MIRADŽ

Kaže Allah Uzvišeni u Kur’anu:


“Slavljen neka je Onaj koji je svoga roba u jednom času noći preveo iz Mesdžidul-Harama u Mesdidžul-aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (El-Isra',1)
Poslanikovo noćno putovanje se dogodilo prema većini islamskih učenjaka, 27. noći mjeseca redžeba, u godini prije Hidžre.
Važno je napomenuti da je mjesec redžeb jedan od četiri sveta mjeseca (ešhurul-hurun). U njemu je začet posljednji Allahov poslanik (u utrobi majke) i tako iz višeg svijeta spušten u niži, a Mi'radžom je ponovo iz nižeg svijeta, uz posebne počasti, uznesen u viši svijet.
Allah, dž.š, redovito podvrgava svoje iskrene robove velikim iskušenjima prije nego što će ih nagraditi. Prisjetimo se, Resulullahovom Mi'radžu prethodile su godine teških iskušenja, koja je on s velikom odlučnošcu i požrtvovanjem podnosio, godine sveopćeg bojkota, onda smrt njegove vjerne supruge hazreti Hatidže, a potom smrt amidže Ebu Taliba. Ne treba zaboraviti da je Poslanik, a.s, u ličnostima tih dviju osoba imao neizmjernu podršku i zato je zbog bola za njima tu godinu nazvao Godinom žalosti (amul-huzn)
Većina njegovih sljedbenika, zbog mušrickih progona, nalazila se u Abesiniji, tako da je smrću supruge i poglavara roda ostao i bez posljednje podrške. I, baš u danima sveopće tuge dolazi poziv na Noćno putovanje kakvo niko ni prije ni poslije nije imao, putovanje gdje će se suočiti s božanskom prisutnošću.

Postoje brojne predaje koje govore o miradžu, a ja sam izabrao skraćene pedaje Buharije i Muslima koji pričaju da je Poslaniku jedne noći došao melek Džebrail i otvori mu grudi da bi umio srce njegovo; zatim ga na Buraku povede na put u nebo. Na svakom od sedam nebesa upozna po jednog velikog Poslanika: Adema, Isaa i Jahjaa, Jusufa, Idrisa, Haruna, Musaa i Ibrahima, alejhimusselam. Otišli su potom još više, tamo otkud se čuo zvuk božanskog pera koje piše božanske odluke i sudbinu. Onda ga Džibril dovede do granice koju on ne smjede prekoračiti, te mu pokaza put kojim će sam kročiti.
Pogledajmo kolika je samo počast ukazana našem Poslaniku a.s., da je jedino on smio dalje da kroči, čak ni melek Džibril nije smio dalje kročiti jer bi bio spaljen.
Muhamed, a.s, nastavi put, te bi konačno nagrađen božanskom prisutnošću. Allah, dž.š, se s njim poselami i obdari ga posredništvom (šefaatom) sredstvom svetih ljudi.
Veoma je interesantno da mi koji obavljamo namaz se prisjećamo Miradža svaki dan. Prvo dok obavljamo namaz, a drugo dok učimo “Ettehijatu” gdje u stvari učimo govor koji se vodio između Allaha i Poslanika a.s., Poslanik posjeti Granično stablo (Sidretul-munteha), Džennet i njegove radosti, Džehennem i njegove strahote.
Na povratku se zadrža u Jerusalemu, poprištu ranijih objava, gdje ga dočekaše svi raniji poslanici, a.s, te zajedno obaviše namaz koji je predvodio Muhammed, a.s. Nakon toga, Poslanik, a.s, vratio se u Meku ). Specifičnost tog događaja utoliko je veća što su Isra i Mi'radž trajali toliko da se postelja Poslanikova, a.s, nije bila ni ohladila, a on se povratio s putovanja.
Prva koja je doznala o Poslanikovom nebeskom putovanju je njegova amidžišna Ummi Hana kod koje je te noći bio u gostima. U trenutku kada je Vjerovjesnik, a.s, odlučio da izađe i upozna javnost o svom veličanstvenom događaju, Ummi Hana ga povuče za odjeću, a on je upita Šta ti je! – Bojim se, odgovori ona – da te tvoj narod neće ugoniti u laž ako im to kažeš». On odgovori – Pa, i ako me budu ugonili u laž!?)
Taj slučaj izazvao je burne reakcije u javnosti. Mušrici su Poslanikovu priču o Mi'radžu objašnjavali kao halucinacije ili kao dobro smišljenu laž. U omalovažavanju kompletnog događaja posebno se isticao Ebu Džehl koji je, u namjeri da demantira Poslanika, sabrao svoje sunarodnjake, kako bi im Poslanik, a.s, izravno govorio kuda je išao i šta je sve vidio. Propaganda je bila toliko žestoka da se jedan broj pristalica Muhameda, s.a.v.s, pokolebao i napustio islam.
Ebu Hurejre, r.a, navodi da je u vezi s tim provokacijama Allahov poslanik, a.s, rekao:
«Kada sam bio u hidžri (polukrugu) uz Kabu, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-makdisa (džamiji u Jerusalimu), u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, kao nikad ranije. Ali, Allah mi ga je predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu upitali, a da ih o tome detaljno nisam izvijestio.)
Neka je slavljen Allah koji nam je dao život, iman, zdravlje, i nafaku i koji nam je poslao svog Poslanika da nas izvede iz tmina ka svjetlu. Amin.

