ga uspravi i učvrsti mu noge i spasi ga.

I vidio sam čovjeka iz moga ummeta, kako dolazi pred vrata Dženneta i ona se pred njim zatvoriše.
Pa dođe njegov iskreni šehadet, da nema drugog boga osim Allaha te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet." (Taberani, Hakim i Tirmizi).