Ibadet u mjesecu redžebu

Iako dobro znamo da musliman treba biti pokoran Allahu dž.š. tokom cijele godine, ipak nekako svi pred dunjalučkim izazovima popustima,smanjimo svoj ibadet usljed trke za dunjalučkim dobrima. Naš iman se smanjuje pod navalom grijeha koje svakodnevno svjesno i nesvjesno činimo,pa su ovakve prilike dobrodošle da se malo preispitamo, konsolidujemo i pojačamo svoj ibadet i povećamo svoj iman dobrim djelima.
1.Prvi ibadet koji trebamo pojačati u ovom mjesecu je Istigfar-traženje oprosta od Allaha dž.š.
U suri Alu Imran uzvišeni Allah kaže:

وَسَارِعُوا إِلَىٰ مَغْفِرَةٍ مِنْ رَبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْضُ أُعِدَّتْ لِلْمُتَّقِينَ [٣:١٣٣]
‘’i nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje’’, (Alu 'Imran,133.).

Za one koji izvršavaju Božije zapovijedi i koji tevbu-istigfar čine Allah dž.š. je pripremio Džennet prostran kao nebesa i Zemlja!
Nema čovjeka koji ne griješi, a samo iskreni vjernici tevbu čine.
Iskreno pokajanje,tevba čisti čovjekovu dušu,otvara mu put prema Njegovom uzvišenom Stvoritelju, jača njegovu volju da na putu pokornosti ustraje.Zbog toga je potrebno svakodnevno da se preispitamo,pred dragim Allahom da se postidimo svojih postupaka,da se pokajemo i nastojimo popraviti svoje ponašanje.
2. Drugi ibadet o kome govorimo danas je dova.
Poslanik, a.s., je rekao da je dova suština i jezgro ibadeta, pobožnosti. Sam Poslanik, koji je Allahu najmiliji, dnevno je činio dovu više desetina puta. Koliko bismo mi to morali činiti?!
Čujmo ajet koji poziva da se uzvišenom Stvoritelju obraćamo i dove mu upućujemo:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ [٢:١٨٦]
‘’A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. ‘’
Dakle činjenje istigfara i upućivanje dova Allahu dž.š. su ibadeti koje trebamo naravno uz namaz,kojio je najvažniji i neizostavan ibadet,što više u ovom mjesecu činiti.
Sljedeći hadis Muhammeda s.a.v.s. treba da nas razbudi iz uspavanosti,da nas otrgne iz zaljubljenosti u dunjaluk i njegova dobra koja na Sudnjem danu neće imati nikakve vrijednosti. Muhammed s.aw.s je rekao: “Na Sudnjem danu bit će rečeno stanovniku Vatre: "Šta misliš, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?" , a on će kazati: "Da." Zatim će Allah Uzvišeni reći: "Od tebe sam htio lakše od toga. Naime, od tebe sam u kičmi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da mi ništa ne pridružuješ, pa si to odbio i idolopoklonik bio!"
Koliko ima ljudi koji žive samo za dunjaluk ,koji postanu robovi svoga imetka umjesto da budu robovi Svoga gospodara, koji su spremni prodati svoju vjeru ,čast i ugled samo da bi se dokopali dunjalučkih dobara. Takvi ljudi će na S.danu biti na velikom gubitku.
Ono što se cijeni kod Allah i što će nam svima biti od koristi jesu naša dobra djela.Allah dž.š. neće dozvoliti da nijedno dobro djelo učinjeno u Njegovo ime propadne.Tako nam u Kur’anu obećava:

”A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je,- ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.”En-Nisa 124

MJESEC REDŽEB

El-Bejheki bilježi slijedeće riječi hazreti Aiše: »Redžeb je Allahov mjesec. Nazvan je Mjesecom zatišja (el-Esamm). U vrijeme džahilijeta (perioda prije islama) kada bi nastupio mjesec redžeba džahili bi ostavljali svoje oružje. Ljudi bi bili sigurni, sigurni bi bili putevi i sve dok ne bi ovaj mjesec prošao ljudi se ne bi plašili jedni drugih.«
Allah uzvišeni dao je da se za ovaj sveti mjesec veže jedan iznimno važan događaj. Riječ je o promjeni smjera okretanja muslimana.Kao što je poznato, u prvo vrijeme poslanstva muslimani su se okretali u smjeru Jerusalema, u smjeru Bejtul-Makdisa. Poslanik, alejhisselam, duboko u sebi osjećao je pritisak duše koji ga nagoniše da često gleda u smjeru Kabe. Kaba bijaše ispunjena kumirima (idolima) ali Poslanik, alejhisselam, težio je onome unutarnjemu – smislu postojanja Kabe, onome što ona simbolizira: jednoći Allaha, Uzvišenoga.
Nakon činjena Hidžre, privremenoga napuštanja Mekke uslijed pritisaka idolopoklonika i maltretiranja muslimana, Poslanik, alejhisselam, obavljajući namaz sa prognanim muslimanima Mekke i domaćinima iz Medine, i dalje se okretao prema Bejtul-Makdisu. Ipak, njegovo srce je i dalje čeznulo za Kabom. Tada stiže Allahova Objava:

,,Vidimo mi kako sa čežnjom bacaš pogled prema nebu, i mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema časnom hramu! i ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu...
Bilo je to u mjesecu redžebu.
Smatra se da je za mjesec redžeb vezana i sudbina Nuhovoga, alejhisselam, naroda, odnosno spas Nuha, alejhisselam, i jednoga dijela njegove porodice od Potopa.Tako bilježi Taberi: »Nuh, alejhisselam, ukrcao se na lađu prvoga dana mjeseca redžeba, postio je kompletan mjesec i vozio se na lađi do Dana ašure. Tada pristade lađa na Džudijju, pa taj dan isposti Nuh i oni što bijahu s njim.«
El-Hallal bilježi hadis merfu kojega prenosi Ebu Se'id: 'Mjesec redžeb jedan je od svetih mjeseci. Njegovi dani napisani su na vratima Šestoga neba. Kada osoba isposti jedan njegov dan i ojača ga takvalukom, progovore jedna vrata i progovori jedan dan. Kažu: - Gospodaru, oprosti mu! - Ukoliko osoba ne upotpuni post toga dana sa takvalukom i činjenjem istigfara, kaže se: - Nasamariše te tvoje požude! -'
Muhammed s.a.w.s. je rekao:»Povećajte učenje istigfara u mjesecu redžebu jer tada svakoga sahata Allah oslobađa od Vatre. Kod Allaha postoje gradovi u koje će ući samo oni koji su postili mjesec redžeba.«
A u sljedećoj predaji stoji:»U Džennetu postoji rijeka, kažu da se zove redžeb, bjelja je od mlijeka i slađa od meda. Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba Allah uzvišeni napojit će ga vodom te rijeke.« (Bilježi el-Bejheki, prenoseći od Enesa)
Postoji još veliki broj predaja koje govore o fadiletima mjeseca redžeba,zato braćo iskoristimo ove nastupajuće dane redžeba da povećamo svoj ibadet,da očistimo srca i duše od prljavštine grijeha koja se na njima sakuplja.